Bas-gitara: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna sadržaja
dopuna sadržaja
Redak 42:
===Razvoj 1960-ih===
[[Datoteka:Fender Jazz-Bass 1966.jpg|minijatura|desno|80px| Fender Jazz Bass iz 1966. godine.]]
Predstavljen [[1960.,]] godine [[Fender Jazz Bass]] je bio poznat kao Deluxe Bass i bio je namijenjen da poprati Jazzmaster gitaru. Jazz Bass (često zvan "J-bass") je imao dva single-coil pickupa, jedan blizu mosta i jedan u poziciji Precision basa, svaki sa zasebnim kontrolama za glasnoću i ton. Vrat Jazz Bassa je bio uži kod zaglavlja nego u Precision basa (38,1 [[milimetar|mm]] protiv 44,45 mm). Druga vizualna razlika koja je odjelila Jazz Bass od Precision Bassa je oblik tijela. Pozicije pickupova na basevima drugih proizvođača su često zvani "P" ili "J" pickupovi, u srodstvu s Precision i Jazz basevima. Znakovito je da je Fender odlučio [[glava (glazbala)|glavu]] [[Fender Jazz Bass]] modela obilježiti ističući ga kao decal model.<ref> [http://www.vintageguitarandbass.com/adDetails/359 Fenderova reklama] ''"Ime koje znači razliku"'', za 'vintage' modele iz [[1966.]] godine.</ref> Fender je također počeo proizvodnju [[Fender Mustang Bass|Mustang Bassa]], instrumenta duljine 762 mm koji su koristili basisti poput Tine Weymouth iz Talking Heads ("P" i "J" basevi imaju duljinu 863,6 mm).<br>
Zbog Fenderove dominacije na tržištu, '50-ih i '60-ih godina modeli bas gitara često su nazivani kratko "Fender basevi".
Tvrtka Gibson je [[1961.]] godine također je predstavila EB-3 model električnu bas gitaru. Ovaj model je dizajniran s kraćom, 774,7 mm dužinom skale i bio je omiljen instrument [[Škotska|škotskom]] glazbeniku i tekstopiscu [[Jack Bruce]]u.
Redak 76:
Međutim, zbog granjanja [[glazbeni žanrovi|glazbenih žanrova]] kasnih '90-ih u trend se opet vraćaju modeli bas gitara s pragovima, dok modeli bez pragova ostaju povezani uz jazz, i jazz rock stil glazbe. Rijetki su [[metal (glazba)|metal]] basisti poput [[Steve DiGiorgio]]a, i [[Colin Edwin]] koji sviraju [[progresivni rock]], a da koriste model bas gitare bez pragova. Tu se ističe i [[studijski glazbenik]] [[Tony Levin]] koji je pratio nastupe engleskog glazbenika [[Peter Gabriel]]a tijekom njegove post [[Genesis (sastav)|Genesis]] solo karijere.<br>
 
Prvi model bas gitare bez pragova napravio je [[1961.]] godine engleski glazbenik [[Bill Wyman]], tako što je s jeftinog [[japan]]skog modela skinuo pragove.<ref> [http://www.billwyman.com/site/news/686/ Bill Wyman], službena internet stranica,</ref> a prva industrijska proizvodnja modela bez pragova počela je s [[Ampeg]]ovim modelom AUB-1<ref> [http://www.xstrange.com/aeb1.html AEB-1 & AUB-1], opisni sadržaj na xstrange.coma</ref> proizvedenim [[1966.]] godine. Nedugo iza Ampegova modela, i Fender je [[1970.]] godine predstavio svoj model bez pragova. Iste godine, basista [[Rick Danko]] u sastavu [[The Band]] koristio je modificirani Ampegov model u koji je ugradio Fenderove elektromagnete. Isti model bas gitare koristio je [[1971.]] godine s istim sastavom pri snimanju glazbenog [[album (ploča)|album]]a [[Cahoots]], i [[Rock of Ages]].<ref> Tony Bacon 2010. ''60 Years of Fender''. ISBN 0-87930-966-0</ref> Zabilježena je poznata Dankova izjava da: - svirati bas gitaru bez pragova je pravi izazov, gdje se uistinu mora koristiti "sluh".<ref> Tony Bacon, Barry Moorthouse 2008. ''The bass book: a complete illustrated history of bass guitars''. ISBN 0-87930-924-5</ref><br>
U ranim '70-im godinama jazz rock basist [[Jaco Pastorius]] sa svog Fender Jazz modela skinuo je pragove, a prazne utore u hvataljci popunio je kitom za drvo, i premazao epoksidnom smolom. Za modele premazane ovom smolom korisniku osim budućeg lakšeg održavanja znači i postizanje veće izdržljivosti hvatljke. Sveukupni ton instrumenta u takvoj završnici znatno je svjetliji. Ostavljane točke markera tonova po sredini hvataljke služi glazbeniku kao orjentaciona vodilja, s time da su dizajnom kasnije pomaknuti na stranu hvataljke vrata gitare.<br>
Većina baseva dizajnirani su kao četverožičani modeli, ali svakako su dostupni i modeli s pet, pa i šest žica. Modeli bez pragova s više od šest žica dostupni su kao modeli 'boutique', ili zasebni modeli rađeni po narudžbi.
Redak 155:
[[Datoteka:Finger-Picking-Technik.jpg|minijatura|desno|200px| Sviranje bas gitare prstima.]]
Ovo je način sviranja gdje basista trza žicu kažiprstom desne ruke. Ovaj način sviranja naziva se [[pizzicato]] (tal. pizzicato = trzano, uštipnuto), skraćena oznaka pizz. Primjenom ovog naćina sviranja najbolje zvuče tonovi praznih žica, a što su žice dulje, i deblje, pizzicato će biti melodičniji. U rijetkim slučajevima basista pri izvedbi pizzicata, kod trzanja slobodnih žica pri brzom tempu može si pomoći i lijevom rukom. U notnom zapisu tad bi iznad tonova namjenjenim lijevoj ruci bio pridodan križić (+). Ova tehnika sviranja spada u složenije tehnike izvođenja, i praktično se primjenjuje samo u virtuozno solističkim [[skladba]]ma. Utjecajni američki basista [[James Jamerson]], poznat još iz vremena suradnje s diskografskom kompanijom [[Motown]], svirao je komplicirane bas dionice koristeći se samo kažiprstom desne ruke. Stil sviranja kažiprstom koji je on prakticirao nazvan je "the hook" stilom. Općenito, stil sviranja prstima podržava razne varijacije, a jedna od njih je i odmaranje ruke, tako da bas gitarista usidri palac desne ruke na poklopcu elektromagneta, odnosno, lijeve ruke sa strane hvataljke vrata (pojava u basista kod kojih je izražen utjecaj sviranja kontrabasa). Alternativno bas gitarista može odmoriti ruku, ako palac opušteno usidri na donjim žicama, ili onim koje trenutno ne koristi.<br>
Za napomenuti su basisti [[Monk Montgomery]], i [[Bruce Palmer]], koji tehnikom trzanja palcem žice prema dolje, uspješno oponašaju tehniku sviranja kontrabasa, i time dobivaju kratki, odrezani, mutni ton. Korištenje palca pri sviranju bas gitare predvidio je i Fender, dodavajući svojim modelima "držač palca" montiran ispod žica na ploči gitare. Suprotno svom imenu, držač palca nije služio da bi basista na njemu odmorio ruku, nego je bio sidro ostalim prstima dok se palcem trzalo po žicama. Držač palca je na modelima od [[1970.]] bio premješten iznad žica, a na modelima iz '80-ih godina držač palca nije prisutan.<br>
====Sviranje trzalicom====
Osim bas gitare mogu se svirati svi [[trzalački instrumenti]]. Trzalice se danas proizvode od plastike, najlona, drveta, kamena, metala, pa čak i stakla. Obično u obliku zašiljene suze ili trokuta. Osnovni je princip uporabe trzalice da ju basista držeći u ruci na položaju iznad elektromagneta ostvari titraj po žicama. Ako se titraj ostvari bliže mostu gitare dobiveni harmonici (alikvotni tonovi) biti će svjetliji, dok titraj bliži vratu gitare pružit će manje izražajniji, i blaži ton.
Redak 185:
U jazz glazbi električna bas gitara je relativno mlad instrument. Veliki sastavi iz '30-ih, i '40-ih godina iz vremena [[swing]]a, i iz '50-ih sa stilom [[bepop]] i [[hard bop]] koristili su kontrabas. Električna bas gitara počela se koristiti u kasnim '60-im, i početkom '70-ih godina omogućivši da se rock stil pomješa s jazz glazbom, što je iznjedrilo novi glazbeni stil nazvan jazz-rock glazba. Primjena električne bas gitare u jazz rocku, i rock glazbi omogućilo je da se koristi i na otvorenim stadionskim koncertima. Za razliku od kontrabasa priključena na snažno [[bas pojačala|pojačalo]] neuporedivo ima glasniji ton. U jazz glazbi električna bas gitara koristi se za pratnju, za sviranje samostalnih solo dionica, za sviranje klasičnih jazz dionica ili glatkih četvrtinskih taktova imitirajući tako kontrabas. U latino, salsi ili rock glazbi unosom jazz rock napjeva, bas gitarista u suradnji s bubnjarem može svirati brze ritmičke figure u sinkopi (sinkopa = ritmička figura koja spaja laku, i tešku [[doba|dobu]]).<br>
Za razliku od većine popularnih stilova glazbe električna bas gitara u jazz okruženju preferira puno više sviranja solo dioanica. Tijekom jazz koncerta basista često prakticira sviranje izrazito duga, improvizirana sola (engl. blowing). U većini rock skladbi bas gitara priklanja se sviranju pratnje ritma koji prekidaju kratke stanke, ili kraće solo dionice. U jazz glazbi, bez obzira na ritmičke, ili solo figure, basista nastoji stvoriti plesnu ritmičku podlogu sličnu po načelima swinga, i groove glazbe.
 
===Suvremena glazba===
U [[Suvremena glazba|suvremenoj klasičnoj glazbi]] koriste se standardna glazbala kao i u [[klasična glazba|klasičnoj glazbi]], poput [[klavir]]a, [[violina|violine]], kontrabasa i sl., ali koriste se i noviji/suvremeniji glazbeni instrumenti, i uređaji, za proizvodnju zvuka (od raznih pojačala za instrumente, razglasnih ozvučenja, uređaja za snimanje, i druge prateće pomoćne opreme).<br>
Od kasnih '60-ih godina američki skladatelji u suvremenoj klasičnoj (umjetničkoj) glazbi u skladbama ne koriste tradicionalne (ili konvencionalne) instrumente, nego uvode novine u stvaranje klasične glazbe, i pružaju nove poglede i mogućnosti.<br>
 
* Električnu bas gitaru 1960-ih godina povremeno su koristili sljedeći skladatelji:<br>
- [[Christian Wolff]], američki eksperimentalni skladatelj klasične glazbe u djelima "Electric Spring 1" 1966. godine, "Electric Spring 2" 1966/70. godine, "Electric Spring 3" [[1967.]] godine i Untitled, 1996. godine.<br>
- [[Francis Thorne]], američki eksperimentalni skladatelj klasične glazbe u suradnji s [[Paul Hindemith]] 1968/69. godine napisali su djelo LiebesRock.<br>
- U svojim skladbama [[Poljska|poljski]] skladatelj [[Krzysztof Penderecki]] 1966/67. godine (reizdanje 1971/72.), u koncertu za [[violončelo]], zatim [[1969.]] godine u [[opera|operi]] [[The Devils of Loudun]], 1970. godine u djelu Kosmogonia i 1971. godine djelu u Partiti.<br>
- [[Louis Andriessen]], [[Nizozemska|nizozemski]] skladatelj i pianist, 1970. godine u skladbi Spektakel, zatim 1972/76. godine u djelu De Staat, 1976. godine u djelu Hoketus, 1980/81. godine u djelu De Tijd, i 1984/88. godine u djelu [[De Materie]].<br>
- [[Pelle Gudmundsen-Holmgreen]], [[Danska|danski]] skladatelj 1966. godine u Symfoni på Rygmarven, zatim 1967. godine u djelu Rereprisier i 1868. godine u djelu Piece by Piece.<br>
- [[Irwin Bazelon]], američki skladatelj suvremene glazbe 1970. godine u skladbi Churchill Downs.
 
==Vidi još==