Razlika između inačica stranice »Aleksa Kokić«

Obrisana 142 bajta ,  prije 7 godina
bez sažetka
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]) je bio [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[prozaikprozni]], i pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, te [[esej]]ist, člankopisaci publicist. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika.Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u [[Travnik]]u, gdje je išao u [[isusovci|isusovačku]] gimnaziju. Studirao je [[bogoslovlje]] u [[Zagreb]]u. Za svećenika ga je zaredio biskup [[Lajčo Budanović]]. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta [[slavistika|slavistike]]. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.
 
U njegovomKokićevu književnom radu, posebice njegovomnjegovu pjesništvu, nazočnadominira je prožetostneskrivena ljubavljuljubav prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu ("«ravnici i zlatnim klasovima"») i stanovnicima iz [[ravnica|ravnice]], as nazočninaglašenim suosjećanjem uza svemunjihove tome i socijalni motivisocijalne, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) sa kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog narodanacionalne, opisavši s ljubavljusvjetonazorske i iskrenošćudruge teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikomprobleme. Zbirka "''Srebrno klasje"'' je u tomupravo pravcutime usmjerenaprožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su "''Asiški svetac među siromasima''", "''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima''", "''Da se narodi smire''", "''Isuse, i sam si radnik bio''", "''Orači''", "''Tri susreta s malim beskućnikom''", "''Tuga našeg šora u ljetno veče''", "''Dani prije žetve''".
Osnovno školovanje je imao u rodnoj Subotici.
 
== Djela==
Srednje škole je pohađao u [[Travnik]]u. Ondje je išao u [[isusovci|isusovačku]] gimnaziju.
 
Studirao je [[bogoslovlje]] u [[Zagreb]]u.
 
Za svećenika ga je zaredio biskup [[Lajčo Budanović]]. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka.
 
Potom je opet bio studirao u Zagrebu, ovaj put [[slavistika|slavistiku]].
 
Smrt ga je iznenada snašla u njegovoj 27. godini, kada je bio na vojnoj vježbi, na odsluženju vojnog roka.
 
U njegovom književnom radu, posebice njegovom pjesništvu, nazočna je prožetost ljubavlju prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu ("ravnici i zlatnim klasovima") i stanovnicima iz [[ravnica|ravnice]], a nazočni su u svemu tome i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) sa kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog naroda, opisavši s ljubavlju i iskrenošću teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka "Srebrno klasje" je u tom pravcu usmjerena. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su "''Asiški svetac među siromasima''", "''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima''", "''Da se narodi smire''", "''Isuse, i sam si radnik bio''", "''Orači''", "''Tri susreta s malim beskućnikom''", "''Tuga našeg šora u ljetno veče''", "''Dani prije žetve''".
 
 
Objavljena su mu ova djela:
 
* ''Klasovi pjevaju'', (1936.)
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
 
Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je sam pripadao <ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program „Bunjevački«Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture"», 23. srpnja 2007. </ref>. O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi "«Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti"» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.
 
== Izvori i reference ==
 
* [[Geza Kikić:]], ''Antologija proze bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
* [[Geza Kikić:]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
*[[Ante Sekulić]], ''Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću'', Zagreb, 1996.
{{izvori}}
*[[Milovan Miković]], ''Život i smrt u gradu'', Subotica, 1999.
*[[Milovan Miković]], ''Iznad žita nebo'', Subotica-Zagreb, 2003.
*[[Matija Evetović]], ''Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata'', Subotica, 2010.
 
== Vanjske poveznice ==
Anonimni suradnik