Bazilika Rođenja Isusova: razlika između inačica

'''Bazilika Rođenja Isusova''' naziv je crkve u [[Betlehem]]u za koju se vjeruje da je izgrađena na mjestu gdje je rođen [[Isus]]. Danas je ova crkva u zajedničkom vlasništvu Grčkog [[pravoslavlje|pravoslavnog]] patrijarhata u Jeruzalemu, [[Armenska crkvaapostolska Crkva|Armenskog]] jeruzalemskog patrijarhata i [[Kustodija Svete zemlje|Kustodije Svete zemlje]], to jest [[franjevci|franjevaca]] koji u ime [[Sveta stolica|Svete stolice]] i [[Rimokatolička crkva|Katoličke crkve]] čuvaju sveta mjesta. Kako kršćani širom svijeta ovom mjestu hodočaste još od 2. stoljeća [[UNESCO]] ga je 26. lipnja 2012. godine upisao na [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]], uključujući i obližnje armenske, franjevačke, grčkokatoličke i grkopravoslavne samostane, crkve, tornjeve, terasaste vrtove i hodočasničke staze. Isti dan je upisana i na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] zbog kontinuirane opasnosti i čestih sukoba [[Izraelci|Izraelaca]] i [[Palestinci|Palestinaca]]<ref>{{cite web |url=http://whc.unesco.org/en/danger/ |title=Popis ugroženih mjesta svjetske baštine |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=13. srpnja 2012.}}</ref>

Anonimni hodočasnik iz [[BordeauxaBordeaux]]a (''Itinera Hierosolymitana'', [[333]].) donosi prvu vijest o ovoj crkvi: »Ondje gdje je rođen Gospodin Isus podignuta je bazilika po Konstantinovu nalogu.« Potom [[Euzebije Cezarejski]] u propovijedi o Konstantivu što ju je vjerojatno izgovorio prilikom posvete [[Bazilika Svetoga groba|bazilike Svetoga groba]] [[335]]. (''De Laudibus Constantini'') potvrđuje da je crkva tada već postojala i da je podignuta nad spiljom: »Izabravši u Palestini tri mjesta koja su sadržavala tri mistične spilje, (Konstantin) ih je uresio bogatim zdanjima.« Isti autor u Konstantinovu životopisu (''Vita Constantini'', nakon [[337]].) pojašnjava: »Stoga je vjerna carica ([[Sveta Helena|Helena]], Konstantinova majka) veličanstvenim zdanjima uresila spomen na porođaj Majke Božje, pobrinuvši se da u svemu zasja spilja rođenja, a nedugo nakon toga car je počastio to isto mjesto kraljevskim prinosima, dodajući velikodušnosti svoje majke zlatne i srebrne posude i ukrasne sagove.«

Povijesno je poznata pobuna [[SamarijanciSamaritanci|Samarijanaca]] u [[Palestina|Palestini]] u 6. st., upravo u vrijeme vladavine cara [[Justinijan I. Veliki|Justinijana]], a i arheološka istraživanja pokazala su da je bazilika doista bila srušena i ponovno izgrađena. Nova je bazilika bila duža od Konstantinove, a u [[apsida]]lnom dijelu razvijena je u tri prostorije, od kojih je središnja povišena i predstavlja svetište. Nestao je Konstantinov oktogon, a ulaz u spilju s mjestom Isusova rođenja nije više bio ispred svetišta, nego dvama stubištima slijeva i zdesna. Na nekim dijelovima zidovi ove bazilike pokazuju da su nekoć bili obloženi mramorom. Na podu je također bio bijeli mramor, što je znak bogatstva. Mozaik se stavljao samo onda kada nije bilo dovoljno novca kako bi se kupio mramor.

Na koncu je turski [[sultan]] u dva navrata priznao tzv. „Status quo“ ([[1757]]. i [[1852]].). Riječ je o nizu mahom nepisanih pravila koja vladaju unutar bazilike Rođenja Isusova, a određuju vlasništvo i prava pojedinih Crkava. Prema tome pravilniku, vlasnici crkve su skupa grčki [[pravoslavlje|pravoslavni]] Jeruzalemski patrijarhat, Jeruzalemski patrijarhat [[Armenska istočna pravoslavnaapostolska Crkva|Armenske istočne pravoslavne Crkve]], te [[franjevci|Franjevačka]] [[Kustodija Svete zemlje]] u ime Katoličke Crkve.<ref>[http://www.hrvati.de/jom/index.php?option=com_content&view=article&id=52:pet-crkava-uva-grob-isusov Pet crkava čuva grob Isusov]</ref> Usto, određena prava pripadaju i manjim Crkvama. Osim Osmanskog carstva, jamci "Statusa quo" postale su i velike [[europa|europske]] sile, posebice [[Rusija]], [[Francuska]], [[Španjolska]], te tadašnje talijanske države, što je kasnije preuzela [[Italija]]. "Status quo" koji je, osim odredbi za baziliku Rođenja Isusova, sadržavao i one koje se tiču drugih svetišta Svete zemlje, postao je dijelom dogovora [[Bečki kongres|Bečkog]] ([[1814]].-[[1815]].) i osobito [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] ([[1878]].).

Danas na ovom oltaru, koji zauzima središnje mjesto u spilji Rođenja, svoju liturgiju služe [[pravoslavlje|pravoslavni]] Grci i predstavnici [[Armenska crkvaapostolska Crkva|Armenske ckrve]]. Brojni hodočasnici koji dolaze u [[Betlehem]] običavaju kleknuti na tom mjestu i poljubiti zvijezdu koja označava mjesto Rođenja.