Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripe.
Njegov golemi opus obuhvaća više stvaralačkih faza: "modru" ili "plavu" (1901. - 1904.), "ružičastu" (1904. - 1906.), "kubističku" , zatim "klasičnu", "nadrealisitčku" i "ekspresionističku" (jer svaki zrak sunca u umjetnikovom trbuhu bio je emitiran u drukčijem trenutku i u drugom pravcu, kaže teoretičar Herbert Read). Gotovo da nema likovnog područja u kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički kreativni genij. Bavio se slikarstvom na platnu i na zidu, skulpturom, grafikom i keramikom, izrađivao kolaže i plakate i u svemu tome bio velik. Zakleo se da se neće vratiti u domovinu Španjolsku sve dok je na vlasti Francov režim. Svoje se zakletve i pridržavao, tako da je sve do smrti, 8. travnja 1973. godine, živio u Francuskoj.
Picasso je znao izrađivati [[scenografija|scenografiju]] za ''[[Ruski balet]]'' [[Sergej Djagilev|Sergeja Djagileva]].
Poznavao je i francuskog skladatelja [[Erik Satie|Erika Satieja]] za čije je (neke) balete napravio scenografije.
"U suštini, sve što čovjek ima, to je njegovo ja. To ja je sunce s hiljadu zrakova u njegovom trbuhu. Ostalo ne znači ništa." rekao je Picasso 1932. (L'Intrasigeant (Pariz) 15. jun 1932.)
