Aleksandr Skrjabin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dovršen članak
m Sitnice...
Redak 21:
[[File:Scriabin-young.jpg|thumb|lijevo|180px|Aleksandr Skrjabin (oko 1879.)]]
[[File:Zveref and students.jpg|thumb|240px|Nikolaj Zverev okružen učenicima. Slijeva nadesno: Samuelson, Skrjabin (u kadetskoj odori), Maksimov, Rahmanjinov, Černjaev, Keneman i Presman]]
Aleksandr Skrjabin glazbeni je talent naslijedio od majke, izvrsne pijanistice Ljubov Petrovne Ščetinine koja je, nažalost, umrla samo godinu dana nakon Aleksandrova rođenja. Brigu o odrastanju i odgoju dječaka tada je u najvećoj mjeri preuzela očeva sestra Ljubov Aleksandrovna Skrjabina, koja mu je pružila i prvu glazbenu poduku. Aleksandrova je umjetnička nadarenost već u najranijoj dobi bila zapažena: kao petgodišnjakpetogodišnjak znao je na [[klavir]]u odsvirati melodije koje bi čuo, godinu dana kasnije počeo je skladati prva djela, pisati [[Poezija|poeziju]], inscenirati i izvoditi dramske predstave, sve to – dakako – u krugu obitelji. U ljeto [[1882.]] počeo je pohađati privatnu nastavu klavira kod [[Georgij Konjus|Georgija Eduardoviča Konjusa]], a u jesen iste godine položio prijemni ispit na Moskovskoj kadetskoj školi. No, tijekom školovanja Aleksandar je često i u raznim prigodama nastupao kao pijanist pa je i ljubav prema glazbi kasnije ipak prevladala. [[Sergej Tanejev]] preporučio ga je 1885. znamenitom ruskom pijanistu i [[pedagog]]u [[Nikolaj Zverev|Nikolaju Zverevu]], koji je odmah prepoznao genijalnu nadarenost mladoga glazbenika, veličanstvenu snagu i umjetničku dorađenost njegovih izvedbi te neobično brzu i duboku moć uživljavanja u sadržaj i stil izvođenih djela.{{fusg|2}}
 
Nakon tri godine marljivoga učenja kod Zvereva, Skrjabin je 1888. na moskovskom [[Konzervatorij]]u započeo studij kompozicije kod već spomenutoga [[Sergej Tanejev|Sergeja Tanejeva]] i studij klavira kod [[Vasilij Safonov|Vasilija Safonova]]. Studij kompozicije trebao je kasnije nastaviti u razredu [[Anton Arenskij|Antona Arenskija]], ali je zbog nesuglasica s novim profesorom odustao od diplome. No zato je 1892. s velikim uspjehom diplomirao klavir i za nagradu dobio malu Zlatnu medalju (veliku Zlatnu medalju tada je dobio Skrjabinov studijski kolega [[Sergej Rahmanjinov]]).
Redak 70:
# Danuser, Hermann: ''Glazba 20. stoljeća'', Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2007.
# Plavša, Dušan: »SKRJABIN, Aleksandr Nikolajevič«, u: Kovačević, K. (ur.), ''MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA'', Zagreb: JLZ, 1977, sv. 3, str. 366-368.
# Salter, Lionel: ''Vodič kroz klasičnu glazbu'', Zagreb: Mladost, 1983, str. 172-173.
# Wehrmeyer, Andreas: »Aleksandr Nikolajewitsch Skrjabin«, u: Raeburn, M. & Kendall, A. (ur.), ''GESCHICHTE DER MUSIK, Bd. IV: Das 20. Jahrhundert'', München: Kindler/Mainz: Schott, 1993, str. 171-173.
# Wörner, Karl H.: ''Geschichte der Musik'', Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 1997, str. 578-579, 613-614 i 659.