'''Pavao Štoos''' ([[Dubravica]], [[10. prosinca|prossinca]] [[1806]]. - [[Pokupsko]], [[30. ožujka]] [[1862]].), hrvatskihervatski pjesnikpěsnik, svećeniksveťenik i narodni preporoditeljpreporoditeľ
U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijemevrěme bio biskupski tajnik, a od [[1842]]. godine bio je [[župnik]] u [[Pokupsko|Pokupskom]].
Pavao Štoos je zapažena ličnost međumeďu hrvatskimhervatskim domoljubimadomoľubima, autor je poznate elegije ''Kip domovine vu početku letalěta 1831'', suradniksuradnK [[Ljudevit Gaj|Gajeve]] [[Danica|Danice]], patriot zabrinut zbog tuđinskogtuďinskog tlačenjatlačeňa i odnarođivanjaodnaroďivaňa domaćihdomaťih ljudiľudi (''vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati''). Štoos je pesimističkipessimistički gledao na naše prilike i zemljuzemľu vidio u tamnici i mraku (''srce od plača ne mrem zdržati'').
[[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|mini|lijevo|200px|'''Pavao Štoos''', spomenik u rodnoj Dubravici]]
Osim književnostikňiževnosti bavio se i glazbomglasbom i štampao [[1858]]. ''Kitice srkvenih pjesamapěsama s npjevimanapěvima''.
Autor je i pjesmepěsme ''Poziv u kolo ilirskoillyrsko''.
Godine [[1862]]. imenovan je zagrebačkim [[kanonik|kanonikomcannonikom]], ali je umro prijeprě nego je primio svoju dužnost.
