Inačica od 18. kolovoza 2012. u 19:09 uredi Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits stil ← Starija izmjena		Inačica od 18. kolovoza 2012. u 19:21 uredi ukloni ovu izmjenu Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits ispravak Novija izmjena →
Redak 5: \| slika = \| opis_slike = \| autor = [[Franjo Tuđman]] \| ilustrator = \| dizajn korica = Redak 17: \| vrijeme_i_mjesto_nastanka = Zagreb \| vrsta_korica = \| broj_stranica = 505 \| pripovjedač = \| gledište = Redak 38: Ako se pogleda cjeloviti [[Franjo Tuđman\|Tuđmanov]] spisateljski opus, ''Bespuća povijesne zbiljnosti'' nameću se kao knjiga središnja po važnosti i utjecaju, ali ne i kao njegovo najvrjednije djelo. Tuđmanov povjesničarski magnum opus ostaje ''[[Hrvatska]] u monarhističkoj Jugoslaviji''; uz nju, tu je i vrijedna rasprava ''Nacionalno pitanje u suvremenoj [[Europa\|Europi]]'', dok je polemičar i strateg Tuđman najbolje predstavljen u ''Usudbenim povjesticama'' i u zbirci interviewa inozemnim novinarima, ''Hrvatska riječ svijetu''. U tome korpusu pisanih djela, ''Bespuća'' se nameću kao čudan križanac: dijelom polemika s političko-ideološkim protivnicima iz Tuđmanovog komunističkog razdoblja (ako koji od [[Jugokomunisti\|jugokomunističkih]] «[[komunistička nomenklatura\|kadrova]]» i ostane zapisan u povijesnom sjećanju, to će, ironijom sudbine, biti zahvaljujući upravo ovoj knjizi); dijelom [[historiozof]]ski pokušaj [[meditacija\|meditacije]] nad nasiljem u svjetskoj povijesti- a najviše pokušaj artikulacije auktorove težnje za profiliranjem političke aktivnosti koja će svoj najbolji izraz dobiti u borbi za hrvatsku samostalnu državu. Već u početku valja reći da je Tuđman kao «filozof povijesti» neoriginalan i ne previše uvjerljiv: najveći broj ilustracija njegovih tvrdnji je iz dosta popularne knjige Barbare Tuchman o zlosretnom [[14. stoljeće\|14. stoljeću]]. Klasični pisci filozofije povijesti, od Sv. Augustina preko Gioacchina da Fiore i Giambattiste Vica i Hegela do Marxa, Toynbeea do Spenglera u Tuđmanovovu svjetonazoru ne igraju veliku ulogu. ~~Interesantno~~Zanimljivo je da su i najugledniji domaći analitičari hrvatske geo- i povijesnopolitičke sudbine kao [[Ivo Pilar]] i [[Milan Šufflay]] slabo zastupljeni u ovome djelu. Štoviše, u svome je pojmovnom instrumentariju Tuđmanova knjiga bila pomalo zastarjela već u trenutku izlaska: autorovo pozivanje na [[Marksizam\|marksističke]] autoritete i ljevičarsko pravovjerje predstavljalo je anakronizam i [[1989]]., kada se knjiga prvi puta pojavila. I, vjerojatno najrazvikaniji Tuđmanov [[ideologija\|ideološki]] crimen, njegov tobožnji antisemitizam, nazočan je jedino u ovome djelu. U cijelom jednom poglavlju naslovljenom "O historijatu umnožaba ratnih zločina i stvaranja "jasenovačkog" mita i "bleiburškog" mita dr. Tuđman podrobno analizira to pitanje.<ref>[[Vladimir Žerjavić]]: "Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu", Globus, Zagreb 1992. (pristupljeno 18. kolovoza 2012.) {{hrčak\|id=78335}}</ref> Radi se o tome da je Franjo je Tuđman, pobijajući glavni velikosrpski mit, onaj o Jasenovcu, statistikama potkrijepljivao proizvoljnost raznih dotada nedodirljivih procjena o žrtvoslovlju u [[Drugi svjetski rat\|Drugom svjetskom ratu]]. Naveo je i dosta izraelskih i drugih židovskih povjesničara koji problematiziraju brojke o stradanju Židova pod nacističkim režimom, držeći upitnom tezu o 6 milijuna poubijanih Židova. Ti istraživači smatraju da se točna brojka ne može odrediti, ali da je bliža procjeni od 4 [[milijun]]a, a ne 6 milijuna. Naglasivši to, kao i otvorivši neugodnu temu židovskih kapoa u koncentracijskim logorima (tj. o «suradnji» židovskih logoraša s nacističkim nadzornicima, uglavnom po memoarima hrvatskoga ~~komunista~~[[Komunizam\|komunistagg [[Ante Ciliga\|Ante Cilige]], koji je proveo godinu dana kao zatočenik u Jasenovcu), Tuđman je, stavi li se na stranu i nezgrapnost pojedinih njegovih formulacija, dirnuo u «svetu kravu» židovske novovjeke nacionalne mitologije koja je ugrađena i u temelje izraelske države. Ukratko- autor je perspektivizirajući židovsko mučeništvo kao samo jedno od stradanja u općoj povijesti genocida, dirnuo u srž moderne političke korektnosti i političkoga [[sustav vrijednosti\|vrijednosnoga sustava]] koji majorizira nacističko i minorizira [[ljevičarski fašizam\|komunističko zlosilje]]. Trajne vrijednosti Tuđmanove knjige se mogu sažeti u dvije izuzetne odlike: rušenje centralnog modernoga [[Velikosrpska propaganda\|velikosrpskoga mita]], Jasenovca, koji je u svojem histeričnom goebbelsovskom obliku, po stupnju opsesivne malignosti, lažljivosti i patološke fiksiranosti daleko nadišao srpsku Kosovsku mitologiju koja pripada predmodernomu razdoblju nacionalne kristalizacije, te odigrao zloćudnu ulogu u novijoj povijesti. Više no desetorostruko napuhivanje brojki i «nacionalno profiliranje» Jasenovačkih žrtava poslužilo je glavnim sredstvom za stvaranje slike o Hrvatima kao [[kroatofobija\|dijaboličnim krvolocima]] i u oblikovanju morbidne mješavine paničnoga straha i genocidne agresivnosti, i zatrovavši stanje duha srpske nacije odigralo je kobnu ulogu u masovnoj mobilizaciji cijeloga Srpstva koje se sunovratilo u istrjebljivački rat protiv Hrvata i Bošnjaka-muslimana. Doduše, moglo bi se dodati da su neki suvremenici (kao povjesničar [[Ljubo Boban]], i, kasnije, [[matematičar]]-publicist [[Josip Pečarić]]) također obrađivali temu goebbelsovske mitologizacije i instrumentalizacije logora Jasenovac u službi velikosrpske ekspanzionističke agresije-no, nitko nije kao Tuđman otvorio taj tumor protuhrvatskoga šovinizma niti je uporno ustrajao u njegovu demaskiranju do konca. Povijest je, uza svu nemoć da se egzaktno odredi broj žrtava u Jasenovačkom logoru, potvrdila validnost Tuđmanovih procjena, isto kao što je srušila lažnost srpskih histeriografskih projekcija. Tuđman je također dobro uočio da je orkestrirana navala srpskih historičara na [[Katolička crkva\|Katoličku crkvu]] i na njezinu ulogu među [[Hrvati]]ma, napose tijekom [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]], zapravo nastavak i primjena [[Nikola Stojanović\|Stojanovićeve teze]] s početka stoljeća.<ref name="Krišto"/> Drugo, pomalo neočekivano trajno nasljeđe Tuđmanovih ''Bespuća povijesne zbiljnosti'' je na polju ponovnoga pohrvaćivanja hrvatskoga jezika. Neke su Tuđmanove [[novotvorenice]] ušle u hrvatski jezik, većina nije, no, važnijom se pokazala njegova upornost u oživljavanju izvornih hrvatskih riječi koje su razni jugo[[režim]]i gurali u zaborav. Već legendarni naslov jednoga poglavlja: «Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe», izazvao je pravi užas [[jugounitarizam\|jugounitarista]] jer je ukazao na smjer slobode kojim je otada krenuo [[hrvatski jezik]]- makar se taj put nerijetko i razilazio s Tuđmanovim. Ovaj je učinak ponovno potvrdio staru istinu: jezik i politika su neodvojivi, a ovaj se puta, nasreću, politika našla na strani hrvatskoga jezika. == Sadržaj djela == * Dio prvi Povijest i životna sudba * I. O orisu jasenovačkog mita i teza o genocidnosti hrvatstva * II. O "»Eri tuđmanovštine"« ili otkada i o čemu je spor 1. U sukobu s dogmatsko unitarističkim nagnućima na strategijskom području narodne obrane ** 2. U viru ključnog spora oko sloma monarhističke Jugoslavije i Hrvatske u NOR-u Line 60 ⟶ 62: * Dio drugi Povijest kao zločinidba i mitska pričimba * I. O historijatu umnožaba ratnih žrtava i stvaranja "»jasenovačkog"« mita i "»bleiburškog"« mita * II. Tragovima povijesne (pre)ozbiljnosti i nerazboritosti 1. Pri-činidbe mitomanske pri-povijesti 2. O ratnim i genocidnim zlodjelima u ranijoj povijesti 3. U sjeni "»holokausta"« ** 4. Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe Line 100 ⟶ 102: == Izdanja == Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Zagreb, 1989.; Line 106 ⟶ 109: == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske poveznice == * [http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=043002&Baza=1 Bespuća povijesne zbiljnosti : rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja / Franjo Tuđman; Katalog HAZU; (Hrvatske povjesnice)] [[Kategorija:Hrvatska književnost]]

Bespuća povijesne zbiljnosti: razlika između inačica