Otvori glavni izbornik

Promjene

Obrisana 1.523 bajta ,  prije 6 godina
lijepe su to molitve i stihovi, ali ne spadaju u wikipediju odn. u članak, eventualno na wikicitat
''»Kažu da sam pjesmama svojim zaslijepio narod. Da, ne tajim. Divna je čarolija, od koje nema ništa snažnije. Ta što je snažnije nego priznavati [[Trojstvo]] što ga svaki dan slave usta naroda! Natječu se, naizmjence ispovijedaju vjeru, znadu pjesmom slaviti Oca i Sina i Duha Svetoga. Svi su, dakle, postali učitelji, a jedva bi mogli biti učenici.«''
 
Evo i lijepog himna sv. Ambrozija u prijevodu oca Milana Pavelića, koji nam može poslužiti kao jutarnja molitva:
'''Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Čuj molbu nam, pomozi nas!
 
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone!
 
O Kriste, budi milostiv
Svim, koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje,
Što pjevajući molimo!
 
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i Duhom Presvetim,
U kraju vladaš vječitom!'''
 
I ovi lijepi Ambrozijevi stihovi mogu također poslužiti kao jutarnja molitva:
'''Na grješne, Spase, pogledaj,
I okom svojim digni nas:
Od gleda tvog se gubi glib,
I suze vru i peru grijeh.
 
O Svjetlosti, prosvijetli nas
I trgni nam oda sna duh,
Da prvi nam te slavi glas
I vratimo ti pjesmom dug!
 
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu!'''
 
Sv. Ambrozije, koji je god. [[374.]] bio posvećen za milanskog biskupa, umro je u istom gradu 4. travnja 397. pun zasluga za svoju biskupiju, a i za opću Crkvu. Ljubav i briga za dobro Crkve nagnala ga je na putovanje čak u naše krajeve u stari [[Sirmium]], današnju [[Srijemska Mitrovica|Srijemsku Mitrovicu]]. Kad je, naime, čuo da je ondje umro biskup [[Germinije]], došao je da se uplete u izbor novoga biskupa jer je prijašnji bio zatrovan arijanizmom i tek se pred smrt pomirio s Bogočovjekom. Carica Justina nastojala je omesti Ambrozija u tom časnom poslu pa je nahuškala arijanske žene u Sirmiju da navale na Ambrozija. I zbilja, navalile žene na Ambrozija. Jedna ga je djevojka usred crkve dohvatila, počela mu trgati misno ruho, vući ga od oltara medu žene, gdje su ga čekale šake i oštri nokti. Ali Ambrozije, malen i krhak kakav je bio, okrene se i dostojanstveno pozove djevojku na red: ''»Ako sam i nedostojan svećeništva, tebi ipak ne priliči na bilo kojega svećenika stavljati ruku! Boj se suda Božjega!«'' Ambrozijev tajnik Paulin zabilježio je da je ta djevojka malo poslije toga umrla i sutradan ju je sam Ambrozije otpratio na groblje! Za sirmijskog biskupa izabran je zaslugom svetog Ambrozija pravovjerni Anemije, čovjek [[Nicej|nicejske]] vjeroispovijesti, koja priznaje i ispovijeda [[Krist]]ovo božanstvo.
Kršćanin je u savjesti dužan pokoravati se zakonitoj državnoj vlasti, ali samo dotle dok ona tu vlast ne zlorabi i dok se ne drzne sebe postaviti namjesto Boga. Udari li država krivim putem, kršćanin se ravna prema riječima Svetog pisma, koje kaže: ''»Više se valja pokoravati Bogu nego ljudima!«'' To dakako sadrži i spremnost na okove i smrt, ako država traži ono što je protiv moralnoga zakona ili što je protiv objavljene istine.
 
Spomenimo još i to da se, slušajući snažne Ambrozijeve propovijedi, obratio na kršćanstvo veliki [[sveti Augustin]]. A naš prikaz završimo stihovima oca Milana Pavelića, DI, koji neka budu i naša molitva:
 
<pre>
Ambrozije, sunce Lombardije,
 
Sveti Oče, Kristov borioče,
Što si pjesmom Boga uzvisivo,
Što si ljudske grijehe oplakivo,
Što si Crkvi steć pomogo sina
Gorostasa, svetog Augustina:
O pogleda strašna ljudskog stanja
U vremena razbojstva i klanja!
Moli Krista da nam pošlje s nova
Natpastira – ljudi Tvoga kova,
I vladara – Kristovih junaka,
Da križ sveti i desnica jaka
Jadnom svijetu stazu k spasu nadu,
Zaustave ovu ludu lađu,
Što po buri u klisure juri!
</pre>
 
 
16.845

uređivanja