Franjevačka provincija Bosna Srebrena: razlika između inačica

{{Hrvati Bosne i Hercegovine}}

{{redirect|Bosna Srebrena|časopis|[[Bosna Srebrena (časopis)]]}}

 

Franjevačka provincija Bosna Srebrena, nakon osmanskih osvajanja, neko vrijeme je zauzimala prostor znatno veći od [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]: od [[Dalmacija|Dalmacije]] na jugu, do Budima na sjeveru i Temišvara na istoku te dio današnje [[Bugarska|Bugarske]]. U njenim su granicama bili, npr. [[Šibenik]], [[Skradin]], [[Knin]], [[Sinj]], [[Vrlika]], [[Makarska]], [[Zaostrog]], [[Imotski]], [[Rama]], [[Fojnica]], [[Olovo (BiH)|Olovo]], [[Srebrenica]], [[Kreševo]], [[Mostar]], [[Tuzla]], [[Modriča]], [[Požega]], [[Đakovo]], [[Udbina]], [[Gračac]], Kostajnica, [[Našice]], [[Vinkovci]], [[Osijek]], [[Pečuh]], [[Budimpešta|Budim]]. Na tome su području [[franjevci]] dugo bili jedini dušobrižnici i pučki prosvjetitelji. U početku pretežito za potrebe pastoralizacije, a dijelom i za školovanje vlastitoga podmlatka, bosanski franjevci su od početka 17. stoljeća razvili iznimno plodnu i raznovrsnu književnu djelatnost na hrvatskom (bosančicom i latinicom) i latinskom jeziku.

Bez obzira na sve nedaće, djelatnost bosanskih franjevaca bila je višestruka. Uz dušebrižništvo oni su među [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvate Bosne i Hercegovine]] širili prosvjetu i kulturu. Bili su jedini učitelji i začetnici prvih književnih i znastvenih djela. Osim toga, čitavo su se vrijeme isticali kao istinski borci za zaštitu naroda od osmanskog nasilja, zbog čega su često i sami stradavali. Za obranu svojih prava i prava svoga naroda tražili su zaštitu od sultana, da bi suzbili nasilje i nepravde nižih upravitelja. To je bilo nerijetko samo skromna kratkotrajna pomoć, ali je i ona u nevolji bila dragocjena.

 

 

== Književnost ==

 

[[Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini|Književnost]] bosanskih franjevaca obuhvaća sljedeća područja:

== Narodni preporod ==

{{glavni|Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini}}

Najpoznatiji pokretači i nositelji [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|hrvatskog narodnog preporoda u Bosni i Hercegovini]] koji su djelovali pod izravnim utjecajem [[Ljudevit Gaj|Gaja]] i ostalih iliraca i koji su surađivali u Novinama horvatskim, slavonskim i dalmatinskim, kao i u njihovu kulturnom prilogu Danici, bili su [[Ivan Franjo Jukić]], [[Grgo Martić]], [[Martin Nedić]] i [[Marijan Šunjić (biskup)|Marijan Šunjić]]. S druge strane, Gaj i njegovi suradnici živo se zanimaju za Bosnu i Hercegovinu, potiču suradnike u BiH i na idejnom i na kulturno-stvaralačkom polju. Napose su podupirali otpor protiv turske vlasti, što se posebice vidi u književnom stvaralaštvu hrvatskih preporoditelja u Bosni i Hercegovini. U dva navrata, [[1840.]] i [[1848.]] godine, na poticaj Ivana Franje Jukića trebalo je osnovati književno društvo pod imenom "Kolo bosansko", ali budući da su turske vlasti zabranjivale takvu ideju, a ni među franjevačkim vodstvom nije bilo jedinstva, ta nakana nije ostvarena.

 

 

Gradnjom crkve i samostana na [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]] i osnivanjem Kustodije godine [[1852.]] te Provincije [[1892.]] izgradila se franjevačka crkvena organizacija u Hercegovini. Grade se samostani na [[Humac (Ljubuški, BiH)|Humcu]] i u Mostaru, a otvaranjem škola: u Vukodolu kod [[Mostar]]a [[1852.]], [[Samostan Gorica|Gorici]] 1853., Veljacima [[1860.]], Humcu [[1866.]], Širokom Brijegu i [[Tomislavgrad]]u 1866., Gradinićima i [[Posušje|Posušju]] [[1867.]] te katolikih učionica u [[Gabela|Gabeli]], Humcu, Širokom Brijegu i [[Konjic]]u, otpočeo je kulturni preporod u Hercegovini. Zahvaljujući osnutku prve hrvatske tiskare ("Tipografija katoličkog poslanstva u Hercegovini") u Bosni i Hercegovine, godine [[1872.]] u Mostaru, koju je vodio [[Franjo Miličević]], taj je proces još ubrzaniji. Tiskara je imala veliku ulogu u prosvjećivanju hrvatskog naroda i razvijanju hrvatske narodne svijesti. U razdoblju od tridesetak godina objavljeno je oko 600 knjiga pa je [[Mostar]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća postao jače kulturno središte od većine gradova na [[Balkan]]u.<ref name="Herceg-Bosna">[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/austro-ugarska-vlast-protektorat-i-nacionalne-ideologije-1878-1918-5.html HercegBosna.org] Austro-Ugarska vlast: Protektorat i nacionalne ideologije</ref>

Uz franjevce u preporodna gibanja uključuje se i hrvatsko građanstvo. Osniva se niz organizacija i društava koja ističu nacionalnu hrvatsku pripadnost u svom nazivu, a preko njih [[hrvat]]sko ime prodire u hrvatski narod koji postaje svjestan svoje nacionalne pripadnosti. Hrvatska društva iz ovog perioda: Hrvoje u [[Mostar]]u, Slavuj u [[Trebinje|Trebinju]], Trebižat u [[Ljubuški|Ljubuškom]], Dinara u [[Livno|Livnu]], Trebević u [[Sarajevo|Sarajevu]], Majevica u [[Tuzla|Tuzli]], Nada u [[Banja Luka|Banja Luci]]... žarišta su hrvatskog narodnog preporoda u Bosni i Hercegovini. Uz društva se osnivaju čitaonice i knjižnice, u kojima se čitaju knjige, novine i kalendari, a održavaju se i tečajevi opismenjavanja.

 

 

Veliki je dio franjevačkih samostana u Fojnici, Kreševu, Olovu, Širokom Brijegu, Rami, Visokom i Sutjesci posjedovao djela pisaca iz mnogih krajeva Hrvatske ([[Slavonija|Slavonije]], [[Pokuplje|Pokuplja]], [[Lika|Like]], [[Dubrovnik]]a, [[Međimurje|Međimurja]], [[Dalmacija|Dalmacije]]) kao spise kojima su se franjevci Bosne Srebrene služili u dnevnoj vjerskoj uporabi i kao nacionalnu lektiru iz koje su crpili motive za vlastito stvaralaštvo.

Na tlu Bosne i Hercegovine sačuvano je iz vremena gotike više spomenika likovnih umjetnosti i umjetničkih obrta. Većina ih se čuva u franjevačkim samostanima Kraljeve Sutjeske, Kreševa i [[Fojnica|Fojnice]]. Bogati i literarno poznati inventar samostana u Srebrenici, Zvorniku, Olovu i [[Visoko]]m, nepovratno je unisten u doba bečkog rata od [[1683.]] do [[1699.]] godine, a kreševska riznica je znatno oštećena u požaru samostana [[1765.]] godine.