Wikipedija

Jovan Plamenac: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
74.025 edits
m robot Dodaje: bs:Jovan Plamenac
m Glavni, wp
Redak 1:
'''Jovan Plamenac''' ([[crnogorski jezik|crnog.ćiril.]] '''Јован Пламенац''', [[Crmnica]], [[Kneževina Crna Gora]] [[1879.]] - Crna Gora [[1944.]] ) , [[ministar]], [[Crnogorci|crnogorski]] [[premijer]], predsjednik [[Crnogorska narodna skupština|Crnogorske narodne skupštine]], glavni organizator [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919.]] godine, borac ''[[Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore]]'', [[slobodni zidar]], publicist, strijeljali ga [[partizani]].
 
==Karijera==
Redak 7:
Po povratku u domovinu, zastupnik u crnogorskom parlamentu od [[1906.]] godine, ministar prosvjete i crkvenih djela ([[1907.]]-[[1909.]]), ministar unutarnjih poslova ([[1907.]]-[[1910.]]), predsjednik Crnogorske narodne skupštine (1911.), pa ponovno ministar unutarnjih poslova ([[1912.]]-[[1913.]]), kada napušta državnu službu.
 
==[[Emigracija]]==
 
Srpske su vojne vlasti po okupaciji [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crna Gora]] listopada[[listopad]]a [[1918.]] mislile kako je Jovan Plamenac, zbog rezignacije iz [[1913.]] godine, pogodan za manipuliranje. Srpski ga je potpukovnikdotpukovnik Svetislav Simović pozvao da održi govor uoči [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]], ali je Plamenac na jednom skupu na [[Cetinje|Cetinju]] agitirao žestoko protiv srpske okupacije.
 
Nekih mjesec dana nakon Podgoričke skupštine, Plamenac je glavni organizator i inspirator [[Božićna pobuna|Božićne pobune]], te crnogorskog ustanka koji je potom uslijedio. Plamenca je pozvao Kralj [[Nikola I. Petrović]] da dođe u inozemstvo, te je on početkom [[1919.]] imenovan za premijera. Vodio je snažnu diplomatsku i vojnuministra akcijuvanjskih uposlova. pokušaju restauriranja crnogorske države (vidi: [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]]).
 
{{glavni|Popis crnogorskih ministara vanjskih poslova 1879.-1921.}}
Vlada Jovana Plamenca se notom od 16. listopada [[1920.]] godine obratila generalnom sekretaru [[Društvo naroda|Društvu naroda]] sa molbom da se delegacijama na skupštini podijeli dokumentacija o postupcima velikih sila prema Crnoj Gori i o ponašanju srpskih trupa u Crnoj Gori. Društvu naroda su predati dokumenti pod sljedećim nasolovima (citirano na [[crnogorski|crnogorskom]]):▼
 
Vodio je snažnu [[diplomacija|diplomatsku]] i vojnu akciju u pokušaju restauriranja crnogorske države (vidi: [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]]).
 
▲Vlada Jovana Plamenca se notom od 16. listopada [[1920.]] godine obratila generalnom sekretaru [[Društvo naroda|Društvugeneralnom tajniku Društva naroda]] sa molbom da se delegacijama na skupštini podijeli dokumentacija o postupcima velikih sila prema Crnoj Gori i o ponašanju srpskih trupa u Crnoj Gori. Društvu naroda su predati dokumenti pod sljedećim nasolovima (citirano na [[crnogorski|crnogorskom]]):
 
Društvu naroda su predati dokumenti pod sljedećim nasolovima (citirano na [[crnogorski|crnogorskom]]):
 
* ''"Crna Gora pred Društvom naroda ";''
Line 19 ⟶ 25:
* ''"Memorandum o suđenju crnogorskim rodoljubima pred srpskim vojnim sudom".''
 
Na dužnosti premijera je Plamenac ostao do [[15. lipnja]] [[1921.]] kada je podnio ostavku. Nakon smrti posljednjega crnogorskog premijera u egzilu[[egzil]]u, generala [[Milutin Vučinić|Milutina Vučinića]], Plamenac je pokušao rujna [[1922.]] preuzeti premijersko mjesto, no za to nije imao podršku [[kraljica|kraljice]] [[Milena Petrović|Milene Petrović]], supruge tada pokojnoga Kralja[[kralj]]a Nikole.
 
[[Fašisti|Fašisti]]čke talijanske su ga vlasti protjerale, te je Plamenac otputovao za [[Sjedinjene Američke Države]], gdje je u [[New York|New Yorku]] još jednom pokušao pokrenuti crnogorsku stvar s mrtve točke.
Line 25 ⟶ 31:
==U Beogradu==
 
Nakon [[amnestija|amnestije]], doselio se Plamenac početkom [[1925.]] u [[Beograd]], gdje je od Vlade [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] ([[Nikola Pašić]] - [[Svetozar Pribičević]]) dopio zaposlenje i plaću u rangu ministra I. klase. No, uistinu, to je bila formalnost, jer je Plamenac odbijao raditi bilo što. Srbi su ga, premda im je bio ljuti protivnik, veoma cijenili i nastojali su ga [[korupcija|korumpirati]] ne bi li [[agitacija|agitirao]] i trajno "smirio" Crnu Goru.
 
Nakon što su Plamenca u odvojene audijencije primili Nikola Pašić i Kralj [[Aleksandar Karađorđević]], Crnogorci "ujedinitelji" jako su se bunili. [[Nikola Đonović]] je pisao protestne pamflete a zastupnik [[Risto Jojić]] u u Skupštini podnio interpelaciju.
 
Plamenac je mirno živio u apartmanu hotela[[hotel]]a "Moskva" u Beogradu. Tijekom [[1930-ih]] oglašavao se u tadašnjojtadašnjem štampitisku i u oštrim polemikama branio je sebe, Crnu Goru i [[Crnogorci|Crnogorce]].

Protivnici su mu pripisivali vlastoljublje, pretjeranu ambicioznost i surovost, no nitko mu nije osporio, dapače, ludu [[hrabrost]], principijelnost i [[integritet|lično poštenje]].
 
==Ubojstvo==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Jovan_Plamenac"