Inačica od 27. rujna 2012. u 19:28 uredi 83.131.252.128 (razgovor) Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 27. rujna 2012. u 20:13 uredi ukloni ovu izmjenu MaGa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 79.872 edits m Sitno Novija izmjena →
Redak 5: U teškim materijalnim prilikama neredovito se školovao. Srpsku osnovnu školu učio u raznim mjestima (Breme, Kišvalud /[[Branjina]]/, [[Medina (Mađarska)\|Medina]], Kačfalu /[[Jagodnjak]]/), a mađarsku u [[Haršanj]]u. Završivši osnovnu školu služio kod spahije i šegrtovao. Kako je od malena naučio crkveno pojanje, u 16. godini postao je crkveni zvonar-pojac, a godinu dana kasnije i učitelj, prvo u [[Bezedek\|Bezedeku]] (Mađarska, 1815-16), pa u Monoštoru ([[Beli Manastir]], 1816-1817). U jesen 1817. upisao se u učiteljsku školu u [[Sombor\|Somboru]] i ovu završio 1819. Kao učenik te škole iznenadio svoje profesore školskom disertacijom ''"O dijalektu srpskog jezika"'' (1818-19). Poslije završene preparandije, najviše da bi ovladao latinskim i njemačkim jezikom, položio je u [[Novi Sad\|Novom Sadu]] 2. razred, a u [[Vinkovci\|Vinkovcima]] 3. i 4. razred latinske gimnazije. Poslije je opet radio kao učitelj u Vinkovcima 1822-23, [[Šikloš\|Šiklošu]] 1823-27, [[Mohač\|Mohaču]] 1827-30, [[Vukovar\|Vukovaru]] 1830-38. i [[Šid\|Šidu]] (1840). Učiteljevanje prekidao nekoliko puta pa bio općinski bilježnik u Šidu, [[Gibarac\|Gibarcu]] i Opatovcu, tajnik ''Primiritelnog suda'' u [[Beograd\|Beogradu]] i upravitelj osnovnih škola u Šidu. Dopisni član [[Društvo srpske slovesnosti\|Društva srpske slovesnosti]] u Beogradu od 1842., jedan od prvih pristalica [[Vuk Karadžić\|Karadžićevih]] jezičnih reformâ, neumoran i uman prosvjetni i književni radnik, široke kulture i akcije. Radove o jeziku, narodnim pjesmama i srbuljama objavljivao u ''[[Letopis Matice srpske\|"Letopisu Matice srpske"]]'' (7, 1826; 10, 1827; 25-26, 1831; 30-31, 1832; 32-35, 1833; 95-96, 1857; 98, 1858) i Arnotovom ''"Magazinu"'' (23, 39, 1838). Prikupljao narodne pjesme i riječi (oko 3000) iz Baranje i ~~Sr(ij)ema~~Srijema i slao ih Vuku. Skupljao povijesne starine ([[srbulja\|srbulje]], [[oktoih\|oktoihe]], [[molitvenik\|molitvenike]], itd.). Kao učitelj u Šiklošu počeo raditi po Vukovom pravopisu i obrađivao srpsku gramatiku, za što je bio oštro osuđen od školske uprave. Godine 1825. u ''"Letopisu Matice srpske"'' objavio više članaka pod naslovom ''"O pismenosti srpskoj"''. Vatreno se zalagao za uvođenje narodnog jezika u književnost i škole i za usvajanje suvremenog pravopisa. Vukovoj pravopisnoj reformi dodao je svoje slovo ''I'' mjesto ''И''. U rukopisu ostavio udžbenike za osnovnu školu: ''"Mali bukvar srpski"'' (1825), ''"Mali katihizis"'' (1828) i ''"Računica"''. Nije ih uspio tiskati jer su bili pisani Vukovim pravopisom i narodnim jezikom. ''"Mali bukvar srpski"'' napisan je dvije godine prije Vukovog tiskanog ''"Bukvara"'' i bio je prvi [[bukvar]] na srpskom jeziku. Objavio je ''"Nemačku gramatiku"'' (I, 1833. u Pešti; II, 1843. u Novom Sadu; 1853. u Beogradu).

Adam Dragosavljević: razlika između inačica