Bitanga i princeza: razlika između inačica

|godina = 1979.

|album_poslije = [[Doživjeti stotu]]

}}

'''''Bitanga i princeza''''' četvrti je [[Glazbeni album|studijski album]] [[sarajevo|sarajevskog]] [[rock]] sastava [[Bijelo dugme]], koji izlazi u [[ožujak|ožujku]] [[1979.]]g. Sastav se u [[jesen]] [[1978.]]g. okuplja u Niškoj Banji gdje pojačani sa novim članovima, [[bubnjevi|bubnjarom]] [[Dragan Jankelić |Điđijem Jankelićem]] i povratnikom [[Vlado Pravdić|Vladom Pravdićem]], počinju pripremati skladbe za novi album. U "Studio 5" Radio Beograda ulaze početkom [[siječanj|siječnja]] sljedeće godine, a objavljivanje albuma prati niz cenzura od [[diskografija|izdavačke kuće]] "[[Jugoton]]". Omot albuma gdje ženska noga udara muško međunožje, a kojega je napravio Dragana S. Stefanović, ocijenjen je vulgarnim i odbijen. Iz skladbe "Ala je glupo zaboravit njen broj" izbačen je tekst "Koji mi je moj", dok je iz ključne balade "Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš", stih "A Hrist je bio kopile i jad" promijenjen u "A on je bio kopile i jad". Album je objavljen u ožujku 1979. sa omotom koji je izradio "Jugotonov" kućni [[dizajn]]er i pored spomenutih skladbi tu su se našle još i "Na zadnjem sjedištu mog auta", "Bitanga i princeza", i emotivne balade "Kad zaboraviš juli" i "Ipak poželim neko pismo" u kojima su ih pratili [[Orkestar|simfonijski orkestar]] i [[zbor]]. ''Bitanga i princeza'' srušila je sve tiražne rekorde i bila uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestrom i zborom.