Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 168:
{{glavni|Svibanjska katastrofa|Pokolj u Bleiburgu|Križni put (1945.)|Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|l4=Partizanski zločini u poraću}}
[[Datoteka:1945-05-01GerWW2BattlefrontAtlas.jpg|mini|Oslobođeni teritorij do 1. svibnja (crvena)]]
[[Datoteka:Bleiburg column.jpg|mini|Kolona hrvatskih vojnika kod [[Bleiburg]]a]]
[[Svibanjska katastrofa]] je pojam kojim se u hrvatskoj [[publicistika|publicistici]] označuje niz događaja u svibnju 1945. godine. Slomom Trećeg Reicha, [[2. svibnja]] [[1945.]], dogodila se i kapitulacija [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Nezavisna Država Hrvatska je prestala postojati [[8. svibnja]] [[1945.]], ulaskom partizana u Zagreb, odnosno njegovim oslobođenjem. U tom oslobađanju ubijeno je oko 11, a zarobljeno gotovo 16 tisuća hrvatskih vojnika. [[Ante Pavelić|Pavelić]] je već 6. svibnja 1945. odlučio da se vojnici, državna uprava i civili, koji to žele povuku prema Austriji.
Line 174 ⟶ 175:
NDH se predala 15. svibnja 1945. godine u Bleiburgu. U međuvremenu, na poljima prema jugu koja nisu vidljiva iz Bleiburga, velika masa ljudi nalazila se u stanju nevjerice, užasa i zbunjenosti. 17. svibnja 1945. godine otpočeo je [[Pokolj u Bleiburgu]], [[ratni zločin]] i [[zločin protiv čovječnosti]]. Bleiburg je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici.
U posljednjim borbama i [[marševi smrti|marševima smrti]], poznatim kao [[Križni put (1945.)|Križni put hrvatskog naroda]] poginulo je ili ubijeno oko 45.000 do 200.000 pripadnika [[Hrvatske oružane snage|oružanih snaga NDH]] ili civila. Najvjerojatnija brojka, po posljednjim istraživanjima, je oko 50.000. Veliki broj ih je pao u partizansko zarobljeništvo stradavajući na dugom Križnom putu Hrvata [[1945.]] godine. Masovne likvidacije izvršene su u [[Pokolj u Teznom|Teznom]] kod Maribora, Dravograda, Celja, [[Pokolj na Kočevskom Rogu|Kočevja]] i drugdje u [[Slovenija|Sloveniji]], a u Hrvatskoj u [[Partizanski poslijeratni zločini u Maceljskoj šumi|Maceljskoj šumi]] kod Krapine, [[Samobor]]a, [[Karlovac|Karlovca]], [[Sisak|Siska]], [[Bjelovar]]a i drugdje. Masovno stradanje trajalo je od svibnja do
Naknadna iskopavanja, koja su provedena po mjestima egzekucije u [[Slovenija|Sloveniji]] nakon pada komunizma, dovode u pitanje neke vidove te statistike: nasuprot 50.000 Hrvata pogubljenih od strane komunista u cijelom području od [[Austrija|Austrije]] do [[Makedonija|Makedonije]], slovensko povjerenstvo za ratne zločine identificiralo je oko 190.000 ljudi smaknutih u partizanskim pokoljima [[1945.]] i [[1946.]] godine. Budući da po nalazima povjerenstva oko 10.000 čine slovenski domobrani, a 180.000 hrvatski vojnici i civili, to otvara nove dubioze, dovodeći u pitanje status [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] kao najvećeg ratnog zločinca i najvećeg ubojice Hrvata na području [[SFRJ|bivše Jugoslavije]].
| |||