|
Stara je, nema je više, xaxaxa xD moroni!!
{{Izdvojeni članak|siječanj 2006.}}
[[Datoteka:Location greek ancient.png|mini|400px|Teritorij Stare Grčke, oko 550. pr. Kr.]]
'''Stara Grčka''' je naziv koji se koristi za opisivanje svijeta u kojem se govorilo [[Grčki jezik|grčkim jezikom]] u doba [[Antika|antike]]. Taj naziv se ne odnosi samo na područje današnje [[Grčka|grčke države]], nego i na područja naseljena [[Stari Grci|Grcima]] u doba antike: [[Cipar]], [[Egejsko more|egejska]] obala [[Turska|Turske]], [[Sicilija]] i južna [[Italija]] (poznata kao [[Magna Graecia|Velika Grčka]]), te razbacane naseobine na obalama današnje [[Albanija|Albanije]], [[Bugarska|Bugarske]], [[Egipat|Egipta]], [[Francuska|Francuske]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Libija|Libije]], [[Španjolska|Španjolske]] i [[Ukrajina|Ukrajine]].
Ne postoje određeni ili opće prihvaćeni datumi početka i kraja razdoblja stare Grčke. U uobičajenoj upotrebi to se razdoblje odnosi na cijelu grčku povijest prije osnutka [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], međutim povjesničari taj termin koriste preciznije. Tako neki autori u to razdoblje uključuju i razdoblja [[Minojska civilizacija|minojske]] i [[Mikena|mikenske civilizacije]] (od oko [[160. pr. Kr.|1600. pr. Kr.]] do oko [[110. pr. Kr.|1100. pr. Kr.]]), dok drugi to osporavaju smatrajući da su te civilizacije, iako s grčkog govornog područja, dosta različite od kasnijih grčkih kultura, pa bi se trebale odvojeno svrstavati.
Prema tradiciji razdoblje stare Grčke počinje prvim [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]] [[776. pr. Kr.]], ali većina povjesničara danas produljuju taj termin unatrag do oko [[1000. pr. Kr.|1000. pr. Kr.]] Tradicionalni datum kraja razdoblja stare Grčke smatra se smrt [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] [[323. pr. Kr.]], a razdoblje koje slijedi naziva se [[Helenizam|helenističkim razdobljem]].
Ovi su datumi dogovoreni među povjesničarima dok neki autori smatraju civilizaciju stare Grčke neprekinutim razdobljem koje je trajalo sve do dolaska [[Kršćanstvo|kršćanstva]] u [[3. stoljeće|3. stoljeću]] poslije Krista.
Staru Grčku mnogi povjesničari smatraju temeljnom kulturom [[Zapadni svijet|zapadne civilizacije]]. Grčka kultura je izvršila snažan utjecaj na [[Rimsko Carstvo]], koje je prenijelo njezin oblik po mnogim dijelovima [[Europa|Europe]]. Civilizacija stare Grčke je neizmjerno utjecala na jezik, politiku, obrazovanje, filozofiju, umjetnost i arhitekturu modernog svijeta, posebice tijekom [[Renesansa|renesanse]] u zapadnoj Europi i ponovno tijekom procvata [[Klasicizam|neoklasicizma]] tijekom [[18. stoljeće|18.]] i [[19. stoljeće|19. stoljeća]] u Europi i objema [[Amerika|Amerikama]].
== Podrijetlo Grka ==
Vjeruje se da su Grci krećući se prema jugu doselili na grčki poluotok u nekoliko valova početkom kraja [[3. tisućljeće pr. Kr|3. tisućljeća pr. Kr.]], a zadnja je bila [[navala Dorana]]. Razdoblje od [[1600. pr. Kr.|1600]]. do oko [[1100. pr. Kr.]] je doba [[Mikenska Grčka|mikenske Grčke]], a poznato je po vladavini kralja [[Agamemnon]]a i ratovima protiv [[Troja|Troje]] kao što je prikazano u [[Homer|Homerovim]] epovima. Razdoblje od 1100. godine do 8. stoljeća pr. Kr. naziva se „[[Mračno doba (stara Grčka)|mračnim dobom]]“ jer iz tog razdoblja nema nikakvih zapisa, a arheološki dokazi su oskudni. Povijest stare Grčke se završava vladavinom [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] koji je umro [[323. pr. Kr.]] Slijedeći događaji čine doba [[Helenistička Grčka|helenističke Grčke]].
U pregledavanju izvora iz povijesti stare Grčke potrebna je velika opreznost. Grčki povjesničari i politički pisci čija su djela preživjela, a među kojima su posebice ugledni [[Herodot]], [[Tukidid]], [[Ksenofont]], [[Demosten]], [[Platon]] i [[Aristotel]], bili su uglavnom Atenjani ili njeni simpatizeri, a svi su bili politički konzervativci. Stoga znamo daleko više o povijesti i politici Atene od ikojeg drugog grada i njegove povijesti. Štoviše, ovi su se pisci usredotočili gotovo samo na cjelokupnu političku, vojnu i diplomatsku povijest, a zanemarili su ekonomsku i socijalnu povijest. Sva se povijest stare Grčke mora boriti s tim pristranostima u svojim izvorima.
== Kronologija ==
=== Uspon Grčke ===
[[Datoteka:Acropolis.JPG|mini|lijevo|[[Akropola|Akropola, Atena]], u ruševinama, još je uvijek u centru moderne [[Atena (grad)|Atene]]]]
Grčka je u [[8. stoljeće pr. Kr.|8. stoljeću pr. Kr.]] počela izlaziti iz mračnog doba koje je slijedilo nakon propasti mikenske civilizacije. Pismenost se izgubila i mikensko pismo je zaboravljeno, pa su Grci prilagodili [[Fenicija|fenički]] [[alfabet]] grčkome i od oko [[800. pr. Kr.]] počinju se pojavljivati pisani zapisi. Grčka je bila podijeljena na mnogo malih samoupravljajućih zajednica čiji je oblik uzrokovan grčkom geografijom gdje su svaki otok, dolina i nizina odsječeni od susjedstva morem ili planinskim lancem.
Dok se Grčka ekonomski oporavljala, njeno se stanovništvo povećalo više nego što je bilo obradive zemlje. Stoga su Grci od oko [[750. pr. Kr.]] započeli širenje koje je potrajalo 250 godina naseljavajući kolonije u svim smjerovima. Na istoku se prvo kolonizirala [[Egejsko more|egejska]] obala [[Mala Azija|Male Azije]], a onda [[Cipar]] i obale [[Tračka|Tračke]], [[Mramorno more]] i južna obala [[Crno more|Crnog mora]]. Grčka je kolonizacija dosegla sve do dalekog sjeveroistoka [[Ukrajina|Ukrajine]]. Na zapadu su naseljene obale [[Albanija|Albanije]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Sicilija|Sicilije]] i južne [[Italija|Italije]], a onda i južna obala [[Francuska|Francuske]], [[Korzika]] pa čak i sjeveroistočna [[Španjolska]]. Grčke kolonije su također osnovane u [[Egipat|Egiptu]] i [[Libija|Libiji]]. Današnji gradovi [[Sirakuza]], [[Napulj]], [[Marseilles]] i [[Istanbul]] u svom početak su bili grčke kolonije Syracusa, Neapolis, Massilia i Byzantium.
Do 6. stoljeća pr. Kr. '''Helada''' (kako Grci zovu svoju zemlju) je postala kulturno i jezično područje mnogo veće od geografskog područja Grčke. Grčki gradovi nisu politički nadzirali kolonije koje su osnivali, ali su često ostajali povezani s njima u religiji i trgovini. Grci su se i u domovini i u inozemstvu organizirali u nezavisne zajednice, pa je grad (''polis'') bio osnovni oblik grčke vladavine.
=== Socijalni i politički sukobi ===
Grčki su gradovi u početku bili monarhije, iako su mnogi gradovi bili jako mali pa naziv „kralj“ za njihove vladare lako može zavarati zbog današnjeg značenja te riječi. U unutrašnjosti zemlje, uvijek blizu obradivih površina, malen sloj zemljoposjednika je imao moć. Oni su oblikovali ratničku [[Aristokracija|aristokraciju]] boreći se često u malenim međugradskim ratovima oko zemlje. Međutim uspon trgovačkog sloja (koji se pojavio uvođenjem [[Kovanica|kovanog novca]] oko [[680. pr. Kr.]].) započinje klasni sukob u većim gradovima. Od [[650. pr. Kr.|650]]. pa nadalje, aristokracije su zbačene i zamijenjene narodnim vođama nazvanim [[Tiranija|tiranima]] (''tyrranoi''), riječ koja nije imala današnje značenje za okrutne diktatore.
Do [[6. stoljeće pr. Kr.|6. stoljeća pr. Kr.]] pojavilo se nekoliko dominantnih gradova u grčkim poslovima. To su bili gradovi [[Atena (polis)|Atena]], [[Sparta]], [[Korint]] i [[Antička Teba (Grčka)|Teba]]. Svaki od njih je stavio okolna seoska područja i manje gradove pod svoju upravu, a Atena i Korint su pak postali glavna pomorska i trgovačka sila.
U Sparti se [[aristokracija]] održala na vlasti, a [[Likurg (spartanski zakonodavac)|Likurgov]] ustav (oko [[650. pr. Kr.|650]].) koji je dodatno očvrsnuo njezinu snagu, dao je Sparti trajni militaristički režim pod dualnom monarhijom. Sparta je dominirala nad ostalim gradovima na [[Peloponez|Peloponezu]], pa je stvorila savez s Korintom i [[Antička Teba (Grčka)|Tebom]].
Suprotno, u Ateni je monarhija zabranjena [[683. pr. Kr.]]., a [[Solon|Solonove]] reforme uvele su poluustavni sustav aristokratske vladavine. Aristokrate je zamijenila tiranija [[Pizistrat|Pizistrata]] i njegovih sinova, koji su grad učinili velikom pomorskom i trgovačkom silom. Kad su Pizistratidi zbačeni, [[Klisten]] je utemeljio prvu poznatu [[Atenska demokracija|demokraciju]] ([[500. pr. Kr.]].) u [[Zapadni svijet|zapadnoj]] povijesti u kojoj su pravo glasa imali isključivo muški plemići.
=== Grčko-perzijski ratovi ===
{{glavni|Grčko-perzijski ratovi}}
[[Datoteka:Themistokles.jpg|mini|200px|Temistoklo]]
U [[Jonija|Joniji]] (današnja egejska obala [[Turska|Turske]]) grčki gradovi, koji su uključivali velika središta poput [[Milet|Mileta]] i [[Halikarnas|Halikarnasa]], nisu mogli održati svoju nezavisnost pa su sredinom [[6. stoljeće pr. Kr.|6. stoljeća pr. Kr.]] došli su pod vlast [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Perzijskog Carstva]]. Grci su [[499. pr. Kr.]] podigli [[Jonski ustanak]], pa su Atena i neki Grci pristigli u njihovu pomoć.
[[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Perzijski]] [[veliki kralj]] [[Darije I. Veliki]] ugušio je [[493. pr. Kr.]] [[jonski ustanak]], poslavši [[Datis]]ovu [[satrap]]sku flotu da kazni Grke. Perzijanci su se iskrcali na [[Atika (pokrajina)|Atici]], ali ih je grčka vojska pod vodstvom atenskog vojskovođe [[Miltijad Mlađi|Miltijada]] porazila u [[Maratonska bitka|bitci kod Maratona]]. Pogrebni humak atenskih poginulih boraca još uvijek se može vidjeti na [[Maraton, Grčka|Maratonskom polju]].
Deset godina kasnije [[Darije Veliki|Darijev]] sin i nasljednik [[Kserkso I.]] poslao je kopnom i morem puno veću silu odnosno glavnu perzijsku vojsku. [[Sparta]]nski kralj [[Leonida I.]] neuspješno ga je pokušao usporiti [[Bitka kod Termopila|kod Termopila]]. Leonida je poražen, a Kserkso je nastavio napredovati prema Atici gdje je osvojio i spalio [[Atena (polis)|Atenu]]. Atenjani su još prije napustili grad sklonivši se na otoku Salamini i pod vodstvom [[Temistoklo|Temistokla]] su porazili perzijsku mornaricu u [[bitka kod Salamine|bitki kod Salamine]]. Godinu dana kasnije brojčano nadmoćniji Grci su pod vodstvom Spartanca [[Pauzanije|Pauzanija]] porazili malobrojnu [[Mardonije]]vu perzijsko-grčku vojsku kod [[bitka kod Plateje|Plateje]].
Atenska se mornarica tada okrenula progoneći Perzijance iz [[Egejsko more|Egejskog mora]] i [[478. pr. Kr.]]. Atenjani su zauzeli [[Bizantij]]. Dok su napredovali stvorili su [[Delski savez]] u kojem su bile sve otočne i neke kopnene države. Savez je nazvan po svetom otoku [[Delos]]u na kojem se čuvala zajednička [[riznica]]. Spartanci, iako su odigrali važnu ulogu u ratu, povukli su se nakon toga u izolaciju dopuštajući Atenjanima da uspostave pomorsku i trgovačku silu kojoj nije bilo premca među Grcima.
=== Prevlast Atene ===
[[Grčko-perzijski ratovi]] su najavili stoljeće atenske prevlasti u grčkim odnosima. Atena je bila neizazvan gospodar mora i također vodeća trgovačka sila, iako je Korint ostao njezinim ozbiljnim suparnikom. Vodeći državnik tog razdoblja bio je [[Periklo]] koji je iskoristio porez koji su plaćali članovi Delskog saveza za izgradnju [[Partenon|Partenona]] i ostalih velikih spomenika klasične Atene. Do sredine [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeća pr. Kr.]] Savez je preimenovan u Atensko Carstvo, simboliziravši prijenos zajedničke riznice s [[Delos]]a na [[Partenon]] ([[454. pr. Kr.]]).
Bogatstvo Atene je privlačilo mnoge talentirane ljude iz svih dijelova Grčke, te je također stvorilo bogati besposleni sloj koji su postali pokrovitelji [[Starogrčka umjetnost|umjetnosti]]. Atenska država je podupirala i znanost i umjetnost, posebice arhitekturu. Atena je postala središtem grčke književnosti, filozofije i umjetnosti. Neka od najvećih imena zapadnjačke kulturne i intelektualne povijesti živjela su u Ateni tijekom toga razdoblja: dramatičari [[Eshil]], [[Sofoklo]], [[Euripid]] i [[Aristofan]], filozofi [[Sokrat]], [[Platon]] i [[Aristotel]], povjesničari [[Herodot]], [[Tukidid]] i [[Ksenofont]], pjesnici [[Simonid]] i kipar [[Fidija]]. Grad je postao, po Periklovim riječima, „škola Helade“.
Ostale grčke države u početku su prihvatile atensko vodstvo u nastavku rata protiv Perzijanaca, ali nakon pada konzervativnog političara [[Kimon|Kimona]] [[461. pr. Kr.]], Atena je postala sve jače otvorena imperijalistička sila. Nakon grčke pobjede u [[bitka kod Eurimedonta|bitki kod Eurimedonta]] [[466. pr. Kr.]], Perzijanci više nisu bili prijetnja, pa su neke države, poput [[Naksos|Naksosa]], pokušali istupiti iz saveza, ali su bili prisiljeni pokoriti se. Novi atenski vođe, [[Periklo]] i [[Efijalt]], pustili su da se odnosi između Atene i Sparte pogoršaju, pa je [[458. pr. Kr.]] izbio rat. Nakon nekoliko godina beskonačna rata potpisan je 30-godišnji mir između Delskog i [[Peloponeski savez|Peloponeskog saveza]] (Sparta i njeni saveznici). To se podudarilo s pomorskom [[Bitka kod Salamine na Cipru (450. pr. Kr.)|bitkom kod Salamine]] na [[Cipar|Cipru]], zadnjom bitkom između Grka i Perzijanaca, a nakon koje je zaključen [[Kalijin mir]] ([[449. pr. Kr.]]).
=== Peloponeski rat ===
{{glavni|Peloponeski rat}}
Moć [[Atena (polis)|Atene]] slomila je [[Sparta]] u tzv. [[Peloponeski rat|Peleponeskom ratu]] ([[431. pr. Kr.|431.]] - [[404. pr. Kr.]]). Zaratili su kad je Sparta zatražila od Atene da raspusti Atenski pomorski savez. Kako Atena to ne prihvaća, Sparta joj objavljuje rat. Početkom rata Atena niže uspjehe, no u konačnici [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]] šalje Spartancima izdašnu vojnu pomoć u brodovlju pa je Atena poražena. Sparta joj nameće teške uvjete mira. Morala je porusiti svoje utvrde i najveći dio mornarice predati Sparti. Bio je to početak kraja grčke nadmoći na [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]]. Tijekom Peloponeskog rata od [[Kuga|kuge]] je umro [[Periklo]], vođa atenskog demosa (građana).
=== Prevlast Sparte ===
Kraj Peloponeskog rata učinio je Spartu gospodarom cijele Grčke, ali uski vidokrug spartanskih elitnih ratnika nije ih prilagodio toj ulozi. U nekoliko godina demokratska stranka je vratila vlast u Ateni i ostalim gradovima. [[395. pr. Kr.]]. spartanski vođe su oduzele službu Lisandru, pa je Sparta izgubila pomorsku nadmoć. [[387. pr. Kr.]] Sparta je sablaznila grčko mišljenje zaključivši sporazum s [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskim Carstvom]] kojim su Perzijanci okružili grčke gradove u Joniji i na Cipru, tako izvrgavajući sto godina grčkih relativno uspješne borbe protiv [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskog Carstva]]. [[Sparta]] je tada pokušala oslabiti moć njene bivše saveznice [[Antička Teba (Grčka)|Tebe]], što je dovelo do rata u kojem je [[Antička Teba (Grčka)|Teba]] sklopila savezništvo sa starim neprijateljem, Atenom. Tebanski vojskovođe [[Epaminonda]] i [[Pelopida]] izvojevali su odlučujuću pobjedu u [[bitka kod Leuktre|bitci kod Leuktre]] ([[371. pr. Kr.]]).
Posljedica te pobjede bio je kraj spartanske i uspostava [[Antička Teba (Grčka)|tebanske]] nadmoći. Također je i Atena obnovila velik dio svoje prijašnje snage. Prevlast Tebe bila je kratkog vijeka. Epaminondinom smrti kod [[bitka kod Mantineje (362 pr. Kr.)|Mantineje]] ([[362. pr. Kr.]]) grad je izgubio svog najvećeg vođu, a njegovi nasljednici učinili su veliku pogrešku započevši neuspješni desetogodišnji rat s [[Fokida|Fokidom]]. Godine [[346. pr. Kr.]] Tebanci su pozvali [[Filip II. Makedonski|Filipa II. Makedonskog]] da im pomogne protiv Fokiđana, te su tako po prvi put uvukli [[Kraljevina Makedonija|Makedonce]] u grčke odnose.
=== Uspon Makedonaca ===
[[Datoteka:Philip II of Macedon CdM.jpg|mini|200px|[[Filip II. Makedonski]]]]
Kraljevstvo [[Kraljevina Makedonija|Makedonaca]] stvoreno je oko [[700 pr. Kr.]], a prvi kralj bio je [[Perdika I.]] (Περδίκας). Neki Grci su smatrali [[Makedonci (antički)|Makedonce]] [[Barbari|barbarima]], ali bez obzira na njihovo etničko podrijetlo, oni su od 5. stoljeća govorili grčkim jezikom i bili dijelom grčke kulture. Makedonci su igrali malenu ulogu u grčkoj politici prije početka 4. stoljeća, te je Filip II., poduzetan čovjek koji se školovao u Tebi, htio imati veću ulogu. Posebice je htio biti prihvaćen za novog grčkog vođu u vraćanju slobode grčkim gradovima u Aziji koji su bili pod perzijskom vlašću. Zauzevši grčke gradove [[Amfipol]], [[Metona|Metonu]] i [[Potidea|Potideju]], stekao je upravu nad makedonskim rudnicima zlata i srebra. To mu je dalo izvore da ostvari svoje namjere.
Filip je uspostavio makedonsku prevlast nad [[Tesalija|Tesalijom]] ([[352. pr. Kr.]]) i [[Tračka|Tračkom]], a do [[348. pr. Kr.]] je nadzirao sve sjevernije od [[Termopil|Termopila]]. Koristio je svoje golemo bogatstvo da potkupi grčke političare i stvori "makedonsku stranku" u svakom grčkom gradu. Njegova intervencija u ratu između Tebe i Fokide donijelo mu je prepoznatljivost grčkog vođe i dalo mu je mogućnost da postane vodeća sila u grčkim poslovima. Ali bez obzira njegovom iskrenom divljenju prema Ateni, atenski je vođa [[Demosten]] u svojim slavnim govorima ([[filipike|filipikama]]) poticao grčke gradove da se odupru njegovoj moći.
Godine [[339. pr. Kr.]] Teba, Atena, Sparta i ostale grčke države stvorile su savezništvo da se odupru [[Filip II. Makedonski|Filipu II.]] i da ga izbace iz grčkih gradova koje je zauzeo na sjeveru. Međutim Filip je napao prvi, napredujući po Grčkoj gdje je kod [[Heronea|Heroneje]] porazio združene grčke gradove [[338. pr. Kr.]]. Taj događaj tradicionalno označava kraj ere grčkih gradova-država kao samostalnih političkih jedinica iako su u stvari Atena i ostali gradovi preživjeli kao samostalne države sve do [[Rimska republika|rimskih]] vremena.
Filip II. je pokušao pobjediti Atenu dodvoravanjem i darovima, ali nije zapravo uspio. Organizirao je gradove u [[Korintski savez]] i proglasio da će voditi napad na [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]] kako bi „oslobodio“ grčke gradove i osvetio perzijske invazije u prethodnom stoljeću. Prije nego što je to mogao učiniti ubijen je [[336. pr. Kr.]]
=== Osvajanja Aleksandra Velikoga ===
Filipa je naslijedio 20-godišnji sin [[Aleksandar Veliki|Aleksandar]] koji je sa samo 20 godina odmah nastavio provoditi očeve planove. Otputovao je u Korint gdje su ga okupljeni grčki gradovi prepoznali kao vođu Grka. Nakon toga krenuo je na sjever da skupi vojsku. Vojska kojom je napao [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]] je uglavnom bila sastavljena od Makedonaca, ali su se također prijavili i mnogi zanesenjaci iz grčkih gradova. Dok je Aleksandar ratovao u [[Tračka|Tračkoj]], čuo je da su se grčki gradovi pobunili. Pojurio je ponovno na jug, osvojio i razorio [[Antička Teba (Grčka)|Tebu]] do temelja kao upozorenje svim grčkim gradovima ako bi se pokušali oduprijeti njegovoj snazi.
Godine [[334. pr. Kr.]] Aleksandar je krenuo u Aziju gdje je porazio Perzijance [[bitka kod Granika|na rijeci Granik]]. Time je stekao nadzor nad [[Jonija|jonskom]] obalom, te je napravio pobjedničku povorku kroz oslobođene grčke gradove. Nakon što je dogovorio poslove u [[Anatolija|Anatoliji]] nastavio je napredovati južno kroz [[Cilicija|Ciliciju]] do [[Sirija|Sirije]] gdje je porazio [[Darije III.|Darija III. Kodomana]] kod [[bitka kod Isa|Isa]] ([[333. pr. Kr.]]). Onda je nastavio kroz [[Fenicija|Feniciju]] do [[Drevni Egipat|Egipta]] kojeg je osvojio bez ikakvog otpora.
[[Darije III.]] je sada bio spreman sklopiti mir, te bi se Aleksandar vratio pobjednički kući, ali Aleksandar je odlučio osvojiti [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]] i postaviti sebe za vladara čitavog njemu poznatog svijeta. Napredovao je sjeveroistočno kroz Siriju i [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], te je opet porazio Darija III. Kodomana kod [[Bitka kod Gaugamele|Gaugamele]] ([[331. pr. Kr.]]). [[Darije III.|Kodoman]] se povlačio u istočne [[satrap]]ije, no putem mu vojskovođe otkazuju poslušnost i smrtno ga ranjavaju. Aleksandar se proglasio gospodarom [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskog Carstva]], zauzevši [[Suza (Iran)|Suzu]] a potom i [[Perzepolis]] nakon [[Bitka kod Perzijskih vrata|bitke kod Perzijskih vrata]].
U međuvremenu grčki gradovi su pokušavali obnoviti napore da izbjegnu makedonskoj moći. Kod [[bitka kod Megalopola|Megalopola]] [[331. pr. Kr.]], Aleksandrov regent [[Antipater Makedonac|Antipater]] porazio je Spartance koji su se odbili pridružiti Korintskom savezu i priznati makedonsku prevlast.
Aleksandar se žurio napredujući kroz današnji [[Afganistan]] i [[Pakistan]] do doline rijeke [[Ind]] i [[326. pr. Kr.]] je dosegao [[Punjab]]. Planirao je napredovati i dalje do [[Ganges|Gangesa]] i [[Bengal|Bengala]], ali mu je njegova vojska umorna od višegodišnjih vojnih pustolovina otkazala poslušnost i zahtjevala povratak. Aleksandar se nerado vratio natrag, a umro je od groznice u [[Babilon|Babilonu]] [[323. pr. Kr.]]
Aleksandrovo Carstvo se raspalo ubrzo nakon njegove smrti, ali njegova osvajanja zauvijek su promijenila grčki svijet. Tisuće Grka su putovale s njim ili za njim da se nasele u novoosvojenim gradovima dok je napredovao. Najvažniji grad bila je [[Aleksandrija]] u [[Egipat|Egiptu]]. Kraljevstva u kojima se govorilo grčkim jezikom osnovana su u [[Drevni Egipat|Egiptu]], [[Sirija|Siriji]], [[Iran]]u i [[Baktrija|Baktriji]]. Započelo je [[Helenizam|helenističko doba]].
== Srodne teme ==
*[[Povijest grčkog jezika]]
*[[Grčka filozofija]]
*[[Umjetnost stare Grčke]]
*[[Grčko kazalište]]
*[[Olimpijske igre]]
*[[Arhitektura stare Grčke]]
*[[Eleuzinski misteriji]]
*[[Atena (polis)]]
*[[Popis starih Grka]]
*[[Popis gradova stare Grčke]]
*[[Starogrčka književnost]]
*[[Antički Rim]]
==Vanjske poveznice==
*[http://crohis.com/sputzger1/sjevgrc.htm Karta sjeverne Grčke u antičko doba]
*[http://crohis.com/sputzger1/juzgrc.htm Karta južne Grčke u antičko doba]
*[http://crohis.com/sputzger1/mazija.htm Karta Male Azije u antičko doba, Karta Grčke pred Peloponeski rat]
*[http://crohis.com/sputzger1/stsvijet-zap.htm Karta podjele antičkih Grka na plemena]
*[http://crohis.com/sputzger1/alvel.htm Karta države Aleksandra Velikog i država njegovih nasljednika]
*[http://www.crohis.com/sknjige/duruy-grcka.htm VICTOR DURUY, Poviest Grčka, Zagreb 1881.]
{{starovjekovne države i civilizacije}}
[[Kategorija:Stara Grčka| ]]
[[Kategorija:Antička povijest|Grčka]]
[[Kategorija:Povijest Grčke]]
{{Link FA|no}}
{{Link FA|bs}}
[[af:Antieke Griekeland]]
[[an:Antiga Grecia]]
[[ar:اليونان القديمة]]
[[arz:اليونان القديمه]]
[[az:Qədim Yunanıstan]]
[[ba:Боронғо Греция]]
[[bat-smg:Senuobės Graikėjė]]
[[be:Старажытная Грэцыя]]
[[be-x-old:Старажытная Грэцыя]]
[[bg:Древна Гърция]]
[[bn:প্রাচীন গ্রিস]]
[[bo:གནའ་རབས་ཀེ་རི་སི།]]
[[br:Henc'hres]]
[[bs:Antička Grčka]]
[[ca:Antiga Grècia]]
[[ckb:یۆنانی کۆن]]
[[cs:Starověké Řecko]]
[[cy:Groeg yr Henfyd]]
[[da:Oldtidens Grækenland]]
[[de:Antikes Griechenland]]
[[diq:Yunanıstano Antik]]
[[el:Αρχαία Ελλάδα]]
[[en:Ancient Greece]]
[[eo:Antikva Grekio]]
[[es:Antigua Grecia]]
[[et:Vana-Kreeka]]
[[eu:Antzinako Grezia]]
[[fa:یونان باستان]]
[[fi:Antiikin Kreikka]]
[[fiu-vro:Vana-Kreeka]]
[[fr:Grèce antique]]
[[fy:Alde Grikelân]]
[[ga:An tSean-Ghréig]]
[[gan:古希臘]]
[[gl:Grecia antiga]]
[[hak:Kú Hî-lia̍p]]
[[he:יוון העתיקה]]
[[hi:प्राचीन यूनान]]
[[hif:Purana Greece]]
[[hu:A poliszok kora]]
[[hy:Հին Հունաստան]]
[[ia:Grecia antique]]
[[id:Yunani Kuno]]
[[ilo:Taga-ugma a Gresia]]
[[io:Antiqua Grekia]]
[[is:Grikkland hið forna]]
[[it:Grecia antica]]
[[ja:古代ギリシア]]
[[jv:Yunani kuna]]
[[ka:ძველი საბერძნეთი]]
[[kk:Ежелгі Грекия]]
[[ko:고대 그리스]]
[[ku:Yewnana kevnare]]
[[kv:Важ Греция]]
[[la:Graecia antiqua]]
[[lt:Senovės Graikijos istorija]]
[[lv:Senā Grieķija]]
[[mhr:Акрет Греций]]
[[mk:Античка Грција]]
[[ml:പ്രാചീന ഗ്രീക്ക് നാഗരികത]]
[[mn:Эртний Грек]]
[[mr:प्राचीन ग्रीस]]
[[ms:Yunani Purba]]
[[mwl:Grécia Antiga]]
[[nds:Ool Grekenland]]
[[new:प्राचीन यवन]]
[[nl:Oude Griekenland]]
[[nn:Hellas i antikken]]
[[no:Antikkens Hellas]]
[[oc:Grècia antica]]
[[pl:Starożytna Grecja]]
[[pnb:پرانا یونان]]
[[pt:Grécia Antiga]]
[[qu:Mawk'a Grisya]]
[[ro:Grecia Antică]]
[[ru:Древняя Греция]]
[[rue:Старовіке Ґрецько]]
[[sa:पौराणयवनसंस्कृतिः]]
[[scn:Grecia antica]]
[[sh:Antička Grčka]]
[[si:පුරාණ ග්රීසිය]]
[[simple:Ancient Greece]]
[[sk:Staroveké Grécko]]
[[sl:Antična Grčija]]
[[sq:Greqia e Lashtë]]
[[sr:Античка Грчка]]
[[sv:Antikens Grekland]]
[[sw:Ugiriki ya Kale]]
[[ta:பண்டைக் கிரேக்கம்]]
[[tg:Юнони Қадим]]
[[th:กรีซโบราณ]]
[[tk:Gadymy Gresiýa]]
[[tl:Sinaunang Gresya]]
[[tr:Antik Yunanistan]]
[[tt:Борынгы Греция]]
[[uk:Стародавня Греція]]
[[ur:قدیم یونان]]
[[vi:Hy Lạp cổ đại]]
[[war:Hadton Gresya]]
[[yi:אוראלט גריכנלאנד]]
[[zh:古希腊]]
[[zh-classical:古希臘]]
[[zh-yue:古希臘]]
| 