Giovanni Boccaccio: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: lij:Giovanni Boccaccio |
moljac.hr :: boccaccio.htm Giovanni Boccaccio, uz dozvolu autora teksta |
||
Redak 6:
Sam pisac tvrdio je kako je rođen potkraj 1313. godine u Parizu kao plod vanbračne [[ljubav]]i francuske plemkinje Gianne i trgovca Boccaccia de Chelina iz toskanskog grada [[Certaldo|Certalda]]. Godine [[1325]]. ili nešto prije otac ga je poslao u [[Napulj]] kako bi stekao trgovačka znanja, pa je tako nepovratno izgubio šest godina mladosti. Još šest godina izgubio je nagovorivši oca da financira studij [[kanonsko pravo|kanonskog prava]]. Međutim, budući da je Boccaccio za sebe govorio da je već u majčinoj utrobi od prirode bio određen za pjesnička razmatranja, sav se posvetio bavljenju pjesništvom. Znanja o pjesničkom umijeću stekao je sam učeći vještine pjesništva.
Mladi je Boccaccio odrastao u Firenzi. Njegov otac radio je tvrtki Compagnia dei Bardi koja se bavila trgovinom i bankarskim poslovima. <ref name="moljac"/>Giovannijev se otac dvadesetih godina 14. stoljeća vjenčao s Margheritom del Mardoli. Godine 1326. seli se u Napulj zajedno s obitelji kada je njegov otac postao šef poslovnice Compagnia dei Bardi u Napulju. Otac je imao želju da se sin bavi istim poslom kao i on, ali Giovanni nije pokazivao ni najmanji interes za trgovinu i bankarstvo. Tako je školujući se za trgovca i bankara izgubio šest godina života. Još šest godina izgubio je nagovorivši oca da financira studij kanonskog prava. Tijekom studija razvio je svoj interes za literaturu tvrdeći da je već u majčinoj utrobi od prirode bio određen za pjesnička razmatranja. Znanja o pjesničkom umijeću stekao je sam učeći vještine pjesništva.
U napuljskom razdoblju života, u kojem se uglavnom oblikuje njegova intelektualna fizionomija i književna kultura, piščevoj je prirodi osobito pogodovala raskošna, galantna sredina anžujskog dvora, gdje je bio prihvaćen zahvaljujući vezama koje je već njegov otac imao s moćnom bankarskom kućom Bardi. Godine 1340. propala je banka obitelji Bardi zato što engleski kralj nije mogao platiti dugove, a zajedno s bankom propao je i novac koji je u nju uložio Boccacciov otac. Pjesnik je bio primoran vratiti se u Firenzu i posvetiti se korisnijem poslu.
Početkom tridesetih godina 14. stoljeća budući tvorac "Decamerona" postao je otac dvoje nezakonite djece (Mario i Giulio). Desetak godina kasnije otac je još jednog nezakonitog dijeteta (Violante) koje je rođeno u Ravenni gdje je Boccaccio bio gost Ostatija I da Polenta (1345. - 1346.).
Prvi Boccaccijevi književni pokušaji bili su roman Filocolo (1336.), spjev Filostrato (1336.) i poema Teseida (1339.). Za njegov književni rad inspirirala ga žena koju će u svojim pjesmama nazvati Fiammettom. Nakon 1340. i narednih pet godina nastaju djela - ekloga Ninfale d' Ameto, alegorijska poema Amorosa visione, prozna Elegia di madonna Fiammetta i pastoralna pjesma Ninfale Fiesolano. Sudbonosne [[1348]].godine dok je kuga nemilice morila Fiorentince započeo je pisati knjigu koja se zove [[Dekameron]]. To jedinstveno remek-djelo svjetske književnosti dovršeno je pet godina kasnije. Djelo se sastoji od stotinu novela što ih je, prema okvirnoj fabuli u roku od deset dana ispripovijedalo sedam žena i trojica mladića koji su iz okuženog grada pobjegli u raskošnu vilu na fiesolanskim brežuljcima. Oslobođene klasicističkog, moralizatorskog i zdravorazumskog balasta, te novele sačinjavaju cjelovitu kompoziciju od stotinu živih slika u kojima ne samo da je odražen život jednog doba, nego je izražen, u čitavoj svojoj punoći, i jedan individualan doživljaj smisla (i besmisla) ljudskog postojanja.
U posljednjem razdoblju svoga stvaralaštva Boccaccio je više [[učenjak]] nego [[umjetnik]] te, osim satire Corbaccio o labirinito d'amore (1354.-1355.), piše svoja djela u humanističkom duhu i na latinskom jeziku. <ref name="moljac">http://www.moljac.hr/biografije/boccaccio.htm</ref>Pored toga napisao je i šesnaest ekloga pod naslovom Bucolicum carmen; anegdotske zbirke De casibus virorum illustrium i De claris mulieribus. <ref name="moljac"/> Te petnaest knjiga De genealogiis deorum gentilium u kojima je antička mitologija protumačena u njenom povijesnom, alegorijskom, moralnom i simboličkom smislu. Boccaccio je također bio prvi dantist. O davnašnjoj njegovoj ljubavi prema Danteu svjedoče Trattatello in laude di Dante (1357. - 1362.) te komentar prvih 17 pjevanja Pakla. <ref name="moljac"/>
Boccaccio je uživao veliki ugled i bio je cijenjen kod svojih sugrađana te mu je komuna povjeravala različita putovanja u svojstvu poklisara u Ravenu, [[Rim]] i [[Avignon]] i drugdje. Godine [[1362]]. pjesnik doživljava duhovnu krizu izazvanu pozivom nekog redovnika, Gioacchina Cianija, da misli na smrt te da se odrekne svjetovnih interesa pa i književnosti. Posljednje godine života pjesnika je pratila bolest i oskudice. Nisu uspjeli njegovi pokušaji da dobije sigurnu i unosnu službu u [[Napulj]]u, te se sklonio u [[Certaldo]]. Odatle se odazvao pozivu firentinske komune da javno tumači Danteovu Božanstvenu komediju, ali je tu svoju zadnju djelatnost zbog bolesti morao prekinuti. Umro je u [[Certaldo|Certaldu]] [[21. prosinca]] [[1375]]. godine u 62. godini života.
Ma koliko željeli, Boccaccia ne možemo tako jednostavno svesti na lako rješivu šematsku ličnost. Ispod prividne jednostavnosti nailazimo na složenu osobu u kojoj istovremeno živi: " nekoliko nedovoljno stopljenih ljudi: erudit, umjetnik, trubadur, književnik i svjetski čovjek.
== Izvori ==
{{moljac|moljac boccaccio.htm}}
{{Izvori}}
[[Kategorija:Talijanski književnici|Boccaccio, Giovanni]]
[[Kategorija:Renesansni književnici|Boccaccio, Giovanni]]
| |||