Razlika između inačica stranice »Bijela garda«

Obrisano 11 bajtova ,  prije 8 godina
m
bez sažetka
m
[[Datoteka:Kolchak_(blason).jpg|230px|desno|thumb|Grb privremene vlade [[Aleksandar Kolčak|Aleksandra Kolčaka]], vođe Bijele garde.]]
'''Bijela garda''' ili '''Bijeli pokret''' ([[ruski]]: Белое движение) - vojnopolitička organizacija, koja je osnovana [[1917]]. godine, tijekom [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]]. BijelogardejciBjelogardejci su se borili protiv [[Crvena armija|Crvene armije]], koja je bila vojna formacija osnovana od strane [[Sovjeti|Sovjeta]]. Bili su protivnici [[boljševizam|boljševizma]] i sovjetske vlade.
 
Koristili su parolu: "[[Rusija]] jedna, velika i nedjeljiva". Pripadnici Bijelog pokreta većinom su bili [[monarhist]]i i [[nacionalist]]i, ali je bilo i ljudi ostalih političkih opredjeljenja ([[demokrat]]i i umjereni [[socijalist]]i), koji su bili protivnici društvenih promjena, koje su donosili [[boljševici]]. Ideologija i svi ciljevi, nisu bili jasno definirani, ali ciljevi koji su prevladavali bili su: obnova [[privatno vlasništvo|privatnog vlasništva]] i demokratskog parlamentarnog sustava.<ref>http://swolkov.org/doc/kt/index.htm Preuzeto 1. rujna 2012.</ref> Na teritorijima, koje su kontrolirali bijelogardejcibjelogardejci, osnovane su privremene [[vojna diktatura|vojne diktature]], u kojima su vrijedili zakoni [[Rusko Carstvo|Ruskoga Carstva]]. Bijeli pokret je smatrao da po njihovoj pobjedi i uspostavi [[mir]]a, Rusija treba nastaviti s poštovanjem svih međunarodnih sporazuma, koji su donijeti prije, i za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Jedan od vođa Bijelog pokreta, [[Anton Denjikin]] smatrao je, da [[vojska]] ne treba odlučivati o državnim pitanjima, već da ruski narod treba sam izabrati demokratsku vladu.
 
Vođe vojne organizacije Bijelih činili su: časnici vojske Ruskoga Carstva, od kojih su mnogi bili [[plemić]]kog podrijetla. Međutim, tijekom rata dolazi do velikoga priljeva novih mladih časnika, uglavnom iz redova seljačkog stanovništva, tako da su vođe Bijelog pokreta bili porijeklom sa [[selo|sela]]. Seljaci su također činili i ogromnu većinu među Bijelom armijom. Jezgru Bijele armije činile su: Dobrovoljačka armija, donski [[Kozaci]] i kubanski Kozaci.
 
== Vojna djelovanja ==
Rat između bijelogardejacabjelogardejaca i Crvene armije trajao je od [[1917]]. do [[1921]]. godine, dok su borbe na ruskom dalekom istoku trajale sve do [[1923]]. godine. Na početku rata, sile [[Antanta|Antante]] slale su vojnu pomoć bijelogardejcimabjelogardejcima, ali su njihove trupe poražene od strane Crvene armije. Za vrijeme Ruskog građanskog rata postojalo je nekoliko glavnih bojišta:
 
===Južni front===
Južni front je nastao 15. studenog 1917. godine, od strane generala Mihaila Vasiljeviča Aleksejeva, i bio je pod zapovjedništvom generala [[Lavr Kornilov|Lavra Kornilova]]. Poslije Kornilove pogibije, frontom upravlja general Anton Denjikin i bijelogardejskim snagama koje su se borile na Južnom bojištu, daje naziv "Oružane snage Južne Rusije". One su velikom većinom bile sastavljene od Kozaka. Južni front je predstavljao najveću opasnost po komunističku vladu, međutim nakon neuspješnog napada na [[Moskva|Moskvu]] [[1919]]. godine, Oružane snage Južne Rusije su se povukle. Naredne godine preostali Bijelogardejcbjelogardejci su evakuirani u [[Novorosijsk]] (na [[Krim]]u), gdje su se spojili s vojskom Petra Vrangela.
 
===Istočni (Sibirski) front===
Istočni front je nastao u [[proljeće]] [[1918]]. godine, od strane ruskih časnika i nacionalista, u suradnji s [[Čehoslovačka legija|Čehoslovačkom legijom]], koja je bila stacionirana u [[Sibir]]u. Tada su Bijelogardejcibjelogardejci u Sibiru osnovali privremenu rusku vladu, na čelu s [[admiral]]om [[Aleksandar Kolčak|Aleksandrom Kolčakom]]. Uprkos mnogim uspjesima tijekom 1919. godine, oni su potisnuti na ruski daleki istok, gdje su nastavili boriti se do listopada [[1922]]. Istodobno kozački ataman [[Petar Krasnov]], mobilizacijom kubanskih Kozaka, osniva vojsku od oko 35 000 ljudi i na Sjevernom Kavkazu pokreće kavkasku armiju dobrovoljaca. Poslije zauzimanja [[Donbas]]a, [[Volgograd]]a i [[Harkov]]a, Dobrovoljačka armija pod zapovjedništvom generala Antona Denjikina opkoljava Moskvu. Plan je bio da se s 40,000 boraca izvrši zauzimanje grada.
 
===Sjeverni i sjeverozapadu front===
BijelogardejcimaBjelogardejcima na sjevernom i sjeverozapadnom frontu zapovijedali su: general [[Nikolaj Judenič]], knez Antolij Pavlovič Liven i kozak i plemić Pavel Rafalovič Avalov. Karakteristično za ovaj front je to što se pod Livenovom i Avalovom zapovjedništvom borilo i dosta baltičkih [[Nijemac]]a, kao i intervencija Antante u korist bijelogardejacabjelogardejaca. Najveća vojna operacija na sjeverozapadu Rusije bila je napad na [[Sankt Peterburg]], gdje su bijelogardejcibjelogardejci stigli do predgrađa Sankt Peterburga, ali ih je Crvena armija natjerala na povlačenje.
 
== Veliki sibirski ledeni pohod ==
 
Poslije poraza bijelogardejacabjelogardejaca od strane Crvene armije u [[zima|zimi]] [[1920]]. oko 350 tisuća bijelogardejacabjelogardejaca zajedno sa svojim obiteljima, povlači se preko zaleđenog [[Bajkalsko jezero|Bajkalskog jezera]] u [[Čita|Čitu]]. Međutim tijekom povlačenja ogroman broj [[ljudi]] je umro od [[glad]]i i smrzavanja, tako da je od 350 tisuća do cilja preživjelo samo 20,000 ljudi. U proljeće tijekom otapanja leda na Bajkalskom jezeru, leševi su potonuli u [[jezero]].
 
== Bijeli teror ==
"Bijeli teror" je izraz koji se često koristio u [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] i označavao je represivne ili preventivne mjere protiv boljševika, koje su organizirali bijelogardejci na [[teritorij]]u, koji je bio pod njihovom kontrolom. Procjenjuje se da su tijekom Građanskog rata u Rusiji, bijelogardejci osudili na [[smrt]] oko 111 tisuća ljudi, od kojih mnogi nisu imali pravo na pravedno suđenje. Međutim ako se tom broju doda i broj onih koji su stradali od strane raznih paravojnih ili separatističkih formacija, koje nisu bile pod zapovjedništvom bijelogardejacabjelogardejaca, procjenjuje se da je u Građanskom ratu stradalo oko 300 tisuća nenaoružanih boljševika i njihovih simpatizera.
 
== Izvori ==