Napuljsko Kraljevstvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 38:
''Napuljsko kraljevstvo'' nastalo je podjelom starije [[Kraljevina Sicilija|Kraljevine Sicilije]] nakon ocijepljenja otoka [[Sicilija|Sicilije]] - koja je uslijedila nakon sicilijanskog ustanka poznatog kao [[Sicilijanska večernja]] [[1282]]. <ref>{{cite book | last = Fremont-Barnes | first = Gregory | title = Encyclopedia of the Age of Political Revolutions and New Ideologies, 1760-1815: Volume 1 | publisher=Greenwood | year = 2007| page = 495 | isbn = 978-0313334467}}</ref><ref name=tre>[http://www.treccani.it/enciclopedia/regno-di-napoli/ Napoli, Regno di, na portalu treccani.it, pristupljeno 16. 06. 2011.]{{it icon}}</ref> Nova kraljevina dobila je ime ''Napuljsko kraljevstvo'', kako bi se razlikovala od bivše Kraljevine Sicilije. Tokom svog viševjekovnog postojanja - ''Napuljsko kraljevstvo'', bilo je predmet borbi između [[Francuska|francuskih]] i [[aragon]]sko - [[Španjolska|španjolskih]] vladara. ''Napuljsko kraljevstvo'' prestalo je postojati [[1816]]., kad se ponovno spojilo sa [[Sicilija|Sicilijom]] u novu kraljevinu - [[Kraljevina dviju Sicilija|Kraljevinu dviju Sicilija]].
== Povijest ==
=== Napuljsko kraljevstvo pod [[
Nakon [[Sicilijanska večernja|Sicilijanske večernje]], [[Kraljevina Sicilija|sicilijanski]] [[kralj]] [[Karlo I, kralj Napulja|Karlo Anžuvinski]] bio je prisiljen napustiti Siciliju zbog vojske [[Petar III. Aragonski|Petra Aragonskog]]. Karlu I, ostao je posjed na kopnu zvan ''Napuljsko kraljevstvo'', po imenu glavnog grada. ''Karlo I'' i njegovi [[
Kraljica [[Ivana I, kraljica Napulja|Ivana I]] i sama je doprinijela propasti svog ''Napuljskog
kraljevstva''. Kako je bila bez djece, usvojila je Luja I., Anžuvinca kao svog nasljednika, unatoč protivljenju rođaka [[Karlo II. Drački|Vojvode od Drača]], koji je htio da se da prvenstvo starijoj grani anžuvinaca. On je na kraju ubio [[Ivana I, kraljica Napulja|Ivanu I]] [[1382.]], i prisvojio napuljski tron kao [[Karlo II. Drački|Karlo III. Napuljski]]. Dvije grane anžuvinaca osporavale su jedna pravo na napuljski tron tokom nekoliko sljedećih desetljeća. Karlova kći [[Ivana II, kraljica Napulja|Ivana II.]] ([[1414]].-[[1435]].) prvo je usvojila [[Alfons V, kralj Aragonije|Alfonsa Aragonskog]], kojeg se ubrzo odrekla, a nakon toga [[Ludovik III., Anžuvinca|Ludovika Anžuvinca]], na kraju je za svog nasljednika odabrala Ludovikova brata [[René I., Anžuvinac|Renéa Anžuvinca]] koji ju je naslijedio na tronu [[1435]]. godine.
[[René I., Anžuvinac|René Anžuvinac]] je privremeno ujedinio dvije suprostavljene grane iz [[
=== Napuljsko kraljevstvo pod [[Aragon]]cima i [[Španjolci]]ma ===
Kada je Ferdinand I. umro [[1494.]]., francuski kralj [[Karlo VIII, kralj Francuske|Karlo VIII.]] [[Talijanski rat 1494.–1495.|napao je Italiju]], tvrdeći da po [[
Lagani Karlov uspjeh, uzbudio je njegove neprijatelje, tako je [[31. ožujka]] [[1495]]. osnovana ''Sveta liga'', u koju su ušli [[Papinska država]], [[Sveto Rimsko Carstvo]], [[Mletačka republika]], [[Milansko vojvodstvo]] i [[Ferdinand II. Aragonski]] - [[de jure]] - taj savez je bio uperen protiv [[Otomansko carstvo|Otomanskog carstva]], ali [[de facto]] protiv Karla VIII.. Nakon ''Bitke kod Fornova'' [[1495]]. u kojoj su savezničke snage pobijedile francusku vojsku - [[Karlo VIII, kralj Francuske|Karlo VIII.]] pobjegao je u Francusku.
Redak 56:
''Napuljsko kraljevstvo'' i dalje je bilo točka oko kojeg su se sporile Francuska i Španjolska sljedećih nekoliko desetljeća, ali je vremenom francuski napor jenjao - tako da španjolska vlast nadalje nikad nije bila istinski ugrožena. Francuska je konačno napustila svoje zahtjeve za ''Napuljskim kraljevstvom'' potpisivanjem mirovnih ugovora u dvorcu Cambrésis [[1559.]] i Londonskog sporazuma [[1557]]. nakon kojeg su Španjolci osnovali svoju marionetsku državu u Italiji '''Stato dei Presidi''' (u kojoj je bilo i ''Napuljsko kraljevstvo''), kojom su upravljali direktno iz Španjolske.
=== Napuljsko kraljevstvo pod [[
Nakon [[Rat za španjolsko nasljeđe|rata za španjolsko nasljeđe]] na početku 18. stoljeća, ''Napuljsko kraljevstvo'' ponovo je promijenilo vladare. Po Mirovnom ugovoru iz [[Rastatt]]a iz [[1714]]., između [[Francuska|Francuske]] i [[Austrija|Austrije]] - ''Napuljsko kraljevstvo'', dobio je [[car]] [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]]. On je također stekao kontrolu nad [[Sicilija|Sicilijom]] [[1720]]., ali [[habsburg]]ška vladavine nije dugo trajala. ''Napuljsko kraljevstvo'' i [[Sicilija|Siciliju]] zauzela je [[Španjolska|španjolska]] vojska tokom [[Rat za poljsko naslijeđe|Rata za poljsko naslijeđe]] nakon ''Bitke kod Bitonta'' [[1734]]., <ref name=tre/> instalirala tadašnjeg [[Karlo III, kralj Španije|Karla vojvodu od Parme]], mlađeg sina [[Španjolska|španjolskog]] kralja [[Filip V, kralj Španjolske|Filipa V.]] kao kralja Napulja i Sicilije [[1735]]. Kad je [[Karlo III, kralj Španjolske|Karlo]] naslijedio [[Španjolska|španjolsko]] prijestolje od svog starijeg polubrata [[1759]]., on je svoj tron u Napulju i Siciliji dao svom mlađem sinu - [[Ferdinand I, Bourbon|Ferdinandu I.]] Unatoč tome što su dva kraljevstva bila u personalnoj uniji pod [[
Kao član [[
[[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] i [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]], pa je [[1798.]], nakratko zauzeo [[Rim]], ali su njegovu vojsku vrlo brzo protjerale francuske revolucionarne snage, pa je Ferdinand pobjegao na Siciliju. U siječnju [[1799]]. francuska vojska osnovala je kratkotrajnu [[Partenopejska Republika|Partenopejsku Republiku]], koju je ubrzo srušila kontra-revolucionarna koalicija sastavljena od nezadovoljnih seljaka i svećenstva, nakon tog je Ferdinandu dozvoljeno da se vrati na tron. On je ipak bio prisiljen napraviti velike ustupke francuskoj revolucionaroj vojsci, [[1801]]. potpisao je Ugovor sa njima u [[Firenca|Firenci]], po tom Ugovoru - [[Francuska]] je postala dominantna snaga u kontinentalnoj Italiji.
| |||