Krivovjerje: razlika između inačica

Oni koji su naučavali protiv ortodoksnog učenja riskirali su da budu proglašeni hereticima. Crkveni velikodostojnici su imali isključivo pravo [[doktrina|doktriniranog]] prosuđivanja, tako da je sukob bio neizbježan. RanokršćanskaRanokršćanske crkvene vlasti su u 2. stoljeću osudile [[gnosticizam|gnostike]], koji su tvrdili da posjeduju tajno i [[misticizam|mistično]] znanje, kao i [[arijanizam|arijanizam]] i [[nestorijanstvo]] u 4. stoljeću.

[[Ikonoklasti]], koji su prosvjedovali protiv obožavanja vjerskih slika, bili su osuđeni na [[NicejskiDrugi koncilnicejski sabor|Drugom Nicejskom koncilusaboru]] [[787.]] godine.

Osuda [[katari|katara]] u južnoj Europi dovela je do [[albigenziAlbigenški rat|albigenskih]]albigenških [[albigenski križarski ratovi|križarskih vojni]] (vidi i [[križarski ratovi]]). Kasnije je nezadovoljstvo ortodoksnim katoličkim učenjem konačnonaposlijetku dovelo do pojave [[protestantizam|protestantizma]].

Srednjovjekovne crkvene vlasti su obnovile paganskipoganski način kažnjavanja spaljivanjem živih osoba zbog hereze. I protestantske crkve su uvele svoju inkviziciju, čija su meta uglavnom bili rimokatolici. U Engleskoj je uveden zakon u ranom 15. stoljeću koji je dopuštao svjetovnim vlastima da provode ovu kaznu. Ta je praksa konačno zabranjena pošto je [[1612.]] za [[Jakov I.|Jakova I.]] spaljena skupina [[anabaptisti|anabaptistianabaptista]].