Anarhija: razlika između inačica

Riječ anarhija dolazi od grčkog αναρχία (anarchia), što znači ''''bez vladaravlasti'''' (prefiks ''an-'' znači ''''bez'''', korijen ''arch-'' se prevodi kao ''''vlada ili vlast'''').

'''Anarhija''' je oblik društva u kojem bi se nastojalo poništiti svaki oblik nametnutog autoriteta; anarhisti vjeruju u čovjekovu prirodnu sposobnost autokontrole u društvu. Postojanje društvenih pravila i ugovora nije a priori isključeno u anarhiji, bitno je samo da je ta pravila i te ugovore slobodno odredila i prihvatila zajednica koje se ona i tiču i da nisu nametnuta odozgo, kao što se događa tamo gdje jedni ljudi imaju veću moć od drugih. No, to je, svakako, obzirom na realnosti ljudskog razvoja, tek ideal.

Mada je u ljudskoj povijesti bilo brojnih ostvarenja društava i organizacija baziranih na anarhičnim principima, [[Pariška komuna]] iz [[1871.]] je bila vjerojatno prvi pokušaj anarhične društvene organizacije koji je globalno odjeknuo; kao što je komentirao [[Mihail Bakunjin]], jedan od velikih povijesnih mislilaca anarhije. Još je konkretnih i opširnih ostvarenja anarhičnih principa u društvu bilo i u vrijeme [[Španjolski građanski rat|građanskog rata]] u [[Španjolska|Španjolskoj]], za vrijeme kojeg su radnici, često kao članovi anarhosindikalističkih organizacija kao što je [[CNT]] u [[Katalonija|Kataloniji]] i [[Aragon|Aragonu]], dokazali djelotvornost samouprave javnog prijevoza i proizvodnih poduzeća - industrijskih, kao i poljopriverednih: preko horizontalnih skupština su bile ostvarene kolektivizacije zemlje zaplijenjene od veleposjednika i u nekim slučajevima je čak bilo ukinuto i [[privatno vlasništvo]]; sve je to, međutim, bilo nasilno prekinuto zbog ratnog poraza, naime osim što su se borili protiv nacionalista i fašista pod vodstvom [[Francisco Franco|Franciska Franca]] (koji su imali i podršku [[Fašistička Italija|fašističke Italije]] i [[Nacistička Njemačka|nacističke Njemačke]]), anarhisti su se morali čuvati i Komunističke partije, koja je imala podršku od [[Josif Staljin|Staljina]] s izričitom zabranom naoružanja anarhista i s naredbom da se sabotiraju postignuća anarhičnih organizacija i pojedinaca. Bilo je, međutim vrlo bitno i iskustvo [[Mahnovšćina|Mahnovšćine]], tj. pobunjeničke [[Ukrajina|Ukrajine]] pod vodstvom seljačkog generala [[Nestor Ivanovič Mahno|Nestora Ivanoviča Mahna]] i [[Kronstadt|Kronstadtskog]] otpora u [[Rusija|Rusiji]]. Oba ova otpora su bila slomljena i izbrisana od strane boljševika i njihove [[Crvena armija|Crvene armije]] kojom je zapovijedao general [[Lav Trocki]]. Za takav ishod pomalo su zaslužni i anarhisti, koji nisu imali mehanizam zaštite od posljedica nastalih divljačkim postupanjem određenih grupacija, koje su bile dijelom anarhističkog pokreta.

Anarhija je skup antiautoritarnih odnosa među pojedincima i zajednicama, koje iznova traže redefiniciju autoriteta.

Jedno se anarhično društvo, dakle odriče zakona, naredbi, nameta, principa temeljenih na volji većine, predstavništava, diskriminacija, kazni, ratova kao proaktivnih metode riješavanja sporova, ostvarivajući vođenje i nadilaženje konflikata pomoću zajedničkih skupština ili osobnim riješavanjem nesporazuma i nagodbama među izravnim interesentima.

Vjerojatno niti u anarhiji neće biti isključivo mirnih situacija, realno je očekivati da će i dalje biti sukoba među ljudima, ali ta će međusobna suprotstavljanja biti kvalitativno drugačija od onih aktualnih. U anarhičnom društvu pravda ne može biti povlastica jedne institucije, ona se nalazi u pronalaženju nagodbe, opće ili pojedinačne, kolektivne ili individualne, među osobama. Nesuglasnost i konflikt se smataju normalnima i ljudskima; anarhično je potruditi se dogovoriti oko nedoumica.