Ludovik I. Anžuvinac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 2:
[[Datoteka:Blason Louis Ier de Hongrie.svg|200px|mini|desno|Grb Ludovika I. Anžuvinskog]]
[[Datoteka:HAZU 72 17 lipnja 2008.jpg|mini|250px|Ludovik I. Anžuvinac ulazi u Zadar. Prizor na [[Škrinja Sv. Šimuna|škrinji Sv. Šimuna]] u [[Zadar|Zadru]].]]
'''Ludovik I. Anžuvinac''' ([[mađarski]]: I. (Nagy) Lajos, [[poljski]]: Ludwik Węgierski, hrvatski: Ludovik I., slovački: Ľudovít I Veľký) (* [[Višegrad (Mađarska)|Višegrad]], [[5. ožujka]] [[1326.]].; - [[Nagyszombat]], [[10. rujna]] [[1382.]]). Hrvatsko-ugarski kralj, vladao od [[1342]].-[[1382]].
Bio je kralj [[Ugarska|Ugarske]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Slavonija|Slavonije]] od 1342., a [[Poljska|Poljske]] od 1370. godine. Bio je jedan od najboljih i najaktivnijih vladara [[kasni srednji vijek|kasnog srednjeg vijeka]], šireći svoj teritorij na [[Jadransko more]] i čvrsto osiguravši Dalmaciju, s dijelom [[Bosna|Bosne]] i [[Bugarska|Bugarske]] pod ugarskom krunom. Mnogo je vremena proveo u ratovima s [[Mletačka Republika|Mlečanima]] i u nadmetanju za [[Napuljsko kraljevstvo]].
Redak 10:
== Ratovi s Mlecima i Napuljem ==
 
Poražen od strane [[Mleci|Mletaka]] u ranijem pohodu protiv [[Zadar|Zadra]] (1346.), Ludovik se iskrcao na ekspediciji protiv [[Napulj]]a da osveti ubojstvo svog brata Andrije, kneza Kalabrije, muža Ivane I. Napuljske. Okolnosti njegove smrti su vezane za dvorsku urotu u kojoj je sudjelovala i sama kraljica. Ludovik je došao u Italiju [[3. studenog]] [[1347]]. i poslije je dobio potporu mnogih mjesnih prinčeva, ušao je u [[Benevent]] rane 1348, zahvaljujući podršci napuljskog baruna. [[15. siječnja]], Ivana je otišla iz Napulja brodom za [[Provansa|Provansu]], uskoro će to isto napraviti i njen muž, Luj od Taranta. Postavio se za napuljskog kralja bez većih problema, usprkos tome Ludovik se morao brzo povući zbog dolaska [[kuga|kuge]]. U svojoj žurbi da napusti opustošenu Italiju, imenovao je dva ugarska službenika da zadrže prijestolje. Oni su uskoro izgubili potporu baruna i otvorili su put povratku Ivane i njenog muža.
 
Dvije godine kasnije, [[1350]]. godine, Ludovik je došao u [[Manfredonija|Manfredoniu]] i predstavljao je veliku opasnost Napulju. Međutim kasnije je morao prekinuti kampanju na inzistiranje njegovih iscrpljenih vojnika i odrekao se svih prava na napuljsku krunu. Prije negoli je napustio Italiju, [[papa|papinska]] kurija iz [[Avignon]]a počela je istragu o Andrijinom ubojstvu, ali papinski je sud proglasio Ivanu nevinom, uvelike zbog političkih razloga, zato što se Ivana složila da će svoja prava na grad Avignon predati papinstvu. Sukob s Napuljem je prestao [[1381]]. godine, jednu godinu prije Ludovikove smrti. Papa je oduzeo kraljevsku titulu Ivani i ovlastio kralja Ludovika da izvrši svoju odluku. Bio je previše bolestan da ide sam, ali njegov nećak [[Karlo II. Drački|Karlo Drački]] potpomognut ugarskim zlatom sa svojim vojnicima se domogao prijestolja i ubio Ivanu.
Redak 20:
 
== Obitelj ==
Bio je oženjen [[Elizabeta Kotromanić|Elizabetom]], kćerkom [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II. Kotromanića]] . Slama otpor hrvatskog plemstva. Kralj [[Kazimir III. Veliki|Kazimir Lokietek]] ga je odredio za nasljednika [[Poljska|poljskog]] prijestolja. Imali su dvije kćeri [[Hedviga Anžuvinska|Hedvigu]] i [[Marija, hrvatsko-ugarska kraljica|Mariju]]. Marija se udala za [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]], hrvatskog i ugarskog vladara, a Hedviga je vladala [[Poljska|Poljskom]].
 
== Vanjske poveznice ==