Marcel Proust: razlika između inačica

Rođen u imućnoj liječničkoj obitelji, nježan i osjetljiv, pobolijevao od djetinjstva od [[astma|astme]], što je obilježilo čitav njegov potonji život. Proustov otac, Achille Adrien Proust, bio je ugledni [[patolog]] i [[epidemiologija|epidemiolog]], zaslužan za proučavanje i pokušaje izlječenja uzroka i širenja [[kolera|kolere]], koja se u to vrijeme širila kroz Europu i Aziju; bio je autor brojnih članaka i knjiga o medicini i higijeni. Proustova majka, Jeanne Clémence Weil, bila je kćerka iz bogate i kulturne židovske obitelj iz [[Alsace]].<ref>http://www.literaryreview.co.uk/massie_10_07.html</ref> Bila je vrlo načitana; njena pisma pokazuju razvijen smisao za humor i dovoljno poznavanje engleskog jezika da pruži pomoć u sinovim prijevodima djela [[John Ruskin]]a.<ref name="Tadié">Tadié, J-Y. (Euan Cameron, trans.) ''Marcel Proust: A life''. New York: Penguin Putnam, 2000.</ref> Proust je odgojen u očevoj katoličkoj vjeri.<ref>http://www.nysoclib.org/travels/proust.html</ref> Kršten je 5. kolovoza 1871., i kasnije se potvrdio kao katolik, ali nikada nije formalno prakticirao svoju vjeru. U dobi od devet godina Proust je doživio prvi teži napad astme, nakon kojeg su ga smatrali boležljivim djetetom. Godine 1882. u dobi od jedanaest godina postao je učenik škole "Lycée Condorcet" u Parizu. Zbog bolesti je prekinuo školovanje. Unatoč lošem zdravlju Proust je odslužio jednu godinu u Francuskoj vojsci.

 

 

Kao izobražen i profinjen mladić kretao se u mondenim građanskim, umjetničkih i aristokratskim krugovima, pisao i prevodio, posebno djela engleskoga estetičara Johna Ruskina, koji je presudno utjecao na njegovo kasnije stvaralaštvo. Iz toga razdoblja potječu članci iz mladosti skupljeni pod naslovom ''Užitci i dani'', 1896 i autobiografski roman ''Jean Santeuil'', posthumno, 1952. Svoje glavno životno djelo pisao je desetak god., u utrci s bolešću i smrću. U gotovo potpunoj osami i odustajanju od svih drugih djelatnosti nastalo je jedno od najosebujnijih i najvrjednijih djela svjetske književnosti, golemi ciklus romana pod zajedničkim naslovom ''U traganju za izgubljenim vremenom'', 1913—27; njegovi su dijelovi: ''Put k Swannu'', ''U sjeni procvalih djevojaka'', ''Vojvotkinja de Guermantes'','' Sodoma i Gomora'','' Zatočenica'','' Bjegunica'', i ''Pronađeno vrijeme''. Ciklus od oko 3.200 stranica (ovisno o izdanju) obuhvaća razdoblje druge polovice XIX. st., početka XX. st. i 1. svjetski rat, kao i teme koje su potresale francusko društvo toga doba (npr., Dreyfusova afera). Radnja se zbiva u ladanjskoj obiteljskoj kući u gradiću Combrayu (u zbilji Illiers), u Parizu, u pokrajini, na normandijskoj obali, u Veneciji. Roman ima oblik esejiziranih memoara: to je zapravo fikcionalizirana i minucioznim raščlanama povezana kvaziautobiografija u kojoj su svi elementi uzeti iz zbilje, no stilizirani u smislu Proustove filozofije i estetike, u simbolističnom i impresionističkom duhu vremena. To veliko sintetsko djelo moguće je čitati na više načina: npr. kao balzacovsku studiju društvenih odnosa u doba propadanja aristokracije i uspona bogate građanske klase, smještenu većim dijelom u doba Dreyfusove afere. Poput [[Honore de Balzac]]a, Proust teži sveobuhvatnosti i sintezi, predočava cijeli niz likova iz najrazličitijih društvenih sredina i njihove sudbine. No djelo je, znakovito za ono doba, mješavina romana i eseja: [[auktor]] prati svoje pripovijedanje psihološkim komentarima, kulturnopovijesnim reminiscencijama, estetskim digresijama i sentencioznim opservacijama. Cjelovitost prividno kaotičnoga i heterogenog teksta proistječe iz kompozicije izgrađene na mreži isprepletenih leitmotiva kao u Wagnerovim operama, te mita o Vremenu kao dominantnoj nevidljivoj sili u čijem se polju oblikuju i rastaču bića i odnosi.