Razlika između inačica stranice »Saturn«

Obrisano 40 bajtova ,  prije 7 godina
bez sažetka
'''Saturn''' je šesti [[planet]] u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]]. Udaljen je 9,54 [[AJ]] odnosno 1 429 400 000 km od [[Sunce|Sunca]], [[promjer]]a 120 536 km (na [[ekvator]]u) i [[masa|masu]] 5,68 &times; 10<sup>26</sup> kg. Saturn je po volumenu i masi drugi planet nakon [[Jupiter (planet)|Jupiter]]a. Uz Jupiter, [[Uran (planet)|Uran]] i [[Neptun (planet)|Neptun]] pripada skupini [[plinoviti div|plinovitih divova]], planeta vanjskog dijela Sunčevog sustava.
 
Najpoznatije obilježje Saturna su [[planetarni prstenoviprsteni]] koji ga okružuju u 7 pojaseva, označenih slovima A do G. Oko Saturna kruži i mnoštvo [[prirodni satelit|prirodnih satelita]], kojih je do sada otkriveno 62.
 
Saturn odbija oko 47% Sunčeve svjetlosti ([[albedo]] 0,47). Saturn se za prosječne opozicije (kada je najbliži Zemlji) vidi pod kutem od 20 lučnih minuta, a [[magnituda (astronomija)|magnituda]] mu je u prosjeku 0,7 (u najboljim uvjetima: 0,43). Saturn je jedan od najsvjetlijih objekata na nebu (iza Sunca, Mjeseca, Jupitera i Venere) pa je zato i poznat od davnina. Mali [[teleskop]] je dovoljan da se ugledaju prstenoviprsteni.
 
'''[[Saturn (mitologija)|Saturn]]''' je u [[rimska mitologija|rimskoj mitologiji]] otac vrhovnog boga [[Jupiter (mitologija)| Jupitera]], dok je u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] poznat kao [[Kronos]].
Kao i na Zemlji, međudjelovanje magnetosfere, atmosfere i sunčevog vjetra stvara veličanstveno polarno svjetlo.
 
== Saturnovi prstenoviprsteni ==
{{glavni|Saturnovi prstenoviprsteni}}
[[Datoteka:SaturnRings.jpg|mini|Saturnovi prsteni (izvor: NASA)]]
[[Datoteka:Saturnoppositions.jpg|mini| Izgled Saturna i prstenova u vrijeme opozicija 2001.-2029.]]
 
Saturn je karakterističan po svojim prstenovimaprstenima, koji su lako vidljivi i kroz mali teleskop. Poznati su još od vremena kad je [[Galileo Galilei]] prvi upotrijebio teleskop u astronomske svrhe. PrstenoviPrsteni su označavani slovima abecede, prema redoslijedu otkrivanja. Sastoje se od silikatnih stijena, željeznog oksida i leda. Prostiru se od 6 630 km do 120 700 km iznad Saturnovog ekvatora.
 
PrstenoviPrsteni nisu jedno tijelo. Još je [[James Clerk Maxwell]] [[1857]]. godine dokazao da prstenoviprsteni ne mogu biti jedno tijelo, već bezbroj samostalnih čestica, što je kasnije dokazano spektroskopskim mjerenjima. Pomoću [[Dopplerov efekt|Dopplerovog efekta]] je potvrđeno da se čestice bliže Saturnu gibaju brže od onih daljih. Čestice prstenova su raznih veličina: od 100-metarskih tijela do mikrometarske prašine. Vjerojatno postoji i nekoliko tijela veličine par kilometara. PrstenoviPrsteni su građeni od leda i nešto kamenja, pa imaju vrlo visok [[albedo]] (oko 0,7).
 
Saturnovi prstenoviprsteni su vrlo tanki. Iako su široki preko 250 000 km, nisu deblji od 1,5 km, pa bi sa sav njihov materijal mogao komprimirati u tijelo promjera 100 km.
 
Kroz teleskop se najbolje vide prstenoviprsteni '''A''', '''B''' i '''C'''. Pukotina između dva najizraženija prstena (A i B) se zove '''[[Cassinijeva pukotina]]''', a mnogo slabije izražena pukotina na vanjskom rubu A-prstena je dobila ime '''[[Enckeova pukotina]]'''. Pukotine su zapravo orbite s nepovoljnim rezonancijama u odnosu na Saturnove satelite, dakle imaju isto porijeklo kao i [[Kirkwoodove zone]] u asteroidnom pojasu.
 
Dolazak Voyagera 1 i 2 donio je nove spoznaje o prstenovimaprstenima. Fotografije ovih dvaju letjelica su pokazale da se prstenoviprsteni sastoje od čak stotinjak tisuća manjih prstenčića. Čak su u Cassinijevoj pukotini pronađena 4 prstenčića. Otkrivena su i četiri nova veća prstena: slabašan prsten unutar prstena C nazvan je '''D''' prsten dok je prstenu iza prstena A pridruženo slovo '''F'''. Iza F prstena su pronađena još dva slabija prstena: '''G''' i '''E'''.
 
Zvijezda Delta [[Škorpion (zviježđe)|Škorpiona]] ('''Djubba''') prošla je (iz perspektive Voyagera 2) iza [[F-prsten]]a, pa je praćenje treperenja ove zvijezde omogućilo određivanje detaljne strukture prstena F i to čak s 1000 puta boljom rezolucijom (razlučivosti oko 100 m) nego što je bilo moguće ostvariti Voyagerovom kamerom. U F-prstenu su otkrivena i područja gdje se prsten sastoji od više međusobno isprepletenih niti, što se smatra utjecajem satelita Prometej.
Osim toga, uočene su i prolazne strukture u [[B-prsten]]u, zapravo valovi gustoće uzrokovane prolaskom nekih od Saturnovih satelita.
 
Voyagerove fotografije su otkrile i tajanstvene "žbice", koje se okreću oko Saturna kao kruto tijelo (prstenoviprsteni se okreću nezavisno jedan od drugoga). Porijeklo im nije objašnjeno, ali se smatra da su vezane uz magnetsko polje Saturna, jer imaju period rotacije kao i [[magnetsko polje]] (10 [[sat|h]] 39 [[minuta|min]].). Dok se Voyager približavao Saturnu, žbice su izgledale tamnije od prstenova, no kasnije su iz drugog su kuta izgledale svjetlije. Svojstvo čestica u žbicama da bolje raspršuju svjetlost u smjeru suprotnom od izvora svjetlosti pokazuje da se radi o vrlo finoj prašini.
 
Postoji veza između saturnovih prstenova i satelita. Neki od satelita su "pastirski", t.j. čuvaju prstenove, a neki su odgovorni za nastanak pukotina u prstenovimaprstenima. Atlas, Prometej (Prometheus) i Pandora su [[pastirski satelit]]i. Pandora i Prometej "čuvaju" prsten F, a Pan se nalazi u Enckeovoj pukotini.
 
Saturn i njegovi prstenoviprsteni najbolje se vide kada se Saturn nalazi u skoroj opoziciji. PrstenoviPrsteni prividno nestaju ukoliko njihova ravnina siječe Zemlju u vrijeme promatranja.
 
Trenutno postoje dvije teorije o tome kako su prstenoviprsteni nastali. Prva teorija je teorija o raspalom mjesecu, koju je postavio [[Édouard Roche]] i nastala je u 19. stoljeću. Teorija se oslanja na postulatu da je jedan od Saturnovih prirodnih satelita upao u nisku orbitu, ispod tzv. [[Rocheova granica|Rocheove granice]], tako da su ga rastrgale Saturnove plimne sile. Jedna varijacija ove teorije je da se mjesec raspao nakon sudara sa [[komet|kometom]]. Druga teorija oslanja se na postulatu da su prsteni tu od nastanka planeta, te su ostatak materije od originalne nebularne tvari od koje je Saturn nastao. Ova teorija danas nije šire prihvaćena jer se smatra da prsteni tijekom milijuna godina postanu nestabilni, te da su zbog toga nedavna tvorevina.
 
Saturnov prsten E je vrlo teško vidljiv čak i najboljim teleskopima. Širina mu je kao udaljenost između Zemlje i Mjeseca.
''Pogledati: [[Saturnovi prirodni sateliti]]''
 
Saturn ima 62 poznata satelita. Broj satelita vjerojatno nije potpun jer Saturnovi prstenoviprsteni smetaju u njihovom otkrivanju sa Zemlje.
 
Svi veći sateliti, osim Febe i Hiperiona imaju sinkronu rotaciju. Feba uz to ima [[retrogradno gibanje|retrogradnu]] te vrlo nagnutu putanju, pa se sumnja da je zarobljeni [[asteroid]]. Hiperion je jedino tijelo u Sunčevu Sustavu za koje se zna da ima kaotičnu rotaciju. Mnogi sateliti su u međusobnoj rezonanciji: Mimas - Tetida (1:2), Encelad - Diona (1:2) i Titan - Hiperion (3:4).
Saturn je, zbog svog sjaja, poznat još od pretpovijesti. [[Galileo Galilej]] je, [[1610]]. godine, prvi usmjerio teleskop prema njemu. Zbog nesavršenosti prvih teleskopa, Galileo nije prepoznao prstenove, već je mislio da se radi o tri tijela. Posebno se zakompliciralo promatranje u vrijeme prolaska Zemlje kroz ravninu prstenova, kada su oni prividno nestali (jer su vrlo tanki), što je zbunilo Galilea. Tek je [[1659]]. godine danski astronom [[Christiaan Huygens]] u Saturnovom neobičnom obliku prepoznao prstenove. Huygens je objasnio da je njihovo nestajanje i mijenjanje uzrokovano promjenom nagiba orbite Zemlje prema Saturnu tijekom njihovih ophoda oko Sunca.
 
Talijanski astronom [[Giovanni Domenico Cassini]] je [[1675]]. otkrio pukotinu između u prstenovimaprstenima, pa se ta pukotina između prstenova A i B danas naziva po njemu '''Cassinijevom pukotinom'''. I drugi razmaci između prstenova nose imena po astronomima koji su ih otkrili ili sudjelovali u istraživanju Saturna (Guerin, Huygens, Maxwell, Encke).
 
Saturn su do sada posjetile 4 letjelice: [[Pioneer 11]] ([[1979]])., [[Voyager 1]] ([[1980]].), [[Voyager 2]] ([[1981]].) te [[Cassini-Huygens]]. Letjelica Cassini ušla je 1. srpnja [[2004]]. u orbitu oko Saturna i počela 4-godišnju misiju istraživanja Saturna, njegovih prstenova, magnetosfere i satelita. Cassini je nosio sondu Huygens koja se početkom [[2005]]. spustila na površinu Saturnovog najvećeg satelita [[Titan (mjesec)|Titana]].