'''Novozelandska subantarktička otočja''' je zajednički naziv za pet [[otočje|otočja]] najjužnijih [[otok]]a [[Novi Zeland|Novog Zelanda]] koji su zajedno upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji]] 1998. god.<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/877 New Zealand Subantarctic Islands] na službenim stranicama UNESCO-a {{en icon}} Preuzeto 17. listopada 2012.</ref>. Većina ovihnjihovih otoka se nalazi na južnoj i istočnoj ivici podvodnog [[kontinent]]a koji okružuje Novi Zeland, [[Zelandija|Zelandije]], koji se prije oko 130-85 milijuna godina, zajedno s [[Australija|Australijom]], odvojio od [[Antarktika|Antarktike]], a prije 60-85 milijuna godina odvojio i od Australijskog kontinenta. Kako su smješteni na mjestu sudara [[tektonika ploča|tektonskih ploča]] i miješanja [[Antarktička cirkumpolarna struja|antarktičke]] i [[suptropi|suptropskih]] [[morska struja|morskih struja]] ([[Istočnoaustralska struja|Istočnoaustralska]] i [[Južna ekvatorska struja]]), otoci imaju veliku razinu produltivnosti, [[bioraznolikost]]i, gustoće divljih životinja, te endemičnosti[[endem]]ičnosti ptica, biljaka i beskralježnjaka. Kao kod njima sličnog i zemljopisno bliskog [[Australija|australskog]] otoka [[Macquarie]]. Najveća je raznolikost [[Pelagijska zona|pelagijskih]] [[morske ptice|morskih ptica]] i [[pingvin]]a, dok od 126 ukupnih vrsta ptica čak 40 vrsta se ne gnijezde nigdje drugdje u svijetu.
