Češki jezik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: mzn:چکی
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 16:
'''Češki jezik''' (ISO 639-3: [http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=ces ces]; '''čeština''' ili '''český jazyk''') je nacionalni [[jezik]] [[Češka|Češke]], oko 9.250.000 ljudi u češkoj (2001 popis), 40.000 u Srbiji (2006)<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=ces Ethnologue (16th)]</ref>. Najveća je češka dijaspora u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], a procjenjuje se da ih ondje ima oko 0,5 milijuna. U ostalim dijelovima Amerike i u pojedinim europskim zemljana broj im ne prelazi nekoliko desetaka tisuća. Oko 10.000 Čeha živi u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], najviše oko [[Daruvar]]a.
 
Specifičnost je današnjega češkog jezika postojanje jasne oprjeke između pisanoga (''spisovný jazyk'') i govornog jezika (''obecná čeština'') koji se rabi u neslužbenoj i poluslužbenoj usmenoj komunikaciji. Kao jedan od najstarijih europskih književnih jezika, češki je još od srednjeg vijeka predmet brojnih opisa, počevši od [[Jan Hus|Jana Husa]], preko [[J. A. Comenius]]a,{{pojasniti|puno ime}} [[J. Dobrovskog]]{{pojasniti|je li on Poljak, pa mu se ime piše drukčije}} a pa do [[Praški lingvističkijezikoslovni krug|Praškoga lingvističkogjezikoslovnog kruga]] u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. Povijest se češkog jezika dijeli na četiri razdoblja: '''pračeški''' (od kraja [[10. stoljeće|10.]] do sredine [[12. stoljeće|12. stoljeća]]), '''staročeški''' (od sredine 12. do [[15. stoljeće|15. stoljeća]]), '''srednjočeški''' (od [[16. stoljeće|16.]] do [[18. stoljeće|18. stoljeća]]) i '''novočeški''' ([[19. stoljeće|19.]] i [[20. stoljeće]]).
 
Iz staročeškog su razdoblja posvjedočena samo imena i glose u latinskim tekstovima te čehizmi u staroslavenskim tekstovima. Od druge polovice [[13. stoljeće|13. stoljeća]] započinje procvat [[Češka književnost|češke književnosti]]. U vrijeme Jana Husa jezik je demokratiziran brojnim pučkim izrazima, a u doba [[humanizam|humanizma]] i [[renesansa|renesanse]] obogaćen i brojnim tuđicama i posuđenicama, na što je reagirao puristički pokret u vrijeme [[barok]]a. Tek je u vrijeme nacionalnoga preporoda u 19. stoljeće (obrozeni) ponovno uspostavljena ravnoteža.