Dinastija Ming: razlika između inačica

[[Datoteka:Ming.jpg|mini|350px|<center>Rasprostiranje i vremensko trajanje '''dinastije Ming'''<center>]]

'''Dinastija Ming''' ([[kineski]]: 明朝) je vladala [[Kina|Kinom]] od [[1368.]] do [[1644.]] godine, i bila je posljednja dinastija čiji su vladari porijekom bili [[Han]] Kinezi. U više od 200 godina vladavine, dinastija Ming je donijela red i napredak većini Kine. Stanovništvo se udvostručilo (od 100 na 200 milijuna stanovnika), uvedene su nove [[žitarice]], cvala je [[industrija]] i povećala se [[trgovina]]. U [[17. stoljeće|17. stoljeću]], korupcija, vanjski napadi i loše žetve su oslabile njezinu vlast i doveli do njezina pada.

 

==Jačanje==

 

Na svom početku dinastija Ming je Kinu ne samo oslobodila, nego učinila i velikom vojnom silom. Najpoznatiji vladari: [[Hung Wu]] ([[1368.]]-[[1398.]]), [[Yung-lo]] ([[1402.]]-[[1424.]]) i [[Wan-Li]] ([[1573.]]-[[1619.]]). Grobnice ovih vladara nalaze se kraj [[Peking]]a i [[Nanjing]]a. Sve veća ''Uprava Kine'', koja je onemogućavala inovacije i bila vrlo centralizirana, te opasno ovisna o [[Car]]u, postala je učinkovitija, jednostava i praktična. Obrazovano plemstvo (''shanshih''), koje je dijelilo vrijednosti uprave premda se nije nalazilo na važnom položaju, nadziralo je stanovništvo.

 

Vraćena je stabilnost i uvedena su mnoga poboljšanja u poljoprivredi. Nove su poljoprivredne tehnike omogućile zemlji da bolje hrani svoje sve brojnije stanovništvo koje je raslo usprkos katastrofalnim epidemijama i pogubnim pobunama. [[Španjolci]] i [[Portugalci]] su donijeli nove kulture: [[jam]], [[kukuruz]], [[kikiriki]] i [[krompir]], a stvorene su i nove obradive površine.

 

===Prekomorsko širenje===

 

Drži se da je početkom 15. stoljeća Kina bila najciviliziranija, najbogatija, najprosvjećenija i najnaprednija država na svijetu. U vrijeme cara [[Yung-lo]]a, nasljednika Chu Yuan-changa, vodila je izrazito ekspanzionističku i agresivnu politiku. Vraćanje [[Koreja|Koreje]] u vazalni položaj ([[1392.]]), pohodi protiv [[Mongoli|Mongola]] na sjeveru ([[1409.]]-[[1424.]]), zauzimanje [[Sjeverni Vijetnam|Annama]] ([[1407.]]-[[1427.]]) i niz morskih pohoda, proširili su kineski utjecaj do novih, neslućenih razmjera.

 

==Pad dinastije==

 

Nakon neuspjelog napada na Mongole [[1449.]] godine, koji je završio zarobljavanjem cara Minga, Kina je ponovno vodila obrambenu politiku u čiju svrhu je obnovljen u kamenu i enormno proširen – [[Veliki kineski zid]]. Dinastija Ming je [[Kina|Kinu]] sve više izolirala od ostatka svijeta, što je dovelo do ekonomske stagnacije. Ponovni mongolski napadi te niz političkih i ekonomskih zahtjeva oslabili su carstvo. Situaciju su pogoršavali i stalni napadi japanskih [[Gusari|gusara]] i krijumčara na južnu obalu. Do 50-ih godina 16. stoljeća obalno područje Kine terorizirale su odmetnute teško naoružane grupe. Krajem stoljeća kineske su nevolje još više povećali japanski napadi na Koreju te je Kina bila prisiljena slati vojsku u pomoć svom vazalu.