Soko (Gračanica, BiH): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 90:
Lokalitet Stara džamija se nalazi u okviru aktivnog muslimanskog groblja. Tle na kojem ja sagrađena je veoma strmo sa izrazitim padom od sjevera prema jugu. Lokalizovan je u samom centru sela Soko, u neposrednoj blizini srednjevjekovnog grada Sokola, koji je izgrađen na kamenoj stijeni iznad potoka Sokolice oko 6 km sjeverno od Gračanice. Jedini mogućni prilaz gradu je sa njegove sjeverne strane gdje se nalazi Stara džamija. Grad Soko i Stara džamija su odvojeni prirodnim udubljenjem koje je najvjerovatnije bilo premošteno mostom. Ovo prirodno udubljenje sada izgleda mnogo blaže, čak je i jedan stambeni objekat tu sagrađen.
Istorijski podaci
Vrijeme nastanka Stare džamije i njenu namjenu možemo da posmatramo u sklopu srednjevjekovnog grada Sokola.
Grad Soko se prvi put pominje 1429. godine, a nalazio se u vlasništvu kneza Radivoja, sina kralja Ostoje, i brata bosanskog kralja Tomaša, koji je te iste godine poslije sklapanja braka sa Katarinom, kćerkom Nikole od Velike (kraj današnje Slavonske Požege), poklonio ženinim roditeljima polovinu Sokola i svih svojih posjeda u srednjovjekovnoj Bosni i Slavoniji (Jalimam, 2001., 65. , Handžić, 2001., 68; Vego, 1957., 105).
Drugi autori navode isti datum, ali vjenčani ugovor stavljaju u 1449. godinu (Handžić, 2001., 68; Kreševljaković 1953., 22).
Srebrenička banovina i utvrđeni grad Soko su pali pod otomansku vlast za vrijeme vladavine sultana Selima I(1512.-1520. godine), a pretpostavlja se da je grad Soko osvojen 1520. godine (Vego, 1957., 105). Tragovi paljevine koji su pronađeni u srdenjevjekovnoj građevini potiču od požara te iste godine kada je mađarska posada grada Sokola zapalila grad i pobjegla. Tom prilikom je zapaljen je i srednjevjekovni dvor i dobrim dijelom je porušen. Prema Ištvaniju – savremeniku ovih događaja, Toma Matusnaj, ban Srebreničke banovine, a ujedno Sokola i Tešnja, pobjegao je noću iz grada, a ostavio posadu da se bori. Poslije deset dana borbe srebrenička posada je kapitulirala.
Ova srednjevjekovna građevina (Stara džamija Soko), sagrađena je u prvoj polovini 15. vijeka.
Padom pod otomansku vlast, grad Soko je ostao kulturno i vojno-administrativno sjedište nahije. U osvojenim utvrđenim gradovima otomanske vlasti su podizale džamije za svoje posade. Može sa sigurnošću da se tvrdi da je stara sokolska džamija najstarija džamija u ovom kraju. Ovu džamiju narod zove Fethija, a taj naziv dobijale su one džamije u Bosni koje su izgrađene neposredno poslije uspostavljanja osmanske uprave.U prvim popisima stanovništva grada Sokola 1533. godine, pominje se da je muslimansko stanovništvo bilo većinsko sa 33 kuće od ukupno 46. Početkom 16. vijeka u sastavu posade grada Sokola bili su i vjerski službenici (fethaimami), a prvi imam je bio Hadži Fakih, što je takođe dokaz o postojanju džamije odmah poslije uspostavljanja otomanske vlasti. U 17. vijeku ova džamija je služila ne samo gradu Sokolu već i širem području, tj. selima Džakule I Čekanić.
Džamija je služila svojoj namjeni sve do 1980. godine kada je napravljena nova džamija u Sokolu.
U prvim popisima stanovništva grada Sokola 1533. godine, pominje se da je muslimansko stanovništvo bilo većinsko sa 33 kuće od ukupno 46. Početkom 16. vijeka u sastavu posade grada Sokola bili su i vjerski službenici (imami), a prvi imam je bio Hadži Fakih, što je takođe dokaz o postojanju džamije odmah poslije uspostavljanja otomanske vlasti. U 17. vijeku ova džamija je služila ne samo gradu Sokolu već i širem području, tj. selima Džakule I Čekanić.
Džamija je služila svojoj namjeni sve do 1980. godine kada je napravljena nova džamija u Sokolu.
 
2. Opis spomenika
U junu mjesecu 1984. godine izvršena su arheološka istraživanja na lokalitetu Stara džamija Soko. Tom prilikom izvršena su istraživanja u enterijeru objekta kao i istraživački radovi na spoljnim zidovima. Prilikom tih radova je u najvećoj mjeri obijen malter, a materijalnih tragova o postojanju apside kao neophodnog elementa svake crkve, niti nekog drugog arhitektonskog elementa koji bi na to ukazivao, nije bilo. Istraživanjima u enterijeru su otkriveni tragovi gorenja, zatim razne popravke i pojačanja zidova, što ukazuje na to da je zgrada kroz istoriju više puta obnavljana (Veljko Milić, kustos-arheolog: »Rezultati arheološkog istraživanja na lokalitetu Stare džamije u Sokolu»). Najvjerovatnije da je ovaj objekat prvobitno bio sagrađen kao feudalni dvorac. U srednjevjekovnoj Bosni su se ovakvi dvorci zvali dvori. Isticali su se veličinom u odnosu na kuće ostalog stanovništva, a građeni su i u varoškim naseljima i u podgrađima. Jedan dio viših feudalaca stanovao je u dvorovima koji su bili smješteni po utvrđenim gradovima. Dvor je zidan od kamena sa krečnim malterom. Enterijer srednjevjekovnih dvorova najvjerovatnije je bio izrađen od drveta koje je vremenom propalo.
Objekat Stara džamija Soko je u osnovi pravougaonog oblika, dimenzija 12,84 x 7,80 m. Zidovi su rađeni od lomljenog kamena nepravilnog oblika vezanog krečnim malterom, debljine 80 cm. Fasada je bila omalterisana. Ulazni trijem je naknadno dograđen od pune cigle debljine 40 cm. Stropna konstrukcija je bila drvena. U objektu su vidljivi ostaci drvenih hatula i elementi prvobitne stropne konstrukcije koje više nema. Stara džamija je prekrivena četvorovodnim krovom, sa klasičnom drvenom krovnom konstrukcijom, a pokrov je crijep. Nema unutrašnjih pregradnih zidova, a ni arheološka istraživanja nisu potvrdila njihovo postojanje. Prozori i vrata su polukružno zasvedeni i urađeni su od fino obrađenog kamena. U prizemlju je obrada otvora mnogo kvalitetnije urađena od obrade na otvorima sprata. Kamen korišten za ovu namjenu potiče iz kamenoloma nedaleko od same građevine.
Na srednjem dijelu južnog zida vidljive su intervencije na zidu, a koje su nastale prilikom izgradnje mihraba. Tom prilikom je iz srednjeg dijela zida uklonjeno nekoliko redova kamena.
Na sjevernom zidu, u visini sprata, bliže zapadnom zidu, probijena su manja vrata do kojih se dolazilo drvenim stepeništem. Sagrađena je i drvena munara na zapadnoj strani koja je 1934. godine porušena i izgrađena je nova kamena. Da bi se moglo ući u munaru, probijen je zapadni zid, a zazidana su manja vrata u visini današnjeg sprata na sjevernom zidu. Probijena su takođe i veća vrata u visini prizemlja koja su postala glavna ulazna vrata. Istovremeno su prvobitna vrata na zapadnoj strani zazidana ciglom. Po završetku svih ovih radova dograđen je današnji trijem ispred ulaznih vrata na sjevernoj strani.
 
Line 109 ⟶ 108:
 
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
U junu mjesecu 1984. godine izvršena su arheološka istraživanja na lokalitetu Stara džamija Soko u Sokolu. Istraživanja je obavila četvoročlana ekipa arheologa Muzeja istočne Bosne iz Tuzle: Veljko Milić, Branko Belić, Aleksandra Popović i Savo Vojić. Istraživanjem su otkriveni tragovi gorenja, zatim razne popravke i pojačanja zidova, što ukazuje na to da je zgrada više puta obnavljana i da su na njoj vršene prepravke i dograđivanja u više navrata.
 
5. Sadašnje stanje lokaliteta
Od 1980. godine, objekat Stare džamije u Sokolu ne služi svojoj namjeni. Ostaci ovog spomenika nalaze se u ruševnom stanju. Potpuno je urušen ulazni trijem, munara je srušena, a kamen od koga je bila sagrađena nalazi se u neposrednoj blizini džamije. Prozori i vrata ne postoje, kao ni drvena međuspratna konstrukcija od koje su ostali samo ostaci vidljivi u zidovima. Krov i zidovi su u jako lošem stanju tako da im prijeti urušavanje.
 
III - ZAKLJUČAK