Razlika između inačica stranice »Slavonska vojna krajina«

bez sažetka
'''Slavonska vojna krajina''' - naziv je dijela [[Vojna krajina|Vojne krajine]] koji je pripadao povijesnoj [[Slavonija|Slavoniji]].
 
Osmanlije su [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|postupno zauzimali]] prostor srednjovjekovne [[Kraljevina Hrvatska|Kraljevine Hrvatske]], područje [[Kraljevina Slavonija|Kraljevine Slavonije]].
Osmanlije su postupno zauzimali prostor srednjovjekovne Kraljevine Slavonije. Usporedno s napredovanjem Osmanlija pojedini su [[plemići]] kralju davali svoje utvrde. Sredinom 16. stoljeća je stvoren sustav utvrda uz granicu s Osmanskim Carstvom između rijeka Drave i Save. Taj se sustav utvrda naziva [[Vojna krajina]] Pogranične utvrde su u 16. stoljeću financirali kralj, staleži pokrajine Štajerske (glavni grad [[Graz]]) i Hrvatsko-slavonski sabor (Hrvatski [[sabor]]). Taj obrambeni sustav utvrda zovemo Slavonska vojna krajina. Kasnije je, u 17. stoljeću, prozvan [[Varaždinski generalat]] (po utvrdi [[Varaždin]] koje je od [[1595.]] godine bila sjedište generala, do [[1595.]] i od [[1731.]] do [[1765.]] sjedište generala je utvrda [[Koprivnica]]). Sastojala se od tri kapetanije sa središtima: [[Koprivnica]], [[Križevci]] i Ivanić ([[Ivanić Grad]]), a krajem 16. stoljeća je osnovana i kapetanija [[Đurđevac]]. Vojska u njima se sastojala od njemačkih vojnika, husara i haramija. Njemački vojnici su bili smješteni u Varaždinu, Koprivnici, Đurđevcu, Križevcima, Čazmi i Ivaniću, husari u Koprivnici, Križevcima i Ivaniću, a [[Haramije]] (domaći slavonski vojnici) su bili smješteni po vojvodstvima u manjim utvrdama. U Slavonskoj krajini je 1630. bilo smješteno 1595, a od 1644. - 1837 plaćenih vojnika.
 
1538. se je godine povećala obrambena snaga Hrvatske. Iz Bosne su generalu kraljevih pomoćnih snaga [[Nikola Jurišić|Nikoli Jurišiću]] poručili mnogi „Vlasi", da žele uskočiti ispod vlasti turske. Većina ovih Vlaha bila je katoličke, a manjina grčko-istočne vjere. Kralje Fer­dinand je po savjetu Jurišićevu dopustio da se ovi Vlasi nastane po [[Bilogora|Bilogori]] i uz pritoke [[Čazma|Čazme]], odakle su Turci g. 1532. odvukli narod hr­vatski. Na prijedlog Jurišićev izdade kralj 5. rujna 1538. u Linču novim stanovnicima Hrvatske posebna privilegija. Vlasi će kroz 20 godina biti oprošteni od svakoga poreza; no zato moraju ići u boj na Turke, kadgod to od njih zatraži kralj ili vojvoda njegov. Vlasi dakle ne će biti kmetovi, nego vojnici, koji u mirno doba obradjuju polja i timare stada svoja. To je bio zametak krajine u Slavoniji.<ref>[[Rudolf Horvat]]: [[:s:Povijest_Hrvatske_I._(R._Horvat)/Ban_Petar_Keglević|Povijest Hrvatske]]</ref>
 
Osmanlije su postupno zauzimali prostor srednjovjekovne Kraljevine Slavonije. Usporedno s napredovanjem Osmanlija pojedini su [[plemići]] kralju davali svoje utvrde. Sredinom 16. stoljeća je stvoren sustav utvrda uz granicu s Osmanskim Carstvom između rijeka Drave i Save. Taj se sustav utvrda naziva [[Vojna krajina]] Pogranične utvrde su u 16. stoljeću financirali kralj, staleži pokrajine Štajerske (glavni grad [[Graz]]) i Hrvatsko-slavonski sabor (Hrvatski [[sabor]]). Taj obrambeni sustav utvrda zovemo Slavonska vojna krajina. Kasnije je, u 17. stoljeću, prozvan [[Varaždinski generalat]] (po utvrdi [[Varaždin]] koje je od [[1595.]] godine bila sjedište generala, do [[1595.]] i od [[1731.]] do [[1765.]] sjedište generala je utvrda [[Koprivnica]]). Sastojala se od tri kapetanije sa središtima: [[Koprivnica]], [[Križevci]] i Ivanić ([[Ivanić Grad]]), a krajem 16. stoljeća je osnovana i kapetanija [[Đurđevac]]. Vojska u njima se sastojala od njemačkih vojnika, husara i haramija. Njemački vojnici su bili smješteni u Varaždinu, Koprivnici, Đurđevcu, Križevcima, Čazmi i Ivaniću, husari u Koprivnici, Križevcima i Ivaniću, a [[Haramije]] (domaći slavonski vojnici) su bili smješteni po vojvodstvima u manjim utvrdama. U Slavonskoj krajini je 1630. bilo smješteno 1595, a od 1644. - 1837 plaćenih vojnika.
 
Početkom 17. stoljeća je započela obnova naseljenosti u najzapadnijem dijelu Slavonske vojne krajine koje su započeli pravoslavni [[Vlasi]]. U Slavonskoj vojnoj krajini su osnivali svoja sela. Vlasi su imali posebne povlastice u Osmanskom Carstvu jer su plaćali manji porez. Posebno je značajno njihovo doseljavanje na prostore koje su opustošili Osmanlije. Oni su u Osmanskom Carstvu počeli gubiti zasebni položaj, a gubljenjem povlastica opadala je njihova odanost Osmanlijama. Najvažnije povlastice im je dao kralj [[Ferdinand II.]] [[1630.]] godine potpisavši Vlaške statute ([[Statuta Valachorum]]) koji su vrijedili za svako selo između Drave i Save koje je imalo vlaško stanovništvo. Vlasi su dobili slobodno upravljanje zemljišnim posjedom uz zamjenu za vojnu službu, a organizirali su vlastitu samoupravu u civilnim poslovima. Oni su postali slobodni seljaci i vojnici.
 
Od sredine 17. stoljeća počeo je proces stvaranja pučkih škola. Škole su bile vezane uz katoličku crkvu. Ona je bila zainteresirana jer je time učinkovitije vršila rekatolizaciju. Nakon završene pučke škole dio je njihovih polaznika odlazio u gimnazije i sveučilišta. Katolička crkva je njihovim školovanjem željela povećati broj svećenika. Studenti su u 17. stoljeću zabilježeni samo u većim utvrdama. Oni su najčešće studirali u [[Graz]]u, [[Beč]]u ili u Italiji (npr. [[Padova]], Bologna).
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{Austrougarske zemlje}}