Roberto Burle Marx: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
novi članak
 
m ispravci, dorada
Redak 1:
[[Slika:Roberto Burle Marx 1981.jpg|mini|250px|Roberto Burle Marx (1981)]]
 
'''Roberto Burle Marx''' ([[Sao Paolo]], [[4. kolovoza]] [[1909]]. - [[Rio de Janeiro]], [[4. lipnja]] [[1994]].) bio je brazilski [[Krajobrazna arhitektura|krajobrazni arhitekt]], kao ite [[slikar]], [[Ekologija|ekolog]], [[grafičar]], [[prirodoslovac]] i [[glazbenik]]. Proslavio se projektiranjem i dizajnom perivoja, vrtova i parkova, te je uveo modernu krajobraznu arhitekturu u [[Brazil]].
 
== Životopis ==
 
Roberto Burle Marx četvrti je sin Cecilie Burle, žene iz visokog sloja brazilskog društva porijeklom iz [[Pernambuco|Pernambuca]] i Francuske, te Wilhelma Marxa, [[Židovi|židovskog]] [[Nijemci|Nijemca]], rođenog u [[Stuttgart|Stuttgartu]] koji je odrastao u [[Trier|Trieru]] (rodnom mjestu [[Karl Marx|Karla Marxa]], rođaka njegovog djeda). Prvo zanimanje za krajobraze Burle Marx dobivapobuđuje tokom studija slikarstva u Njemačkoj, gdje često posjećuje [[botanički vrt]] u [[Berlin|Berlinu]] i proučava autohtono bilje Brazila. Pri povratku u Brazil sakuplja i sadi biljke u okolici svog doma. Polazio je Nacionalnu školu primjenjene umjetnosti u [[Rio de Janeiro|Riu]] 1930. gdje se posvetio vizualnoj umjetnosti pod Leom Putzom i Candidom Portinarijem, te je upoznao mnoge buduće predvodnike u brazilskoj arhitekturi, kao i botaničare, koji su kasnije imali velik utjecaj na njega. Jedan od njih je svakako njegov profesor Lucio Costa, brazilski modernist. Godine 1932. Burle Marx oblikovao je svoj prvi krajobraz za privatnu rezidenciju koju su osmislili Costa i Gregori Warchavchik. Uz Costu, Burle Marx, je surađivao i s [[Oscar Niemeyer|Oscarom Niemeyerom]] koji je projektirao Brazilski Paviljon za Izložbu u New Yorku 1939., te Pampulha complex 1942. - za koji Burle Marx oblikuje vrtove.
 
Godine 1949. kupuje 365,000m² imanja Barra de Guaratiba (odmah izvan Ria de Janeira). S nizom botaničara, krajobraznih arhitekata, arhitekata i drugih istraživača pravi ekspedicije u brazilske [[Prašuma|prašume]] kako bi sakupio uzorke bilja. Naučio je proučavati biljke ''in situ'' od botaničara Henriquea Lahmeyera de Mello Barreto, i uspostavio je svoj vrt, uzgajalište i zbirku tropskih biljaka u Guaratibi. Isto imanje donirao je 1985. brazilskoj vladi, te je danas nacionalni spomenik, sa preko 3,500 vrsti biljaka.
 
Roberto Burle Marx osnovao je studio krajobrazne arhitekture 1995., iste godine kada je osnovao i tvrtku Burle Marx & Cia. Ltda koja se također bavi krajobrazima. Velik dio njegova rada ima bezvremenske odlike i teži savršenstvu. Estetika koju koristi zasniva se na prirodi, te nikada ne miješa boje cvijeća, već koristi velike skupine istih biljnih vrsta. Imao je veliko zanimanje za svojstva pojedine vrste i njihov utjecaj na vrt u cjelini. Promatrač doživljava Burleove perivoje kao apstraktno slikarstvo, gdje su prepoznatljivi boja, ritam, oblik i svjetlost.
 
Godine 1956. otvara ured u [[Caracas|Caracasu]], [[Venezuela|Venezueli]], a 1968. započinje rad s Joseom Tabacowom and Haruyoshijem Onom. Radio je na natječajima u Brazilu, [[Argentina|Argentini]], [[Čile|Čileu]] i mnogim drugim južnoameričkim državama, [[Francuska|Francuskoj]], [[Južna Afrika|Južnoj Africi]], [[Washington D.C.|Washington D.C.-u]] i [[Los Angeles, Kalifornija|Los Angeles-u]]. Mnogi od njegovih radova nalaze se u Rio de Janeiru, te u manjoj mjeri u [[Brazilija|Braziliji]]. Karijera koja je trajala 62 godine završava 4. lipnja 1994. kada je umro, 2 mjeseca prije svog 85. rođendana.
 
Njegov doprinos [[Botanika|botanici]] je velik, zahvaljujući vremenu koje je proveo u brazilskim prašumama, gdje je proučavao i otkrivao nove vrste. Barem oko 30 biljnih vrstavrsti nosi njegovo ime. Također je bio aktivan u nastojanju da se očuvaju i zaštite prašume od razarajućih komercijalnih aktivnosti - deforestacije radi sadnje banana i usijeva, te drvne industrije.
 
Prema R. Vaccarinu, Marxov rad "može se sažeti u 4 općenita koncepta - korištenje tropske vegetacije kao konstruktivnog elementa, prekid simetrije u koncepciji otvorenih prostora, šarolika obrada hodnih površina i korištenje slobodnih formi elemenata vode" (Vaccarino 2000, p. 17). Primjer je svakako promenada plaže [[Copacabana]] - gdje autohtono drveće i palme, otporni na morske povjetarce, čine grupacije uz Avenidu Atlanticu. Kameni portugalski mozaici ovdje tvore golemu apstraktnu sliku gdje nijedna sekcija uzduž promenade nije ista, te čini bogatu sliku za one koji ju gledaju sa hotelskih balkona i promjenjive motive za one koji voze uzuž ceste. Vodeni motiv ovdje, dakako, čini sam ocean. Copacabana je danas jedna od svjetski poznatih plaža, i turističih vizura općenito.
Redak 22:
*vrtovi javnih zgrada u Braziliji:
:*Ministarstvo obrane - vodeni vrt i betonski oblici
:*Ministarstvo vanjskih poslova - perivoj zgrade
:*Ministarstvo obrazovanja - krovni vrt realiziran 1937. za kojeg je dobio brojne nagrade i priznanja
*promenada [[Copacabana|Copacabane]] - popločenje kamenim mozaikom
*Ibirapuera Park, São Paulo, 1954.
*Flamengo Park - veliki javni park u Rio de Janeiru (na bivšem deponiju)
*Palazzo di Venezia u Rimu - uređenje
*Parque del Este, Caracas, Venezuela