Vesna Girardi-Jurkić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 50:
Utemeljila je edicije ''Katalozi i monografije'' i ''Mali katalozi'', te je bila urednica časopisa ''Histria Archaeologica''.
==Političko djelovanje==▼
Bila je pomoćnica ministra prosvjete, kulture i športa [[Vlatko Pavletić|Vlatka Pavletića]] od 1991, zatim ministrica prosvjete, kulture i športa od 15. travnja 1992. do 2. travnja 1993, a kulture i prosvjete od 3. travnja 1993. do 18. listopada 1994., dakle u [[Treća Vlada Republike Hrvatske|trećoj]], [[Četvrta Vlada Republike Hrvatske|četvrtoj]] i [[Peta Vlada Republike Hrvatske|petoj]] Vladi Republike Hrvatske. U tom je sklopu preuzela organizaciju evakuacije i zaštite spomenika u doba ratne opasnosti. Radila je i na osnivanju restauratorskih centara u Istri i sjevernoj Hrvatskoj.▼
Od 1994. do 2001. djelovala je u [[Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija|hrvatskoj diplomaciji]] kao [[veleposlanik|veleposlanica]], te je u tom razdoblju bila stalna predstavnica Republike Hrvatske pri [[UNESCO|Organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO)]]. U tom je svojstvu znatno pridonijela što su [[Eufrazijeva bazilika]] u [[Poreč|Poreču]], te urbana cjelina grada [[Trogir|Trogira]] uvršteni 1997., a [[Šibenska katedrala|Stolna crkva sv. Jakova]] u [[Šibenik|Šibeniku]] sa šibenskom gradskom jezgrom 2000. u UNESCOV popis [[Svjetska baština|svjetske kulturne baštine]]. ▼
Autorica je više od 400 znanstvenih radova iz arheologije i muzeologije. Organizirala je oko 120 izložaba.
Dobila je nagradu [[Hrvatsko arheološko društvo|Hrvatskoga arheološkog društva]] za 2005. godinu.
▲==Političko djelovanje==
▲Bila je pomoćnica ministra prosvjete, kulture i športa [[Vlatko Pavletić|Vlatka Pavletića]] od 1991, zatim ministrica prosvjete, kulture i športa od 15. travnja 1992. do 2. travnja 1993, a kulture i prosvjete od 3. travnja 1993. do 18. listopada 1994., dakle u [[Treća Vlada Republike Hrvatske|trećoj]], [[Četvrta Vlada Republike Hrvatske|četvrtoj]] i [[Peta Vlada Republike Hrvatske|petoj]] Vladi Republike Hrvatske. U tom je sklopu preuzela organizaciju evakuacije i zaštite spomenika u doba ratne opasnosti. Radila je i na osnivanju restauratorskih centara u Istri i sjevernoj Hrvatskoj.
▲Od 1994. do 2001. djelovala je u [[Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija|hrvatskoj diplomaciji]] kao [[veleposlanik|veleposlanica]], te je u tom razdoblju bila stalna predstavnica Republike Hrvatske pri [[UNESCO|Organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO)]]. U tom je svojstvu znatno pridonijela što su [[Eufrazijeva bazilika]] u [[Poreč|Poreču]], te urbana cjelina grada [[Trogir|Trogira]] uvršteni 1997., a [[Šibenska katedrala|Stolna crkva sv. Jakova]] u [[Šibenik|Šibeniku]] sa šibenskom gradskom jezgrom 2000. u UNESCOV popis [[Svjetska baština|svjetske kulturne baštine]].
==Kurioziteti==
Redak 66:
Predsjednik [[Franjo Tuđman]] dodijelio joj je vojni čin bojnice.
Rezidenciju u Parizu opremila je slikama i umjetninama u privatnom vlasništvu svoje obitelji (pored djelâ [[Edo Murtić|Murtića]], [[Zoran Mušič|Mušiča]], Percana, Čakića, Obrovca i drugih tu su bile i slike [[Gabrijel Jurkić|Gabrijela Jurkića]], muževljeva strica), jer država nije imala novca za opremanje.
==Izvori==
| |||