Hrvatski biblijski prijevodi: razlika između inačica

U doba reformacije nastojalo se i na hrvatski prevesti cijelu Bibliju. [[Stjepan Konzul Istranin]] i [[Anton Dalmatin]] preveli su i objavili Prvi i drugi del Novog Testamenta (latinicom, Tiibingen, 1562. i 1563.; ćirilicom{{pojasniti|glagoljicom ili hrvatskom ćirilicom?)}}, Tübingen, 1563.). [[Mihajlo Bučić]] međimurski kalvinski pastor je preveo Novi zakon ([[1573.]]). Stari zavjet u cjelini preveli su [[J. Juričić]]{{pojasniti|ima li cijelo ime?}} i [[J. Cvečić]]{{pojasniti|ima li cijelo ime?}}, ali su tiskali samo Proroke (latinicom, 1564.).

[[Bartol Kašić]] preveo je cijelo Sveto pismo (na hrvatski štokavski-ijekavski jezik, na štokavsko narječje ijekavskog govora, latinicom, Dubrovnik, 1630.), ali ga nije objavio zbog protivljenja [[Kongregacija za širenje vjere|Kongregacije za širenje vjere]] (objavljen tek 2000. u Njemačkoj). [[Stjepan Rosa]] preveo je Evanđelistar i Novi Uvjet (Dubrovnik, 1751.), a objavljivanju se suprotstavio zadarski nadbiskup [[Matija Karaman]]. Među rukopisne prijevode ubraja se i prijevod s tumačenjima svećenika [[Mihovil Jurjetović Ivakić|Mihovila Jurjetovića Ivakića]] (1794.), Poljička Biblija (vjerojatno 1768.), cjeloviti prijevod Biblije [[Antun Sović|Antuna Sovića]] (Zagreb, 1929.-1932.), koji nije objavljen iz jezično-političkih razloga (znatno pomogao u kasnijem prevođenju Biblije izdavačke kuće Stvarnost).