Aleksandr Skrjabin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: lv:Aleksandrs Skrjabins
Dorada članka
Redak 19:
 
== Životopis ==
[[File:Scriabin-young.jpg|thumb|lijevo|180px|Aleksandr Skrjabin (oko 1879.)]]
Aleksandr Skrjabin glazbeni je talent naslijedio od majke, izvrsne pijanistice Ljubov Petrovne Ščetinine koja je, nažalost, umrla samo godinu dana nakon Aleksandrova rođenja. Brigu o odrastanju i odgoju dječaka tada je u najvećoj mjeri preuzela očeva sestra Ljubov Aleksandrovna Skrjabina, koja mu je pružila i prvu glazbenu poduku. Aleksandrova je umjetnička nadarenost već u najranijoj dobi bila zapažena: kao petgodišnjak znao je na [[klavir]]u odsvirati melodije koje bi čuo, godinu dana kasnije počeo je skladati prva djela, pisati [[Poezija|poeziju]], inscenirati i izvoditi dramske predstave, sve to – dakako – u krugu obitelji. U ljeto [[1882.]] počeo je pohađati privatnu nastavu klavira kod [[Georgij Konjus|Georgija Eduardoviča Konjusa]], a u jesen iste godine položio prijemni ispit na Moskovskoj kadetskoj školi. No, tijekom školovanja Aleksandar je često i u raznim prigodama nastupao kao pijanist pa je i ljubav prema glazbi kasnije ipak prevladala. [[Sergej Tanejev]] preporučio ga je 1885. znamenitom ruskom pijanistu i [[pedagog]]u [[Nikolaj Zverev|Nikolaju Zverevu]], koji je odmah prepoznao genijalnu nadarenost mladoga glazbenika, veličanstvenu snagu i umjetničku dorađenost njegovih izvedbi te neobično brzu i duboku moć uživljavanja u sadržaj i stil izvođenih djela.{{fusg|2}}
[[File:Zveref and students.jpg|thumb|240px|Nikolaj Zverev okružen učenicima. Slijeva nadesno: Samuelson, Skrjabin (u kadetskoj odori), Maksimov, Rahmanjinov, Černjaev, Keneman i Presman]]
Aleksandr Skrjabin glazbeni je talent naslijedio od majke, izvrsne pijanistice Ljubov Petrovne Ščetinine koja je, nažalost, umrla samo godinu dana nakon Aleksandrova rođenja. Brigu o odrastanju i odgoju dječaka tada je u najvećoj mjeri preuzela očeva sestra Ljubov Aleksandrovna Skrjabina, koja mu je pružila i prvu glazbenu poduku. Aleksandrova je umjetnička nadarenost već u najranijoj dobi bila zapažena: kao petgodišnjak znao je na [[klavir]]u odsvirati melodije koje bi čuo, godinu dana kasnije počeo je skladati prva djela, pisati [[Poezija|poeziju]], inscenirati i izvoditi dramske predstave, sve to – dakako – u krugu obitelji. U ljeto [[1882.]] počeo je pohađati privatnu nastavu klavira kod [[Georgij Konjus|Georgija Eduardoviča Konjusa]], a u jesen iste godine položio prijemni ispit na Moskovskoj kadetskoj školi. No, tijekom školovanja Aleksandar je često i u raznim prigodama nastupao kao pijanist pa je i ljubav prema glazbi kasnije ipak prevladala. [[Sergej Tanejev]] preporučio ga je 1885. znamenitom ruskom pijanistu i [[pedagog]]u [[Nikolaj Zverev|Nikolaju Zverevu]], koji je odmah prepoznao genijalnu nadarenost mladoga glazbenika, veličanstvenu snagu i umjetničku dorađenost njegovih izvedbi te neobično brzu i duboku moć uživljavanja u sadržaj i stil izvođenih djela.{{fusg|2}}
 
Nakon tri godine marljivoga učenja kod Zvereva, Skrjabin je 1888. na moskovskom [[Konzervatorij]]u započeo studij kompozicije kod već spomenutoga [[Sergej Tanejev|Sergeja Tanejeva]] i studij klavira kod [[Vasilij Safonov|Vasilija Safonova]]. Studij kompozicije trebao je kasnije nastaviti u razredu [[Anton Arenskij|Antona Arenskija]], ali je zbog nesuglasica s novim profesorom odustao od diplome. No zato je 1892. s velikim uspjehom diplomirao klavir i za nagradu dobio malu Zlatnu medalju (veliku Zlatnu medalju tada je dobio Skrjabinov studijski kolega [[Sergej Rahmanjinov]]).
Line 32 ⟶ 34:
[[File:Etude 8 12.png|thumb|Početak Skrjabinove ''Etide op. 8, br. 12'']]
[[File:20091104 Awadagin Pratt - Scriabin, Étude Op. 8 No. 12 edit1.ogg|thumb|Pijanist [[Awadagin Pratt]] izvodi Skrjabinovu ''Etidu op. 8, br. 12'']]
[[File:Scriabin-Circle.svg|thumb|Skrjabinova predodžba [[Spektar (boja)|spektra boja]] i tonaliteta po [[Kvintni krug|kvintnom krugu]]]]
[[File:Scriabin_keyboard.svg|thumb|Klavijatura Skrjabinova svjetlosnoga glasovira]]
U ranim Skrjabinovim skladbama primjetan je utjecaj [[Frédéric Chopin|Chopina]] i [[Liszt]]a. Kasnije je upoznao glazbu [[Richard Wagner|Wagnera]], [[Ravel]]a i [[Debussy]]a pa je, nadahnut njihovim glazbenim nazorima i idejama, sve samosvjesnije počeo razvijati i vlastiti skladateljski stil. Budući da je bio izvrstan pijanist, skladao je pretežito glazbu za glasovir, ali i simfonijska djela. S vremenom je napustio tradicionalno poimanje [[tonalitet]]nosti temeljeno na tercno građenim [[akord]]ima i njihovim međusobnim funkcionalnim [[Harmonija (glazba)|harmonijskim]] odnosima te je stvorio vlastiti tonski sustav svojevrsne »superkromatike«, rabeći često i t.zv. [[Sintetska ljestvica|sintetske ljestvice]] (specifičan i posebno odabrani niz [[ton]]ova). Temeljem tih ljestvica nastajali su i (sintetski) akordi, koje je najčešće tvorio superponiranjem različitih oblika intervala [[Kvarta|kvarte]]. Jedan od takvih je i t.zv. [[Mistični akord|mistični akord]]: budući da ga je Skrjabin obilno rabio u svojoj posljednjoj dovršenoj skladbi ''Prometej: Poema vatre'', poznat je i pod nazivom »Prometejev akord«. Skrjabin je bio [[Sinestezija|sinestet]] i pojedine je tonove »vezao« uz određene [[Boja|boje]]. Tako je, primjerice, u ''Prometeju'' skladao i dionicu za [[Svjetlosni glasovir|svjetlosni glasovir]]. Težio je, poput Wagnera, [[ideal]]u sveobuhvatnoga umjetničkog djela (''Gesamtkunstwerk''). Njegov nedovršeni ''[[Misterij (Skrjabin)|Misterij]]'' trebao je biti sinteza svih umjetnosti, a predviđao je čak i uporabu određenih mirisa.
 
Aleksandr Skrjabin je svoje skladateljsko poslanje shvaćao kao misaonu slobodu, kao težnju ka višem stupnju ljudske svijesti.{{fusg|3}} U posljednjem se desetljeću svoga života potpuno predao egocentričnom [[Misticizam|misticizmu]] (djelomično pod utjecajem [[Teozofija|teozofskih]] [[filozof]]a), uronivši u dekadentni, egzotično minuciozan stil koji je, na neki način, zvukovni ekvivalent t.zv. [[Art Nouveau|nove umjetnosti]].{{fusg|4}}
 
=== Najpoznatije skladbe ===
*''Koncert za klavir'' u fis-molu, op. 20 (1896/97)
Line 53 ⟶ 61:
 
== Literatura ==
# Belsa, Igor Fjodorowitsch: ''Alexander Nikolajewitsch Skrjabin'', Berlin: Verlag Neue Musik, 1986.
# Danuser, Hermann: ''Glazba 20. stoljeća'', Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2007.
# Plavša, Dušan: »SKRJABIN, Aleksandr Nikolajevič«, u: Kovačević, K. (ur.), ''MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA'', Zagreb: JLZ, 1977, sv. 3, str. 366-368.
# Salter, Lionel: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983, str. 172-173.
# Wehrmeyer, Andreas: »Aleksandr Nikolajewitsch Skrjabin«, u: Raeburn, M. & Kendall, A. (ur.), ''GESCHICHTE DER MUSIK, Bd. IV: Das 20. Jahrhundert'', München: Kindler/Mainz: Schott, 1993, str. 171-173.
# Wörner, Karl H.: ''Geschichte der Musik'', Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 1997, str. 578-579, 613-614 i 659.
== Bilješke ==
#{{fusd|1}} Ovo su datumi rođenja i smrti Aleksandra Skrjabina prema [[Gregorijanski kalendar|Gregorijanskom kalendaru]]. U stručnoj se literaturi, međutim, može naći i datume navedene prema [[Julijanski kalendar|Julijanskom kalendaru]]: 25. prosinca 1871. – 14. travnja 1915. <br>
#{{fusd|2}} I. F. Belsa: ''Alexander Nikolajewitsch Skrjabin'', str. 14-15.<br>
#{{fusd|3}} A. Wehrmeyer: »Aleksandr Nikolajewitsch Skrjabin« (u: ''GESCHICHTE DER MUSIK, Bd. IV: Das 20. Jahrhundert''), str. 172.<br>
#{{fusd|4}} L. Salter: ''Vodič kroz klasičnu glazbu'', str. 173.
 
== Vanjske poveznice ==
Line 74 ⟶ 85:
*[http://www.ensemblehorizonte.de/mittmann/aufsatz/Grenzgaenge.pdf Jörg-Peter Mittmann: Grenzgänge. Anmerkungen zur harmonischen Analyse der Werke Alexander Skrjabins] {{deu icon}}
*[http://www.russisches-musikarchiv.de/werkverzeichnisse/skrjabin-werkverzeichnis.htm Russisches Musikarchiv: Alexander Skrjabin (popis djela)] {{deu icon}}
 
 
{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Alexander Scriabin
|commonscathr = Aleksandr Skrjabin
}}
 
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Skrjabin, Aleksandr}}