Razlika između inačica stranice »Hrvatski olimpijski odbor«

m
bez sažetka
m
Olimpijski pokret u Hrvatskoj je još [[1894]]. počeo promicati dr. [[Franjo Bučar]], no ideja o prijemu u međunarodnu olimpijsku obitelj mogla se ostvariti tek uspostavom samostalne Republike Hrvatske. Izražavajući stoljetnu želju hrvatskih športaša i športskih djelatnika da Hrvatska bude priznatim članom Međunarodnog olimpijskog odbora na sjednici Hrvatskog olimpijskog
odbora, održanoj [[10. rujna]] [[1991]]. godine u Zagrebu je utemeljen Hrvatski olimpijski odbor i usvojena su Pravila Hrvatskog olimpijskog odbora. Hrvatski olimpijski odbor osnovali su nacionalni športski savezi 29 olimpijskih športova i tri udruženja.
Odluka o privremenom priznanju Hrvatskog olimpijskog odbora donesena je 17. siječnja 1992. godine u [[Lausanne]]i od strane predsjednika i četiri potpredsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, a u skladu s ovlastima koje im je povjerio Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora, na sastanku 4., 5. i 6. prosinca [[1991]]. godine u LausanneiLausanni. Navedenom odlukom Međunarodni olimpijski odbor pozvao je Hrvatski olimpijski odbor da sudjeluje na [[XVI. Zimske olimpijske igre - Albertville 1992.|16. Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu]] i na [[XXV. Olimpijske igre - Barcelona 1992.|Igrama 25. olimpijade u Barceloni]]. Potpuno priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora uslijedilo je na 101. zasjedanju Međunarodnog olimpijskog odbora u Monacu, [[24. rujna]] [[1993]]. godine.
 
Prvi predsjednik HOO-a bio je [[Antun Vrdoljak]], a drugi nekadašnji vaterpolist [[Zdravko Hebel]], a treći i današnji predsjednik je [[Zlatko Mateša]].
10.682

uređivanja