Razlika između inačica stranice »Viktor Šklovski«

m
wp
m (Naslov "Djela" - dodana tablica)
m (wp)
Viktor Šklovski je mladost proveo u Petrogradu. Iako je puno čitao, bio je isključen iz škole zbog lošeg uspjeha, ali je uspio završiti „popustljivu“ gimnaziju. Još dok je bio u gimnaziji počeo je objavljivati u časopisu „Vesna“. Studirao je na peterburškom univerzitetu, na povijesno-filološkom fakultetu, slušao je predavanja znanstvenika kao što su Ignatij Kračkovskij i Baudouin de Courtenay.
 
Nakon početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u jesen [[1914.]]g. otišao je kao dobrovoljac u vojsku. Promijenio je nekoliko vojnih zanimanja, te se [[1915.]]g. vratio u Petrograd, gdje je služio u školi oficira-instruktora za oklope. U tom je razdoblju s grupom istomišljenika (L.P. Jakubinski, J.D. Polivanov, O.M. Brik i dr.) pripremao prvi i drugi svezak Zbornika iz teorije pjesničkog jezika (rus. Сборники по теории поэтического языка, 1916, 1917), u koji su ušli radovi samog Šklovskog, „O poezii i zaumnom jazyke“ i „Iskusstvo kak priem“. [[1916.]]g. Šklovski je postao jedan od utemeljitelja '''OPOJAZ-a'''{{fusg|o1}}, koji je okupio teoretičare [[Ruski formalizam|formalne škole]] u znanosti o književnosti; uveo je termin ''[[začudnost]]''.
 
Aktivno je sudjelovao u [[Februarska revolucija|Februarskoj revoluciji]], bio je izabran za člana komiteta petrogradske Rezervne oklopne divizije, kao njezin predstavnik je sudjelovao u radu Petrogradskog savjeta. Bio je poslan [[3. srpnja]] [[1917.]] na Jugozapadni front kao pomoćnik komesara Privremene vlade. Osobno je bio poveo napad na jednu od pukovnija, metak mu je probio trbuh, te mu je sam L.G. Kornilov uručio Križ svetog Georgija 4-og stupnja. Nakon što je ozdravio, kao pomoćnik komesara Privremene vlade bio je poslan u Prvi Kavkavski konjički korpus u [[Perzija|Perziju]], gdje je organizirao evakuaciju ruskih četa, te se vratio s njima u Petrograd početkom [[1918.]]g.