Papa: razlika između inačica

U [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] bilo je situacijarazdoblja gdjekad je istovremeno postojalo više papa istovremenopapā, jer je u isto vrijeme uz [[kanonsko pravo|kanonski]] izabranog papu postojao i [[protupapa]]. Razlog tome bila je podjela unutar samog [[Kardinalski zbor|Kardinalskog zbora]] ili samovolja rimskih careva ili rimskih vlastelinskih obitelji. Događalo se tako da su istovremeno dvojica ili trojica prelata tvrdili da su pape.

Bilo je više papa koji su bili prognani iz Rima i umrli u progonstvu. Pape su napustilenapustili [[Rim]] i obitavali u [[Avignon]]u u [[Francuska|Francuskoj]] od [[1305]]. do [[1377]]. godine.

Biti biskupbiskupom Rima bila je vrlo zahtjevna pozicijauloga, o čemu govori i slučaj pape [[Formoz]]a ([[891]]. – [[896]].), koji je tijekom svojeg pontifikata stekao veliki broj neprijatelja, pa su nakon njegove smrti bili iskopani njegovi posmrtni ostaci i bilo mu je suđeno za brojne grijehe koje je počinio. Proglašen je krivim i odsječena su mu tri prsta i zakopan je u običan grob. Međutim, ubrzo je bio ponovno otkopan i bačen u rijeku [[Tiber]].

* Papinska '''tijara''' ili ''Triregnum'' – stilizirana biskupska kapa, okrunjena strima tri krunekrunama. Posljednja trojica papa odbila su biti krunjena, većnego su na svečanoj inauguraciji (ustoličenju) nosili običnu biskupsku kapu - [[mitra (kapa)|mitru]]. Krunu je prodao po savjetu saborskih otaca papa [[Pavao VI]]. i od tog novca izgradio naselje naza periferijibeskućnike Rimau zapredgrađu beskućnikeRima. Za razliku od [[kardinal]]a, papa nema kardinalski štap, većnego koristi palicu koja se završava Raspelom (potječe iz 13. stoljeća).

* '''Ključevi Carstva Nebeskog''' – slika dva ukrštena ključa, zlatnog i srebrnog, spojenih crvenih konopcem (prema Mateju 16:19, Kristova izjava o Petrovom autoritetu, kako je shvaćaju katolici:

* '''[[Papinski prsten]]''' (''Ribarev prsten'') ([[latinski jezik|lat.]] ''anulus piscatoris'') – zlatni prsten sa slikom Svetog Petra u čamcu, koji baca mrežu, s imenom pape koji ga nosi. Prsten se prvi put spominje [[1265]]. godine u pismu pape [[Klement IV.|Klementa IV.]] svom nećaku, gdje se govori da su pape običavale ovjeravati javne obrasce s oko vrata obješenom papinskom Bulombulom, a osobna pisma sa »…žigomžigom Ribara«. Prsten na ruku novoizabranog pape stavlja, a po smrti i skida dekan Kardinalskog zbora, koji ga razbija čekićem, što označava i sam čin svršetkasvršetak pontifikata umrlog pape.

* '''[[Palij]]''' - je bijela vunena vrpca koja se stavlja novoizabranom papi prilikom ustoličenja. Na njoj se nalaze dva crveno izvezena križa, a predstavlja težinu službe koju na sebe preuzima novoizabrani papa.

* '''[[Umbracullum]]''' – '''baldahin''', ([[talijanski jezik|tal.]]: svod od tkanine ili platna nad prijestoljem, posteljom, nosiljkom i sl., ''Rječnik Hrvatskog jezika'', [[Vladimir Anić|V. Anić]]), ukrašen crvenim i zlatnim prugama. Prvi ga je rabio papa [[Aleksandar VI]]. Do tada ga je nosio čovjek koji je stajao iza pape i uvijek je bio označen grbom dekana Kardinalskog zbora i starim grbom papinske države. Danas se to obilježje više ne upotrebljava, ali se još uvijek nalazi unutar bazilike, desno od oltara.

* '''[[Papinski grb]]''' – prikazuje već objašnjene ključeve iznad kojimakojih se nalazi oslikani štit nad kojim je postavljena srebrna tijara s tri zlatne krune i crvenim trakama (infulama) koje vise sa zadnje strane štita. (Grb sadašnjeg pape [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI]] napušta tradiciju prikazivanja trijare s tri krune, većnego iznad štita ima mitru s 3tri vodoravne zlatne pruge).

* '''[[Sedia gestatoria]]''' – papinska nosiljka, nošenakoju odje nosilo dvanaset muškaraca u crvenim uniformamaodorama. UpotrebljavanaUpotrebljavala jese u procesiji nakon izbora novog pape. NovoizabraniNovoizabranog papapapu je nošensu u toj nisiljcinosiljci prenosili od [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]] do crkve Svetog Petra, gdje se održavalo krunjenje novog pape. Ovu tradiciju ukinuo je papa Ivan Pavao I.

Za razliku od svih ostalih papa, prviprvog papapapu, Sveti PetarPetra, je bio izabran odizabrao samogasam [[Isus Krist|IsusaIsus KristaKrist]] da predvodi crkvu. Prema nekim zapisima, prveprvi su pape, sve do pape [[Bonifacije II.|Bonifacija II.]] ([[530]]. – [[532]].), birali sami svoje nasljednike. Kada je rimski car [[Konstantin I. Veliki]] priznao kršćanstvo kao glavnu religiju [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], i carevi se počinju miješati u izbor pape. Papa Grgur I. Veliki poznat je po gregorijanskim koralima koje je sačuvao u zbirci "Antifonarij", a također je poznat po pokušaju atentata na njega koji je umalo izveo [[Kasilije]], zauz kojeg vežemo Dalijski pir.

Papa [[Bonifacije III.]] ([[607]].) uvodi pravilo da se izbornici se smiju sastati za izbor novog pape tek tri dana nakon pokopa starog pape. A na [[biskupski sinod|sinodu]] [[769]]. godine je izglasano da papa može biti samo svećenik ili đakon, a ljudima izvan svećenstva je zabranjeno sudjelovanje u izboru. To pravilo je uzrokovalo veliko negodovanje pa je papa [[Nikola I. Veliki]] ([[857]]. – [[867]].) [[862]]. godine vratio pravo sudjelovanja na izboru rimskim vlastelinima.

Na 10. ekumenskom sinodu [[1139]]. godine, za cjelokupnicjelokupan izbor pape ovlašteni su isključivo kardinali, a tijekom pontifikata pape [[Aleksandar III., papa|Aleksandra III.]] je odlučeno da se novi papa bira dvotrećinskom većinom.

Iako napredna kristijanizacija [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] u 4. stoljeću nije omogućila biskupima posjedovanje vlasti nad državom, postupno slabljenje carske moći tijekom 5. stoljeća kristalizira papu kao višeg carskog zvaničnika u Rimu, dok biskupi sve više počinju određivati javni život u drugim gradovima zapadnog Rimskog Carstva. Ta pojava miješanja pape u političke događaje, najbolje je povijesno pokazana sudjelovanjem pape [[Lav I.|Lava I. Velikog]] u ratu protiv hunskog vođe [[Atila|Atile]] [[452]]. godine u svomnjegovom osvajačkom pohodu na Italiju. S vremenom utjecaj pape na svjetovni život raste i [[756]]. godine nakon drugog [[Franačko-langobardski ratovi|franačko-langobardskog rata]] franački vladar [[Pipin Mali]] daje papi teritorijepodručja osvojenekoja odje langobardskogosvojio vladaralangobardski vladar AistuflaAistufl, što čini osnovu za stvaranje buduće [[Papinska država|Papinske države]]. U cilju jačanja svog političkog položaja, papa [[Lav III.]] kruni [[Karlo Veliki|Karla Velikog ]] za rimskog cara, što vodi ka stvaranju budućeg [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Otada papapape krune sve vladare Svetog rimskog Carstva, sve do cara [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karla V.]]. Kasnije je papa [[Pio VII.]] prisustvovao [[Napoleon]]ovoj krunidbi, kada se car sam okrunio. Tijekom talijanskog [[Risorgimento|Risorgimenta]] [[11. rujna]] [[1870]]. godine, Papinska država, nakon povlačenja francuskih postrojbi iz Rima zbog [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]], zajedno s Rimom ulazi u ujedinjenu [[Italija|Italiju]]. Papa ostaje u [[Vatikan]]u i njegov položaj je zakonski određen u svibnju [[1871]]. godine, čime Vatikan, bazilika sv. Ivana Lateranskog i papinska ljetna rezidencija [[Castel Gandolfo]] ostaju u posjedu pape i u kojim mu je zajamčen suverenitet. Papa [[Pio IX.]], kao i njegovi nasljednici na Apostolskoj stolici, [[Lav VIII.]] i [[Pio X.]],u želji za ponovnom uspostavom moćne Papinske države, odbijaju priznati novu ujedinjenu Italiju, a onPio seIX. sam označavasebe naziva »''zatočenikom u Vatikanu''«. [[Prvi vatikanski koncil|Prvim vatikanskim koncilom]] iz [[18. srpnja]] [[1870]]. godine odlukom o »[[Nepogriješivost pape|nepogriješivosti]]« pape raste crkvena i politička moć pape, ali teritorijalne želje ostaju neostvarene.

Također ne priznaju papinu nepogrešivostnezabludivost (u doktrinalnim pitanjima) vjere, primat, niti ga smatraju Kristovim namjesnikom na zemlji. Protestanti smatraju da je poglavar crkve sam Isus Krist, a ne papa.

Neke manje protestantske crkve ga čak smatraju [[Antikrist]]om. [[Ian Paisley]], pastor [[Prezbeterijanska crkva|Prezbeterijanske crkve]] i zastupnik u [[Europski parlament|Europskom parlamentu]], javno ga je 1988. napao u Europskom parlamentu. IdentičneSlična stavovestajališta o papi su imali i [[Martin Luther]], [[John Frith]], [[Jan Hus]], [[Lord Cobham]], [[John Knox]], [[Nicholas Ridley]], [[Thomas Cranmer]] kao i [[Jean Calvin]], te prva osoba koja je prevela Bibliju na Engleski jezik [[John Wycliffe]].