Crnogorski brzojav: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Telegraf=brzojav, telegram=brzojav(ka)
m wp, sitno
Redak 1:
'''Crnogorsko brzojavstvo''' (orig. [[crnogorski jezik|orig. crnogorski]] ''Knjaževsko Crnogorsko Brzojavstvo'') ustanovljeno [[1869.]] uz pomoć [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] kada su otvorena prve brzojavne[[brzojav]]ne veze između [[Cetinje|Cetinja]], [[Rijeka Crnojevića|Rijeke Crnojevića]], [[Orja Luka|Orje Luke]] i nešto kasnije [[Virpazar]]a. Iste je godine, preko [[Kotor|Kotora]] uspostavljena brzojavna veza sa [[Austro-Ugarska monarhija|austro-ugarskom monarhijom]].
 
===Povijest crnogorskog bezojavstva===
[[1870.]] donesen je ''Zakon o brzojavstvu''. Prvi crnogorski telegrafist je bio Nikola Brzak, podrijetlom iz Srbije. Ravnatelj (orig. ''upravitelj'') bio je vojvoda [[Ilija Plamenac]], ministar obrane ([[1879.]]-[[1905.]]) a brzojavstvo je dugo vremena smatrano ponajprije kao ustanovu od vojno-obrambene važnosti (vidi: [[Crnogorska vojska 1879.-1912.]]).
[[1870.]] donesen je ''Zakon o brzojavstvu''.
 
[[1870.]] donesen je ''Zakon o brzojavstvu''. Prvi crnogorski telegrafist je bio Nikola Brzak, podrijetlom iz [[Kraljevina Srbija|Srbije]]. Ravnatelj (orig. ''upravitelj'') bio je [[vojvoda]] [[Ilija Plamenac]], [[Popis crnogorskih ministara obrane 1879.-1921.|ministar obrane]] ([[1879.]]-[[1905.]]) a brzojavstvo je dugo vremena smatrano ponajprije kao ustanovuustanova od vojno-obrambene važnosti (vidi: [[Crnogorska vojska 1879.-1912.|vojno-obrambene važnosti crnogorske države]]).
 
Do [[1910.]] Crna Gora je imala 25 zemaljskih brzojavnih postaja.
 
===Radio-telegrafska postaja===
Prva radio-telegrafska postaja, ne samo u Crnoj Gori već i na Balkanu, otvorena je u [[Bar (grad)|Baru]] 3. avgusta [[1904.]] , a bila je u vezi sa radiotelegrafskom postajom u Bariju ([[Italija]]). Dobila je naziv ''Volujica'', po brdu na kome je bila smještena zgrada postaje s opremom i antenski sustav od dva rešetkasta stuba visine blizu 50 metara i žičane antene između njih, dok je ona u Bariju imala ime ''San Cataldo''.
Prva radio-[[telegraf]]ska postaja, ne samo u Crnoj Gori već i na [[Balkan]]u, otvorena je u [[Bar (grad)|Baru]] [[3. kolovoza]] [[1904.]] , a bila je u vezi sa radiotelegrafskom postajom u [[Bari]]ju ([[Kraljevina Italija]]).
 
Prva radio-telegrafska postaja, ne samo u Crnoj Gori već i na Balkanu, otvorena je u [[Bar (grad)|Baru]] 3. avgusta [[1904.]] , a bila je u vezi sa radiotelegrafskom postajom u Bariju ([[Italija]]). Dobila je naziv ''Volujica'', po brdu na kome je bila smještena zgrada postaje s opremom i [[antena|antenski]] sustav od dva rešetkasta stuba visine blizu 50 metara[[metar]]a i [[žica|žičane]] antene između njih, dok je ona u Bariju imala imenaziv ''San Cataldo''.
 
Svečanosti puštanja u rad radio-postaje bio je nazočan knez[[knjaz]] [[Nikola I. Petrović]] uz crnogorske ministre te osobno [[Guglielmo Marconi]] i talijanski dužnosnici.
 
Knez Nikola I. odlikovao je Marconija [[Crnogorska odličja do 1921.|''Ordenom za nezavisnost Crne Gore'' (vidi: [[Crnogorska odličja do 1921.]]).
 
O ovome događaju otvaranja radio-telegrafske postaje izvještavaoizvješćivao je i ondašnji ''[[Glas Crnogorca]]'' (citat na [[crnogorski jezik|citat kao u crnogorskom jezikuizvorniku]]):
 
* ''"Već u ranu zoru okupilo se na Volujici, na kojoj je štacija podignuta, hiljadama naroda, kako iz mjesta i okoline mu, tako i iz susjednih pograničnih krajeva. U 9 sati iz jutra stigao je tamo nj. kr. v. [[Gospodar]] s pratnjom i dočekan je od okupljenog naroda najburnijim ovacijama. Nakon izvršenog crkvenog obreda vojvoda [[Gavro Vuković]] održao je govor na koji mu je odgovorio markiz Kuzani, a na kraju se Markoni zahvalio knjazu Nikoli na lijepom dočeku i ukazanim počastima. Nakon ovoga, slijedio je pregled radiotelegrafske stanice i na kraju se prišlo zakuski u paviljonu naročito podignutom za tu priliku. Prilikom zakuske, knjaz Nikola je nazdravio kralju Italije i poželio sreću i napredak italijanskom narodu, a Markoni, uzvraćajući zdravicu, to isto je poželio knjazu Nikoli i crnogorskom narodu. Drugu zdravicu knjaz je podigao u zdravlje Franca Josifa ([[Franjo Josip I.]]), vladara susjedne monarhije. Na kraju su pročitane depeše koje je knjaz Nikola tom prilikom uputio italijanskom kralju, austrijskom caru".''
 
==Vanjske poveznice==