Bas-gitara: razlika između inačica

 

===Razvoj 1950-ih===

Samouki električar Leo Fender uz pomoć svog zaposlenika Georgea Fullertona razvio je prvi masovno proizvedeni električni bas u '50-ima. Njegov [[Fender Precision Bass]], predstavljen 1951., je postao široko kopirani industrijski standard. Precision Bass (ili "P-bass") je evoluirao iz jednostavnog, nekontuniranog oblika tijela sličnom Telecasteru iz jednog dijela, s četveropolnim jednostrukim [[elektromagnet (glazbala)|elektromagnet]]om, u kontunirani oblik tijela s ugodno zakrivljenim rubovima. Jednostruki (ali dvodjelni) model elktromagneta proizveden je [[1957.]] godine, a sličio je na elektromagnete za električnu [[mandolina|mandolinu]] (također Fenderov proizvod tog vremena). Ovaj novi model bio je spojenih zavojnica u serijski spoj, ali s novinom da su im polovi bili međusobno obrnuti, čime se stvorio učinak kao u dvostrukog elektromagneta.<br>

Tako je "Fender Bass" postao senzacionalni novi glazbeni instrument koji se lako svirao i prenosio kao električna gitara, i koji bi uključen u odgovarajuće [[bas pojačala|pojačalo]] kontrolirano pružio željenu glasnoću i ton.<ref> [http://blogcritics.org/books/article/how-the-fender-bass-changed-the/ Kako je Fender Bas promijenio svijet].</ref>

 

===Razvoj 1960-ih===

Predstavljen 1960., [[Fender Jazz Bass]] je bio poznat kao Deluxe Bass i bio je namijenjen da poprati Jazzmaster gitaru. Jazz Bass (često zvan "J-bass") je imao dva single-coil pickupa, jedan blizu mosta i jedan u poziciji Precision basa, svaki sa zasebnim kontrolama za glasnoću i ton. Vrat Jazz Bassa je bio uži kod zaglavlja nego u Precision basa (38,1 [[milimetar|mm]] protiv 44,45 mm). Druga vizualna razlika koja je odjelila Jazz Bass od Precision Bassa je oblik tijela. Pozicije pickupova na basevima drugih proizvođača su često zvani "P" ili "J" pickupovi, u srodstvu s Precision i Jazz basevima. Znakovito je da je Fender odlučio [[glava (glazbala)|glavu]] [[Fender Jazz Bass]] modela obilježiti ističući ga kao decal model.<ref> [http://www.vintageguitarandbass.com/adDetails/359 Fenderova reklama] ''"Ime koje znači razliku"'', za 'vintage' modele iz 1966. godine.</ref> Fender je također počeo proizvodnju [[Fender Mustang Bass|Mustang Bassa]], instrumenta duljine 762 mm koji su koristili basisti poput Tine Weymouth iz Talking Heads ("P" i "J" basevi imaju duljinu 863,6 mm).<br>

Zbog Fenderove dominacije na tržištu, '50-ih i '60-ih godina modeli bas gitara često su nazivani kratko "Fender basevi".

 

===Razvoj 1970-ih===

Osnivanjem tvrtke [[Music Man]] od strane [[Tom Walker]]a, [[Forrest White]]a i [[Leo Fender|Lea Fender]]a [[1971.]] godine otpočela je jedna nova era dizajna modela električnih bas gitari. Pravi predstavnik bio je [[Music Man StingRay]], električna bas gitara s ugrađenom aktivnom [[Elektronička komponenta|elektronikom]], koja je glazbeniku omogućila puno veću uporabu lepeze tonova, sviranja raznih stilova i [[Glazbeni žanrovi| glazbenih žanrova]]. Ističu se i modeli identificirani uz određeni stil glazbe, kao npr., modeli [[Rickenbacker 4001]] serije koji se vežu za [[Progresivni rock|progresivnu rock]] glazbu [[Chris Squire]]a, u engleskom [[rock]] [[glazbeni sastav|sastav]]u [[Yes]], i basista [[Geddy Lee]] u [[Kanada|kanadskom]] rock sastavu [[Rush]], dok je model StingRay u [[funk]] sastavu [[The Brothers Johnson]] koristio [[Louis Johnson]].<br>

1971. godine predstavljen je predložak modela električne bas gitare koji je proizvela tvrtka [[Alembic Inc]], što je kasnije postalo uvriježeno za "boutique", ili "high-end" modele. U biti radi se o skupim, po mjeri izgrađenim instrumentima koje su koristili samo rijetki glazbenici poput [[Jack Casady]]a, [[Chris Squire]]a i [[Stanley Clarke]]a. Modeli sadržavaju jedinstvene dizajne, ručno izrađene dijelove, komponente i grafitne vratove. I ugrađena elektronika bila je također iznimne kvalitete. Sredinom 1970-ih tvrtka Alembic u suradnji s proizvođačem bas gitara [[Tobias]] proizvodi bas modele s četiri, i pet [[Žica (glazbala)|žica]], s niskim '''B''' tonom.<br>

 

===Razvoj 1980-ih i 2000-ih===

Početkom [[1980.]] godine dizajneri električnih bas gitara istraživali su inovativne pristupe u dizajnu. Tako je američki kreator i inovator glazbenih instrumenata [[Ned Steinberger]] prvi puta krajem 1979. godine predstavio električnu bas gitaru bez glave tijela. Njegov rad se tu nije zaustavio pa je [[1980.]] godine nastavio sa svojim inovacijama koristeći grafit i drugi novi materijal, da bi [[1984.]] godine predstavio [[TransTrem]] [[Vibrato, sustav za gitaru|vibrato sustav]]. Nedugo potom [[1987.]] godine tvrtka Guild Guitar Corporation predstavila je svoj [[Ashbory bass]], model koji koristi žice proizvedene od silikona. U model je ugrađen piezo-elektromagnet koji detektira vibraciju žice pomoću kristala. Dužina skale je rezmjerno kratka, 457,2 mm.<br>

Model je predstavljen kasnih 1980-ih na [[MTV Unplugged]] showu, koji je popularizirao predstavljanje sastava s akustičnim instrumentima, pa i s električnim bas gitarama, i pripadajućim im pojačalima.<br>

 

===Modeli s pragovima, i bez pragova===

Klasični dizajn bas gitare je model s hvataljkom vrata u koju su utisnuti pragovi, koji cijelu hvataljku vrata dijele na [[poluton]]ove (slično kao i kod hvataljke vrata električne gitare). Izvorni Fenderovi basevi imaju 20. pragova, dok novije verzije baseva mogu imati 24., pa i više pragova. Mišljenje je mnogih glazbenika da [[gitara bez pragova]] zbog jačeg pritiska žice na drvo, kao u primjeru [[kontrabas]]a pruža izražajniji zvuk. Uz to glazbenik lakše (prsti mu bolje klize po hvataljci vrata bez pragova) izvodi tehnike sviranja kao što je [[glissando]], [[vibrato]], ali i sviranje tonova kratkog trajanja poput četvrtinki.<br>

Basisti podjednako koriste modele bez, i s pragovima, što sve zavisi od vrste glazbe, pa do materijala za izgradnju, a i samih karakteristika modela potrebnog glazbeniku za njegovo glazbeno izražavanje. Za spomenuti je u tom smislu nastup basiste [[Pino Palladino|Pina Palladina]], koji je tijekom '80-ih s modelom bas gitare bez pragova napravio istinski "glazbeni bum" okupivši oko sebe društvo vrsnih glazbenika poput [[Eric Clapton|Erica Clapton]]a, i [[David Gilmour|Davida Gilmour]]a.<br>

===Načini sviranja===

Za razliku od kontrbasa (uspravni bas) električna bas gitara svira se držeći ju basista vodorovno preko tijela. Identično tako svira se i električna gitara. Žice na bas gitari basista može trzati/okidati prstima, ili pomoću tzalice. Bas gitara je specifičan instrument kojem u skladbi nije zadaća da stvara [[melodija|melodiju]], nego da nadopunjava [[harmonija (glazba)|harmoniju]].<br>

'''Sviranje prstima''' je način sviranja gdje basista trza žicu kažiprstom desne ruke. Ovaj način sviranja naziva se [[pizzicato]] (tal. pizzicato = trzano, uštipnuto), skraćena oznaka pizz. Primjenom ovog naćina sviranja najbolje zvuče tonovi praznih žica, a što su žice dulje, i deblje, pizzicato će biti melodičniji. U rijetkim slučajevima basista pri izvedbi pizzicata, kod trzanja slobodnih žica pri brzom tempu može si pomoći i lijevom rukom. U notnom zapisu tad bi iznad tonova namjenjenim lijevoj ruci bio pridodan križić (+). Ova tehnika sviranja spada u složenije tehnike izvođenja, i praktično se primjenjuje samo u virtuozno solističkim skladbama. Utjecajni američki basista [[James Jamerson]], poznat još iz vremena suradnje s diskografskom kompanijom [[Motown]], svirao je komplicirane bas dionice koristeći se samo kažiprstom desne ruke. Stil sviranja kažiprstom koji je on prakticirao nazvan je "the hook" stilom. Općenito, stil sviranja prstima podržava razne varijacije, a jedna od njih je i odmaranje ruke, tako da bas gitarista usidri palac desne ruke na poklopcu elektromagneta, odnosno, lijeve ruke sa strane hvataljke vrata (pojava u basista kod kojih je izražen utjecaj sviranja kontrabasa). Alternativno bas gitarista može odmoriti ruku, ako palac opušteno usidri na donjim žicama, ili onim koje trenutno ne koristi.<br>

Za napomenuti su basisti [[Monk Montgomery]], i [[Bruce Palmer]], koji tehnikom trzanja palcem žice prema dolje, uspješno oponašaju tehniku sviranja kontrabasa, i time dobivaju kratki, odrezani, mutni ton. Korištenje palca pri sviranju bas gitare predvidio je i Fender, dodavajući svojim modelima "držač palca" montiran ispod žica na ploči gitare. Suprotno svom imenu, držač palca nije služio da bi basista na njemu odmorio ruku, nego je bio sidro ostalim prstima dok se palcem trzalo po žicama. Držač palca je na modelima od [[1970.]] bio premješten iznad žica, a na modelima iz '80-ih godina držač palca nije prisutan.<br>