Ustavno pravo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ZéroBot (razgovor | doprinosi)
Uklanjanje izmjene 3680647 što ju je unio/unijela 109.163.140.188 (Razgovor sa suradnikom:109.163.140.188)
Redak 1:
'''Ustavno pravo''' je naziv za granu [[pravo|prava]] koja uređuje osnove [[društveno-političko uređenje]], odnosno organizaciju [[vlast]]i neke [[država|države]], odnosno temeljna [[građanska prava|prava]] i dužnosti njenih državljana. Ustavno pravo je najčešće kodificirano u obliku pisanog [[ustav]]a koji predstavlja temeljni pravni akt neke zemlje, ali njegov izvor također mogu biti posebni tzv. [[organski zakon]]i, [[običaji]], [[ustavne konvencije]] i [[sudska praksa]]. Ponekad se, pogotovo u starijoj pravnoj literaturi, kao sinonim koristi i izraz '''državno pravo'''.
 
Te norme se prema njihovim posebnim obilježjima mogu podijeliti u 3 veće skupine:
 
1. Pravne norme kojima se uređuju slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina. Njima se ostvaruje temeljna ideja ustava i ustavnosti.
 
Pravnim propisivanjem sloboda i prava, te dužnosti čovjeka i građanina, unaprijed se utvrđuju pravila ponašanja za sve subjekte unutar pravnog poretka. Prava i sloboda čovjeka i građanina su istovremeno i granica djelovanja svih organa državne vlasti. Sintagma “slobode i prava čovjeka i građanina” označava garanciju sloboda i prava svim ljudima na području jedne države, kako državljana (građana) te države, tako i stranaca.
 
Slobode i prava čovjeka i građanina mogu se podijeliti na:
 
- lične slobode i prava – prvenstveno pravo na život i nepovredivost slobode i ličnosti čovjeka, iz čega se izvodi niz drugih prava, npr. zabrana svih oblika zlostavljanja, te prisilnog i obaveznog rada;
 
- političke slobode i prava – biračko pravo, sloboda štampe i drugih oblika javnog izvještavanja, sloboda okupljanja i udruživanja itd.
 
- Ekonomsko-socijalna i kulturna prava nazivaju se i pravima druge generacije. Pravno se garantuju tek ustavima koji se donose nakon I svjetskog rata. Ovdje posebno treba istaći pravo na rad, pravo na zaradu kojom se može porodici obezbijediti dostojan život, pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i osiguranje, pravo na štrajk, pravo na zaštitu porodice, djece i nemoćnih osoba, te sloboda naučnog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
 
- Od početka 60-ih godina javlja se i pravna zaštita prava treće generacije. To je pravo na zdrav život čovjeka i cijeli sklop ekoloških prava.
 
2. Pravne norme kojima se uređuje organizacija državne vlasti. One se u demokratskim ustavnim uređenjima mogu podijeliti na:
 
- norme kojima se utvrđuju temeljna načela za ustrojstvo državne vlasti (načelo narodnog suvereniteta, podjele vlasti, vladavine prava, načelo predstavničke vladavine zasnovano na demokratskom višepartijskom sistemu, te načelo decentralizacije organa vlasti);
 
- norme kojima se utvrđuju temeljni državni organi - zakonodavni, izvršni, upravni, sudski i ostali (ustavni sud);
 
- norme kojima se uređuje izbor, odnosno postupak imenovanja i odgovornosti svakog od temeljnih državnih organa;
 
- norme kojima se uređuje djelokrug i ovlaštenja temeljnih državnih organa;
 
- norme kojima se utvrđuju međusobni odnosi temeljnih državnih organa sa organizacijskog i funkcionalnog aspekta.
 
- norme kojima se uređuje način rada i odlučivanja, dakle postupak donošenja akata i drugih odluka iz nadležnosti temeljnih državnih organa.
 
3. Norme kojima se određuje veza odnosa između državnih organa i nedržavnih političkih subjekata.