Razlika između inačica stranice »Charles Dickens«

Dodano 2.718 bajtova ,  prije 9 godina
m
bez sažetka
m
Važnija djela "A Tale of Two Cities" (1859) i "Velika očekivanja" ("Great Expectations" - 1861.) bila su veliki uspjeh. U to vrijeme bio je urednik, izdavač i autor u časopisima "Household Words" (1850–1859) i "All the Year Round" (1858–1870).
 
U rujnu 1860. u polju iz doma Gad's Hill, Dickens je naložio veliku lomaču u koje je spalio većinu pisama, preživjela su samo ona poslovne prirode. Kako je Ellen Ternan također spalila sva Dickensova pisma trajanje i dubina njihove veze nije poznata. Thomas Wright se je tijekom 1930-ih prisjetio da je Ternan možda imala ljubavnu vezu sa Canonom Benhamom, a da je par imao i sina koji je umro kao novorođenče napomenula je Kate Perugini, Dickensova kćerka, u razgovoru pred smrt 1929., koji je objavljen. Dokazi ne postoje. Na smrti Dickens je odredio isplatu anuiteta za Ternan koji ju je učinio financijski neovisnom. U knjizi Claire Tomalin "The Invisible Woman", navodi se da je Ternan tajno žvjela sa Dickensom barem 13 godina. Knjiga je kasnije pretvorena u predstavu "Little Nell" autora Simona Graya. U to vrijeme Dickens je pokazivao pojačano zanimanje za paranormalno, te je postao jedan od prvih članova organizacije engl. "The Ghost Club".
 
== Kasne godine ==
Dana 9. lipnja 1865. na povratku iz Pariza sa Ternan, vlak u kojem je Dickens putovao je sudjelovao u prometnoj nesreći. Prvih sedam vagona skliznulo je sa željeznog mosta koji je bio u popravku. Jedino je na tračnicama ostao vagon prvog razreda u kojem je bio Dickens. Prije nego što su stigli spasioci, Dickens je pomagao unesrećenima sa vodoma i brandyem. Prije odlaska sjetio se rukopisa za nedovoršeno djelo "Our Mutual Friend" koje mu je ostalo u vagonu, te se vratio po njega. To iskustvo je kasnije iskoristio u kratkoj priči o duhovima "The Signal-Man", u kojoj glavni lik predosjeća vlastitu smrt u željezničkoj nesreći. Priča se bazira i na nekoliko prijašnjih željezničkih nesreća.
 
Dickens je uspio izbjeći da se pojavi pred istragom o nesreći, jer kako je putovao sa Ternana i njenom majkom, to sazanje bi izazvalo skandal. Iako nije zadobio nikakve ozlijede, Dickens se nikada nije oporavio od traume željezničke nesreće. Njegov rad se se sveo na završavanje započetog "Our Mutual Friend" i započimanje nikad završenog "The Mystery of Edwin Drood".
 
== Drugi posjet SAD-u ==
Dana 09. studenoga 1867. Dickens je iz Liverpoola zaplovio na drugu američku turneju.
Nakon što se iskrcao u Bostonu veći dio mjeseca posvetio je brojnim večerama sa uglednicima kao što su npr. Ralph Waldo Emerson, Henry Wadsworth Longfellow i njegov američki izdavač James Thomas Fields.
 
U prosincu su započela čitanja, trebao je održati 76 nastupa uz zaradu od 19000 £, a trebala su trajati do travnja 1868. Turneja je bila naporna, te iako bolestan, uspio je održati čitanje, te 23. travnja isplovio na put kući.
 
== Oproštajna čitanja ==
Između 1868. i 1869. Dickens je organizirao turneju "oproštajnih čitanja" u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj. Uspio je odraditi 75 od dogovorenih 100 čitanja. Zbog napada vrtoglavice i paralize, na savjet liječnika, turneju je otkazao 22. travnja 1869. Nakon što se dovoljno oporavio dogovorio je posljednji niz čitanja, kako bi nadoknadio sponzorima ono što su izgubili zbog prekida turneje. Zadnje čitanje u turneji bilo je u Londonu "St. James's Hall". Zadnji javni nastup mu je bio na banketu Kraljevske akademije uz prisutvu Prica i Princeze od Walesa, gdje je odao počast pokojnom prijatelju, ilustratoru Danielu Macliseu.
 
== Smrt ==
Dana 8. lipnja 1870. Dickens je u svome domu doživio još jedan moždani udar, nakon cijelog dana rada na "Edwin Drood". Nije se osvjestio te je sljedećeg dana 9. lipnja, točno pet godina nakon željezniče nesreće preminuo. Suprotno željama nije pokopan u jeftinom, skroman, i strogo privatnom pogrebu u katedrali u Rochesteru, već u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]].
 
== Djela ==
11.402

uređivanja