Sekularni humanizam: razlika između inačica

Filozofija ili životno stajalište sekularnog humanizma (alternativno poznat po nekim pristalicama kao Humanizam, posebno s velikim H kako bi se razlikovao od drugih oblika humanizma) obuhvaća ljudski [[razum]], [[Etika|etiku]], društvenu pravdu, [[Naturalizam (filozofija)|filozofski naturalizam]], a posebno odbija vjersku [[Dogma|dogmu]], [[supernaturalizam]],[[ pseudoznanost]] ili [[praznovjerje]] kao temelj morala[[moral]]a i odlučivanja.

Polazi od pretpostavke da su ljudska bića sposobna biti etička i moralna bez [[Religija|religije]] ili boga[[Bog]]a. To ne znači, međutim, pretpostaviti da su ljudi bilo inherentno zli ili urođeno dobri, niti predstaviti ljude kao superiorne u odnosu na prirodu. Umjesto toga, humanističko životno stajalište naglašava jedinstvenu odgovornost suočavanja čovječanstva sa etičkim posljedicama ljudskih odluka. Temelj koncepta sekularnog humanizma je snažno održavano gledište da svaka [[ideologija]] - bilo vjerska ili politička - mora biti temeljito ispitana od strane svakog pojedinca, a ne samo prihvaćena ili odbačena na temelju vjere. Uz to, bitan dio sekularnog humanizma je neprestano prilagođavana potraga za istinom, prvenstveno kroz [[znanost]] i [[Filozofija|filozofiju]]. Mnogi humanisti izvlače svoje moralne kodekse iz filozofije [[Utilitarizam|utilitarizma]], etičkog naturalizma ili evolucijske etike, a neki zagovaraju znanost moralnosti.