Inačica od 9. rujna 2012. u 02:33 uredi Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 9. rujna 2012. u 02:34 uredi ukloni ovu izmjenu Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits →‎Osnovni podatci Novija izmjena →
Redak 5: Središte im se je nalazilo u [[Vrana (Pakoštane)\|Vrani]], a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj\|Emerik]]a i [[Andrija II.\|Andrije II.]], koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali [[Senj]] (do [[1269.]]). U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina\|Božjakovinu]] (drugi naziv za templare - božjaci)], [[Glogovnica\|Glogovnicu]], dio Gorske županije u [[Pokuplje\|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija\|Slavoniji]] [[Lješnica\|Lješnicu]], [[Rasaška\|Rasašku]] i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], [[Trnava (Gornji Bogićevci)\|Trnava]], [[Čaklovec]] i [[Bijela]]. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]] dobili [[Hrvatska Dubica\|Dubicu]] i cijelu [[Dubička županija\|Dubičku županiju]]. Nakon ukinuća [[templari\|templarskog reda]] [[1312.]] godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su [[ivanovci]]. Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999. </ref> U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. == Poznati priori ==

Vranski priorat: razlika između inačica