Heraldički ljiljan: razlika između inačica

'''Heraldički ljiljan''' ([[Francuski jezik|fr.]] ''Fleur-de-Lis'') je [[heraldika|heraldički]] simbol koji se svrstava među prirodne likove. Često se drži i [[sveta Marija|marijanskim]] znakom, a u [[Francuska|Francuskoj]] je od [[srednji vijek|srednjega vijeka]] simbol [[kralj]]evske časti. Izvorno ''Fleur-de-Lis'' predstavlja helebardin šiljak, ili vršak vojničkoga oružja.<ref>Harriet Dallaway: ''A Manual of Heraldry for Amateurs.'', London: William Pickering (Chancery Lane), MDCCCXXVIII. (1828.), p 80, 81. {{Citat|''''Fleurs de lis'' may be considered as a flower. But its ancient form has no such allusion, as it represents the head of a halbert or military weapon.''|Dallaway, 1828., 80. – 81.}} {{Citat|''''Heraldički ljiljan'' može se smatrati ''cvijetom''. Iako, njegovo starije obličje nema takvih prispodoba, jer isto predstavlja šiljak helebarde ili vojničkoga oružja.''|Dallaway, 1828., 80. – 81., prijevod.}}</ref>

 

==Podrijetlo kraljevskoga ljiljana==

Prva potvrđena uporaba nalazi se na pečatu [[princ]]a Luja, budućega [[Luj VIII., kralj Francuske|Luja VIII.]], 1211. godine. Riječ je o jedinstvenom polju s uzorkom stiliziranog ljiljana. Upotrebljava se zlatan ljiljan na plavom štitu. Takav je grb ostao u uporabi do [[1376.]] godine, kad je kralj [[Karlo V., kralj Francuske|Karlo V.]] smanjio broj ljiljana na tri, što je simboliziralo [[Presveto Trojstvo]].

 

 

Luj VIII. pripadao je francuskoj kraljevskoj dinastiji [[Capet]], a njegov sin [[Karlo I. Anžuvinac]] osnovao je dinastiju [[Anžuvinci|Anžuvinaca]], čiji su članovi nosili naslov kraljeva [[Sicilijsko kraljevstvo|Sicilije]], [[Napuljsko kraljevstvo|Napulja]], [[Ugarska|Ugarske]] i [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Poljska|Poljske]], [[Albanija|Albanije]] careva [[Carigrad]]a, [[despot]]a [[Epir]]a, [[knez]]ova [[Ahaja|Ahaje]], te [[grof]]ova od [[Anjou]]a i od [[Provansa|Provanse]].

Karlo I. Anžuvinac postao je najprije [[1246.]] grof pokrajine Anjou u zapadnoj Francuskoj, odredbom njegova starijeg brata, kralja [[Luj IX., kralj Francuske]]. Potom mu je [[papa]] dodijelio krunu Kraljevstva Napulja i Sicilije, nakon što su tim područjem vladali [[Dinastija Hohenstauf|Hohenštaufovci]]. Karlo je [[1282.]] izbačen iz Sicilije, no njegovi su nasljednici do [[1435.]] vladali Napuljem. Unuk Karla I. Anžuvinca, [[Karlo Martel]] nosio je naslov hrvatsko-ugarskoga kralja, jer mu je majka bila [[Marija Ugarska]], kći [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]] i sestra [[Ladislav IV. Kumanac|Ladislava IV. Kumanca]]. Tek je Martelov sin [[Karlo I. Robert]] doista [[1301.]] zavladao [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom]].

 

 

==Ljiljan u grbovima plemićkih obitelji i gradova na području Hrvatske i Bosne==

Obitelj [[Hrvatinići|Hrvatinić]], koja potječe iz okolice [[Jajce|Jajca]] bila je u rodu s hrvatskim [[ban]]ovima [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavlom]] i [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladenom]] [[Šubići|Šubićem]]. [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]] bio je veliki vojvoda Bosne, vojvoda [[Split]]a, te ban [[Dalmacija|Dalmacije]] i Hrvatske. Grb obitelji Hrvatinić sastojao se od crvenoga polja na kojemu je koso udesno bila zlatna greda s tri srebrna ljiljana, a njoj sa svake strane po jedan srebrni križ. Iznad grba bila je kaciga sa zlatnom krunom nad kojom oklopljena ruka drži zaltni mač. Desno su bila dva lebdeća crvena križa, a lijevo tri lebdeća zlatna ljiljana.

 

Obitelj [[Kotromanići|Kotromanić]] poznata je od sredine [[13. stoljeće|13.]], pa sve do sredine [[15. stoljeće|15. stoljeća]], a njezini su članovi isprva bili bosanski [[ban]]ovi, ponekad i kao vazali [[Šubići|bribirskih]] knezova, a potom, uz prekide, i samostalni vladari Bosne. Ova je obitelj bila i rodbinskim vezama u bliskom odnosu s Anžuvincima, jer se kći [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II. Kotromanića]], Elizabeta, udala za hrvatsko-ugarskog kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I. Anžuvinca]]. također je u svome grbu imala heraldički simbol ljiljana koji potječe iz grba Anžuvinaca. Kroz cijelu svoju vladavinu Kotromanići su bili u jačem ili slabijem vazalskom odnosu prema hrvatsko-ugarskim kraljevima. Grb obitelji Kotromanić, napose [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka I. Kotromanića]], sastojao se od plavoga polja na kojem je koso udesno postavljena srebrna greda s po tri zlatna ljiljana sa svake strane grede. Iznad grba bila je kaciga s krunom i perjanicom. Kruna je obično sastavljena od stiliziranih ljiljana.

U 18. stoljeću [[zadar]]ske obitelji Borelli i Petricioli u svojim grbovima imaju zlatne heraldičke ljiljane u plavom.

 

 

==Suvremena heraldička uporaba ljiljana u Bosni i Hercegovini==

 

S obzirom na 1.606. poginulih Hrvata, od toga broja 518 vojnika [[HVO]]-a i 1.088 civila<ref name="istraživanje">Zločin s pečatom (Ivica Mlivončić): [http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/tabele.htm Tabelarni pregled]</ref> te 150.000 prognanih Hrvata<ref name="hic.hr-hrmsukobi">Zločin s pečatom (Ivica Mlivončić): [http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/hrmsukobi.htm Hrvatsko-muslimanski sukobi]</ref> od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme [[Bošnjačko-hrvatski sukob|bošnjačko-hrvatskog sukoba]], koja je za simbole imala upravo ljiljane, nastala je odbojnost hrvatskog naroda prema ljiljanima u sjevernoj i središnjoj [[Bosna|Bosni]] te u sjevernoj i središnjoj [[Hercegovina|Hercegovini]].