Novi Život: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
sadržajna i stilska dorada članka
Redak 1:
'''Novi Život''' [[Zagreb|zagrebački]] je nazivdramski studijastudio za kazališni rad [[sljepoća|slijepih]] i slabovidnih osoba. Sjedište im je u Šenoinoj 32 u [[Zagreb]]u.
 
==Povijest==
Prvi nastup su imali 21. ožujka [[1948.]] i odonda djeluju neprekidno. Entuzijazam je pobijedio vlastite komplekse, a škripanje dasaka koje «Novi život» znače postalo je svakodnevna glazba u ušima slijepih [[glumac]]a. Tradicija da slijepe osobe uglavnom prose, sviraju pred crkvama ili prave košare ostala je u nekom drugom, dubljem mraku.
OdmahDramski nastudio početkuslijepih stvari jeslabovidnih u'''''Novi nekuŽivot''''' rukuosnovan zaplovilaje profesionalnim[[1948.]] vodama,godine. jerU supripremama za pripremekazališnih predstava Kazalištaod slijepihpočetka «Novisu život»bili angažirani renomirani kazališni redatelji, ([[Tom Durbešić]], Miro Maroti, Vjekoslav Vidošević, Vladimir Jagarić, Radojko Ježić, Mirko Merle i Dražen Grunwald). GodinuAnsambl zaje godinomizvodio projektimnoštvo su nadrastali prethodnepredstava, a gostovanjabila ansamblasu organizirana sui gostovanja diljem bivše[[SFR Jugoslavija|tadašnje države]]. Godine [[1978.]] «'''''Novi život»''''' odlazi na veliku turneju po Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, što u daljnjem životu ansambla postaje skoro svakogodišnja navika.
 
Početkom devedesetih u Kazalište slijepih dolazi mlada redateljica [[Nina Kleflin]] čiji pristup slijepim glumcima donosi revolucionarne pomake u njihovim predstavama. Statičan i skoro verbalan [[teatar]] nagloživnuo je živnuo, pokreti i mimika glumaca dobili su na plastici i vjerodostojnosti, a [[kazališni repertoar]] je pažljivo biran i prilagođavan senzibilitetu ansambla. S kazalištem su također surađivali redatelji [[Snježana Banović]], [[Zoran Mužić]] te [[Mario Kovač]]
Odmah na početku stvar je u neku ruku zaplovila profesionalnim vodama, jer su za pripreme predstava Kazališta slijepih «Novi život» angažirani renomirani kazališni redatelji, [[Tom Durbešić]], Miro Maroti, Vjekoslav Vidošević, Vladimir Jagarić, Radojko Ježić, Mirko Merle i Dražen Grunwald. Godinu za godinom projekti su nadrastali prethodne, a gostovanja ansambla organizirana su diljem bivše države. Godine [[1978.]] «Novi život» odlazi na veliku turneju po Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, što u daljnjem životu ansambla postaje skoro svakogodišnja navika.
 
Do početka osamdesetih zagrebačka družina slijepih glumaca bila je jedina u Europi, bez uzora u odnosu nas kojekojima bi mogla kompariratiuspoređivati svoje umjetničke i ine dosege. No, gostujućiGostujući po različitim europskim zemljama, na poziv hrvatske dijaspore ili nacionalnih organizacija za slijepe, inspiriralisvojim su svojim radom nadahnuli slijepe osobe u Španjolskoj, Engleskoj i Italiji, pa početkom devedesetih sa radom započinju i kazališne grupe u tim zemljama. Kada je broj registriranih teatarakazališta u Europi prešao desetak, članovi «'''''Novog života»''''' dolazeorganizirali na ideju da organizirajusu festival kazališta slijepih i slabovidnih '''''[[BIT]]''''' ''(Blind in Theatre)''. IstiPrvi jefestival održan je u listopadu [[1999.]] godine, a na njemu su nastupilinastupila svisva do tada poznatipoznata europskieuropska teatri. Festival nosi simbolično ime [[BIT]], u što je skraćen bukvalni naziv – Blind in Theatre, - a o dubljem značenju riječi (bit) neka čitatelj prosudi samkazališta. Na drugom susretu slijepih i slabovidnih kazalištaraca (listopad 2001.) pojavili su se i teatri iz SAD-a, što je organizatoru dalo za pravoomogućilo da treći «'''''BIT» proglasi svjetskim festivalom, što je ovaj doista''''' (i biosve (04.-09.10.2003.nadolazeće),(četvrti BITproglasi 07.-14.10.2005.),svjetskim a peti će se održati u listopadu 2007. god. Za kraj bih napomenuo i činjenicu da je «BIT» jedini festival te vrste u svijetufestivalom.
Početkom devedesetih u Kazalište slijepih dolazi mlada redateljica [[Nina Kleflin]] čiji pristup slijepim glumcima donosi revolucionarne pomake u njihovim predstavama. Statičan i skoro verbalan [[teatar]] naglo je živnuo, pokreti i mimika glumaca dobili su na plastici i vjerodostojnosti, a [[kazališni repertoar]] je pažljivo biran i prilagođavan senzibilitetu ansambla.
 
== Izbor iz predstava ==
Pravi bum i iskorak u ozbiljne teatarske vode napravljen je s [[Moliere]]ovim «Scapieneovim spletkama», a nekoliko godina kasnije [[Harms]]ove «Nule i ništice» zadivljuju zagrebačku publiku. Godine 1999. Nina Kleflin režira još jednu uspješnicu «Novog života» ([[Radovan Ivšić]] «Kralj Gordogan»), a relevantna kazališna kritika predstavu ocjenjuje kao jedno od boljih ostvarenja te godine u cjelokupnom hrvatskom glumištu. I u trećem mileniju repertoar teatra slijepih ostaje elitan, a takvim ga čine [[Sofoklo]]v «Edip», te Mittererovi «Smrtni grijesi». Redateljskoj plejadi s početka ovog povijesnog pregleda pridružili su se svojim radom u Kazalištu i [[Snježana Banović]], [[Zoran Mužić]] te [[Mario Kovač]].
*[[Moliere|Jean-Baptiste Moliere]] '''''Scapieneove spletke'''''
*[[Danil Harms]] '''''Nule i ništice'''''
*[[Radovan Ivšić]] '''''Kralj Gordogan''''' (1999.)
*[[Sofoklo]] '''''Edip'''''
*[[Felix Mitterer]] '''''Smrtni grijesi'''''
 
==Izvori==
Do početka osamdesetih zagrebačka družina slijepih glumaca bila je jedina u Europi, bez uzora u odnosu na koje bi mogla komparirati svoje umjetničke i ine dosege. No, gostujući po različitim europskim zemljama, na poziv hrvatske dijaspore ili nacionalnih organizacija za slijepe, inspirirali su svojim radom slijepe osobe u Španjolskoj, Engleskoj i Italiji, pa početkom devedesetih sa radom započinju i kazališne grupe u tim zemljama. Kada je broj registriranih teatara u Europi prešao desetak, članovi «Novog života» dolaze na ideju da organiziraju festival kazališta slijepih i slabovidnih. Isti je održan u listopadu [[1999.]] godine, a na njemu su nastupili svi do tada poznati europski teatri. Festival nosi simbolično ime [[BIT]], u što je skraćen bukvalni naziv – Blind in Theatre, - a o dubljem značenju riječi (bit) neka čitatelj prosudi sam. Na drugom susretu slijepih i slabovidnih kazalištaraca (listopad 2001.) pojavili su se i teatri iz SAD-a, što je organizatoru dalo za pravo da treći «BIT» proglasi svjetskim festivalom, što je ovaj doista i bio (04.-09.10.2003.),(četvrti BIT 07.-14.10.2005.), a peti će se održati u listopadu 2007. god. Za kraj bih napomenuo i činjenicu da je «BIT» jedini festival te vrste u svijetu.
*[http://www.novizivot.hr/files/11/Kazaliste%20slijepih.pdf Po uspjesima i mukama starog '''''Novog života''''' (PDF)] (pristupljeno 28. rujna 2012.)
 
==Vanjske poveznice==
*[http://www.novizivot.hr Službena stranica NovogDramskog Životastudija slijepih i slabovidnih '''''Novi Život''''']
 
[[Kategorija:Hrvatsko kazalište]]
[http://www.novizivot.hr Službena stranica Novog Života]