Saturn: razlika između inačica

Najpoznatije obilježje Saturna su [[planetarni prstenoviprsteni]] koji ga okružuju u 7 pojaseva, označenih slovima A do G. Oko Saturna kruži i mnoštvo [[prirodni satelit|prirodnih satelita]], kojih je do sada otkriveno 62.

Saturn odbija oko 47% Sunčeve svjetlosti ([[albedo]] 0,47). Saturn se za prosječne opozicije (kada je najbliži Zemlji) vidi pod kutem od 20 lučnih minuta, a [[magnituda (astronomija)|magnituda]] mu je u prosjeku 0,7 (u najboljim uvjetima: 0,43). Saturn je jedan od najsvjetlijih objekata na nebu (iza Sunca, Mjeseca, Jupitera i Venere) pa je zato i poznat od davnina. Mali [[teleskop]] je dovoljan da se ugledaju prstenoviprsteni.

== Saturnovi prstenoviprsteni ==

{{glavni|Saturnovi prstenoviprsteni}}

Saturn je karakterističan po svojim prstenovimaprstenima, koji su lako vidljivi i kroz mali teleskop. Poznati su još od vremena kad je [[Galileo Galilei]] prvi upotrijebio teleskop u astronomske svrhe. PrstenoviPrsteni su označavani slovima abecede, prema redoslijedu otkrivanja. Sastoje se od silikatnih stijena, željeznog oksida i leda. Prostiru se od 6 630 km do 120 700 km iznad Saturnovog ekvatora.

PrstenoviPrsteni nisu jedno tijelo. Još je [[James Clerk Maxwell]] [[1857]]. godine dokazao da prstenoviprsteni ne mogu biti jedno tijelo, već bezbroj samostalnih čestica, što je kasnije dokazano spektroskopskim mjerenjima. Pomoću [[Dopplerov efekt|Dopplerovog efekta]] je potvrđeno da se čestice bliže Saturnu gibaju brže od onih daljih. Čestice prstenova su raznih veličina: od 100-metarskih tijela do mikrometarske prašine. Vjerojatno postoji i nekoliko tijela veličine par kilometara. PrstenoviPrsteni su građeni od leda i nešto kamenja, pa imaju vrlo visok [[albedo]] (oko 0,7).

Saturnovi prstenoviprsteni su vrlo tanki. Iako su široki preko 250 000 km, nisu deblji od 1,5 km, pa bi sa sav njihov materijal mogao komprimirati u tijelo promjera 100 km.

Kroz teleskop se najbolje vide prstenoviprsteni '''A''', '''B''' i '''C'''. Pukotina između dva najizraženija prstena (A i B) se zove '''[[Cassinijeva pukotina]]''', a mnogo slabije izražena pukotina na vanjskom rubu A-prstena je dobila ime '''[[Enckeova pukotina]]'''. Pukotine su zapravo orbite s nepovoljnim rezonancijama u odnosu na Saturnove satelite, dakle imaju isto porijeklo kao i [[Kirkwoodove zone]] u asteroidnom pojasu.

Dolazak Voyagera 1 i 2 donio je nove spoznaje o prstenovimaprstenima. Fotografije ovih dvaju letjelica su pokazale da se prstenoviprsteni sastoje od čak stotinjak tisuća manjih prstenčića. Čak su u Cassinijevoj pukotini pronađena 4 prstenčića. Otkrivena su i četiri nova veća prstena: slabašan prsten unutar prstena C nazvan je '''D''' prsten dok je prstenu iza prstena A pridruženo slovo '''F'''. Iza F prstena su pronađena još dva slabija prstena: '''G''' i '''E'''.

Voyagerove fotografije su otkrile i tajanstvene "žbice", koje se okreću oko Saturna kao kruto tijelo (prstenoviprsteni se okreću nezavisno jedan od drugoga). Porijeklo im nije objašnjeno, ali se smatra da su vezane uz magnetsko polje Saturna, jer imaju period rotacije kao i [[magnetsko polje]] (10 [[sat|h]] 39 [[minuta|min]].). Dok se Voyager približavao Saturnu, žbice su izgledale tamnije od prstenova, no kasnije su iz drugog su kuta izgledale svjetlije. Svojstvo čestica u žbicama da bolje raspršuju svjetlost u smjeru suprotnom od izvora svjetlosti pokazuje da se radi o vrlo finoj prašini.

Postoji veza između saturnovih prstenova i satelita. Neki od satelita su "pastirski", t.j. čuvaju prstenove, a neki su odgovorni za nastanak pukotina u prstenovimaprstenima. Atlas, Prometej (Prometheus) i Pandora su [[pastirski satelit]]i. Pandora i Prometej "čuvaju" prsten F, a Pan se nalazi u Enckeovoj pukotini.

Saturn i njegovi prstenoviprsteni najbolje se vide kada se Saturn nalazi u skoroj opoziciji. PrstenoviPrsteni prividno nestaju ukoliko njihova ravnina siječe Zemlju u vrijeme promatranja.

Trenutno postoje dvije teorije o tome kako su prstenoviprsteni nastali. Prva teorija je teorija o raspalom mjesecu, koju je postavio [[Édouard Roche]] i nastala je u 19. stoljeću. Teorija se oslanja na postulatu da je jedan od Saturnovih prirodnih satelita upao u nisku orbitu, ispod tzv. [[Rocheova granica|Rocheove granice]], tako da su ga rastrgale Saturnove plimne sile. Jedna varijacija ove teorije je da se mjesec raspao nakon sudara sa [[komet|kometom]]. Druga teorija oslanja se na postulatu da su prsteni tu od nastanka planeta, te su ostatak materije od originalne nebularne tvari od koje je Saturn nastao. Ova teorija danas nije šire prihvaćena jer se smatra da prsteni tijekom milijuna godina postanu nestabilni, te da su zbog toga nedavna tvorevina.

Saturn ima 62 poznata satelita. Broj satelita vjerojatno nije potpun jer Saturnovi prstenoviprsteni smetaju u njihovom otkrivanju sa Zemlje.

Talijanski astronom [[Giovanni Domenico Cassini]] je [[1675]]. otkrio pukotinu između u prstenovimaprstenima, pa se ta pukotina između prstenova A i B danas naziva po njemu '''Cassinijevom pukotinom'''. I drugi razmaci između prstenova nose imena po astronomima koji su ih otkrili ili sudjelovali u istraživanju Saturna (Guerin, Huygens, Maxwell, Encke).