Sunčev vjetar: razlika između inačica

Dodano 196 bajtova ,  prije 11 godina
m
neke poveznice i sitnice
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m neke poveznice i sitnice
Redak 1:
[[Datoteka:Magnetosphere rendition.jpg|mini|320px|Magnetosfera štiti zemljinu površinu od naelektriziranih čestica solarnogSunčevog vjetra]]
'''Sunčev ili solarni vjetar''' je struja električki nabijenih čestica koje su izbačene iz gornje atmosfere [[Sunce|Sunca]]. Uglavnom se sastoje od [[elektron]]a i [[proton]]a, čija je energija između 20 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperaturetemperatura se mijenja, kao i brzina, mijenja s vremenom. Te čestice mogu izbjećinadvladati Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] ite zbog visoke temperature u [[Korona|koroni]].
 
Sunčev vjetar stvara [[Heliosfera|heliosferu]], ogroman prostor međuplanetarne materije, koja okružuje [[Sunčev sustav]]. On stvara i [[geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[komet]]a koji sadrži [[Plazma|plazmu]] i uvijek je u smjeru od Sunca.
 
== Povijesne činjenice ==
Da je Sunčev vjetar stalna struja čestica koje dolaze sa Sunca, prvi puta je objasnio Richard C. Carrington [[1859.]] godine. On i Richard Hodgson su prvi promatrali [[Sunčeva baklja|Sunčeve baklje]], a primjetili su i geomagnetske oluje. George Fitzgerald je predložio zamisao da se materija stalno ubrzava sa Sunca i da stiže do Zemlje stiže za par dana.<ref name=meyer-vernet>{{cite book
| first=Nicole | last=Meyer-Vernet | year=2007
| title=Basics of the Solar Windss
Redak 11:
| isbn=0521814200 }}</ref>
 
[[Norveška|Norveški]] fizičar Kristian Birkeland je promatrao polarnu svjetlost i primijetio je da je ona stalna i bez prekida. Zaključio je da je Zemlja stalno bombardirana sa “zrakama električkih čestica koje dolaze sa Sunca”. Godine 1916. godine onprvi je prvi uspješno predvidio da “Sunčeve zrake nisu ni negativne ni pozitivne, većnego i jedno i drugo”. Time je objasnio da se Sunčev vjetar sastoji od negativnih elektrona i pozitivnih iona[[ion]]a. <ref name=meyer-vernet/>
 
1959Godine godine1959. je sovjetski satelit [[Luna 1]] prvi uočio Sunčev vjetar i mjerio njegovu jačinu. <ref>[Brian Harvey, ''Russian planetary exploration: history, development, legacy, prospects''. Springer, 2007, str. 26. ISBN 0-387-46343-7]</ref><ref>[http://www.daviddarling.info/encyclopedia/L/Luna.html David Darling, ''Internet Encyclopedia of Science''.]</ref>1990Godine godine1990. svemirska letjelica [[SOHO]] je primijetila da Sunčev vjetar proizlaziizlazi sa Sunčevih polova[[pol]]ova i da se ubrzavajuubrzava punoznatno brže od modela termodinačkog širenja.
 
==Emisija Zračenje ==
Na Sunčevoj koroni čestice plazme se griju i preko 1 000 000 K. Kao rezultat termičkog sudaranja, srednja brzina čestica je oko 145 km/s, što je daleko ispod Sunčeve [[brzina oslobađanja|brzine oslobađanja]] od 618 km/s. Ipak, neke od čestica dostignu brzinu od 400 km/s, što im omogućuje da putuju sa Sunčevim vjetrom. Kod iste temperature, elektroni, budući su puno manji, prvi dostignu [[Brzina oslobađanja|brzinu oslobađanja]], a zatim radestvaraju [[električno polje]], koje dalje ubrzavajuubrzava ione ikoji nastavljaju putujuputovati dalje od Sunca.
 
Ukupan broj čestica koje putuju sa Sunca sa Sunčevim vjetrom je oko 1.3×10<sup>36</sup> u sekundi ili oko 6,7 milijuna tona na sat.<ref>{{cite book
Redak 33:
| isbn=0521814200 }}</ref>
 
== Sastavni djelovi ==
Sunčev vjetar se može podijeliti na '''spori''' Sunčev vjetar i '''brzi''' Sunčev vjetar. Spori Sunčev vjetar ima brzinu oko 400 km/s, temperaturu oko 1.4–1.6×10<sup>6</sup> K i sastav koji je sličan [[korona|koroni]].<ref>{{cite journal
| last=Feldman | first=U.
Redak 55:
| publisher=ESA
| accessdate=2008-05-07
}}</ref> Za vrijeme Sunčevog maksimuma uglavnom ide sas polova. Brzi Sunčev vjetar polazi iz [[koronalna šupljina|koronalnih šupljina]], koje su područja otvorenog [[Magnetsko polje|magnetskog polja]] i najviše ih ima na polovima. <ref>{{cite journal
| last=Hassler | first=Donald M.
| coauthors=Dammasch, Ingolf E.; Lemaire, Philippe; Brekke, Pål; Curdt, Werner; Mason, Helen E.; Vial, Jean-Claude; Wilhelm, Klaus
Redak 64:
| pmid=9933156 }}</ref>
 
== Koronalno izbacivanje mase ==
I spori i brzi Sunčev vjetar mogu biti ometeni sa [[Koronalni izbačaji masa|koronalnim izbacivanjem mase]], koji se popularno naziva i “Sunčeva oluja”. Koronalno izbacivanje mase može biti povezano sa [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]]. Kod brzih koronalnih izbacivanja masa dolazi do udarnih valova koji dodatno ubrzava protone i elektrone.
 
Kada koronalno izbacivanje mase udari u Zemljinu [[magnetosfera|magnetosferu]], dolazi do privremene promjene Zemljinog magnetskog polja, što dovodi do male promjene smjera [[kompas]]a i induciranja veliku električnu struju na Zemlji, što nazivamo [[geomagnetska oluja|geomagnetskom olujom]]. Koronalno izbacivanje mase mozemože stvoriti ponovno magnetsko povezivanje, izdužujući magnetski rep na noćnoj strani Zemlje. Kada se magnetosfera Zemlje ponovno magnetski poveže na noćnoj strani Zemlje, ona oslobađa snagu od nekoliko 1 000 000 000 000bilijuna WVata, koja povratno djeluje na gornju Zemljinu atmosferu.
 
== Magnetosfera ==
Kako Sunčev vjetar dolazi do Zemlje, njegove čestice se odbijaju od [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog magnetskog polja]], sa [[Lorentzova sila|Lorentzovom silom]] i taj pojas nazivamo magnetosferamagnetosferom. Zbog toga čestice sa Sunčevog vjetra putuju oko Zemlje, a ne udaraju u nju, samo manji dio uspije probiti se. Granica između Sunčevog vjetra i magnetosfere se naziva [[Magnetosfera|magnetopauza]]. Magnetosfera na Sunčevoj strani oblikuje se kao polukugla, dok na noćnoj strani izgleda kao kapljarep kaplje vode (rep magnetosfere).
 
Zemlja je dobro zastićenazaštićena od Sunčevog vjetra sa vlastitim magnetskim poljem, koji odbija većinu električki nabijenih čestica. Jedan dio jeuhvati uhvaćen[[Van odAllenovi pojasevi zračenja|Van Allenovog radijacijskog pojasa]]. Jedan manji dio Sunčevog vjetra uspije da putujedoći do [[ionosfera|ionosfere]] na polovima, stvarajući [[Polarna svjetlost|polarnu svjetlost]].
 
== Utjecaj na rep kometa ==
Sunčev vjetar uzrokuje usmjeravanje repa [[komet]]a od Sunca. Kometi se prilikom dolaska u blizinu Sunca zagrijavaju, sleđena površina kometa isparava i oslobađa [[oblak]] [[plin]]a i čestica prašine. Djelovanjem čestica sunčevogSunčevog vjetra, oblak se oblikuje u [[rep]] kometa. Budući da sunčev vjetar dolazi iz smjera Sunca, potiskuje rep kometa u suprotnom smjeru.
 
== Izvori ==