Inačica od 18. rujna 2006. u 14:08 uredi Fausto~hrwiki (razgovor \| doprinosi) 2.451 edit Dopune ← Starija izmjena		Inačica od 22. rujna 2006. u 21:21 uredi ukloni ovu izmjenu Fausto~hrwiki (razgovor \| doprinosi) 2.451 edit Dopune Novija izmjena →
Redak 2: ==Uvođenje diktature== Iskoristivši ubojstvo [[Stjepan Radić\|Stjepana Radića]] i blokadu rada Narodne skupštine (parlamenta) koja je uslijedila, kralj u proglasu objavljenom 6. siječnja 1929. proklamira da su »"ti žalosni razdori i događaji (…...) pokolebali kod Naroda veru u korisnost te ustanove«" te da zato između kralja i naroda »"ne može i ne sme biti više posrednika«". Ukida [[Vidovdanski ustav]] i osobno preuzima svu vlast. Za predsjednika vlade imenuje generala [[Petar Živković\|Petra Živkovića]]. Također su na neke druge civilne dužnosti, osobito u Hrvatskoj i Makedoniji, dovedene vojne osobe. Narodna skupština je raspuštena, zabranjen rad svih političkih stranaka, uvedena stroga cenzura novina i knjiga, zabranjeni svi politički zborovi, rad sindikata itd. Uspostavljeni režim ima mnogo dodirnih točaka s [[fašizam\|fašizmom]], pa se često koristi naziv '''monarhofašistička diktatura''', iako [[ideologija\|ideološka]] i institucionalna osnova režima nije u punom smislu riječi fašistička. Slične diktature uspostavljene su u to doba i u drugim zemljama istočne i jugoistočne Europe. Sve su to ekonomski i društveno zaostale agrarne zemlje, ali Jugoslavija se bitno razlikovala po višenacionalnosti. Režim je to pokušao poništiti ~~promovijrajući~~promovirajući [[ideologija\|idelologiju]] "integralnog jugoslavenstva". ==Progoni političkih protivnika== Osnovan je posebni '''Sud za zaštitu države''', koji prijekim postupkom sudi političkim protivnicima. Osobito se progone ilegalne radikalne grupe i organizacije kao što su hrvatski i makedonski nacionalisti, albanski i crnogorski separatisti, te komunisti (protiv kojih je već [[1920]]. bila donesena [[Obznana]]). Pojačan je policijski teror: premlaćivanja, mučenja, ubojstva. Na ulici je u Zagrebu ubijen hrvatski nacionalist prof. dr. [[Milan Šufflay]], što je dovelo do međunarodne peticije koju su potpisali i [[Albert Einstein]] i [[Heinrich Mann]]. (Različite metode političkog terora bile su međutim karakteristika [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca\|Kraljevine SHS]] od njenog osnutka.) Oko 400 članova [[Komunistička partija Jugoslavije\|KPJ]] i [[SKOJ]]-a ubijeno je [[1929]].–-[[1932]]. Ovako velikim žrtvama pridonijela je direktiva vodstva KPJ za pripremu oružanog ustanka, potaknuta procjenom Šestog kongresa [[Kominterne]] o približavanju opće krize [[kapitalizam\|kapitalizma]]. Nerealan je bio i [[ustaše\|ustaški]] pokušaj da se podigne [[Velebitski ustanak]] [[1932]]., koji je međutim postigao snažan promidžbeni učinak. (Kasnije, po uspostavi [[NDH]], prvi [[Ante Pavelić\|Pavelićev]] zakonski akt bila ''Zakonska odredba za obranu naroda i države'', kojom su uspostavljeni prijeki sudovi. Komunisti su po dolasku na vlast [[1945]]. sudovali na jednak način.) [[Vladko Maček]] je u prosincu [[1929]]. bio uhićen i dugo držan u zatvoru, pa zatim pušten bez optužbe. Potpredsjednik HSS-a [[Josip Predavac]] uhićen je zbog sloma ''Seljačke zadružne banke'' i osuđen na 2,5 godine zatvora. Maček u svojim ''Memoarima'' tvrdi da je propast banke zapravo izazvao režim, koji je preko ''Jugoslavenske narodne banke''' kontrolirao banskarski sustav. Kasnije, u srpnju 1933., Predavec je ubijen. Potpredsjednik HSS-a [[Josip Predavac]] uhićen je zbog sloma ''Seljačke zadružne banke'' i osuđen na 2,5 godine zatvora. Maček u svojim ''Memoarima'' tvrdi da je propast banke zapravo izazvao režim, koji je preko ''Jugoslavenske narodne banke''' kontrolirao banskarski sustav. Kasnije, u srpnju 1933., Predavec je ubijen. [[Svetozar Pribičević]], predsjednik [[Samostalna demokratska stranka\|Samostalne demokratske stranke]], koja okuplja Srbe [[prečane]] i u koaliciji je sa HSS ([[Seljačko-demokratska koalicija]]), prvo je interniran u jedno selo u Srbiji, a zatim prognan; umro je u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačkoj]]. U emigraciju odlaze HSS-ovi prvaci [[Juraj Krnjević]] i [[August Košutić]], kao i radikalni nacionalisti [[Ante Pavelić]] (poslanik Narodne skupštine iz redova [[Hrvatski blok\|Hrvatskog bloka]]), [[Gustav Perčec]], [[Branimir Jelić]] idr. Line 19 ⟶ 18: ==Ideologija "integralnog jugoslavenstva== Proklamirana je [[ideologija]] "integralnog jugoslavenstva". Ime države promijenjeno je [[3. listopad]]a [[1929]]. u [[Kraljevina Jugoslavija]]. Zemlje je administrativno podijeljena u devet [[banovina]] koje ne slijede povijesne granice, sa izričitim ciljem da se povijesne pokrajine razbiju. Zabranjeni su svi nacionalni amblemi (zastave, grbovi, himne idr.) i rad svih "plemenskih" (nacionalnih) organizacija. (Zabranjena je i [[ORJUNA]], zbog njene omraženosti, ali su preuzeti njena ideologija i metode.) Djelovale su jedino režimske organizacije, formalno jugoslavenske. Osnivaju se nova udruženja za promidžbu jugoslavenstva: [[Jugoslavenska akcija]], [[Soko Kraljevine Jugoslavije]] idr., te potiče rad postojećih: [[Narodna obrana]], ~~[[ORJUNA]],~~ ''Udruženje četnika za slobodu u čast Otadžbine'' ''(vidi članak [[Četnici u Prvoj Jugoslaviji]])'' i dr. Režimski ideolozi slijede [[Camillo Benso Cavour\|cavourovsko]] načelo: »"Stvorili smo Jugoslaviju, stvorimo Jugoslovene!«". ==Snage podrške diktaturi== Line 28 ⟶ 27: Kralj se također mogao osloniti na podršku zemalja koje su u kraljevini imale uložen znatan kapital, osobito [[Francuska\|Francuske]] i [[Čehoslovačka\|Čehoslovačke]]. Francuskoj je također bila u interesu stabilnost kraljevine u sukobu sa [[Benito Mussolini\|Mussolinijevom]] Italijom (koja zato pruža pomoć [[ustaše\|ustašama]]). Međutim s vremenom se u demokratskim zemljama javlja snažna osuda jugoslavenske diktature, tako da i Francuska i Čehoslovačka [[1931]]. godine vrše pritisak na kralja da izvrši ograničene reforme. Kralj je mogao računati i na određenu podršku nižih slojeva, nezadovoljnih jalovim prepucavanjima političara. Deklaracija [[Petar Živković\|Živkovićeve]] vlade obećava brigu režima za otklanjanje privrednih i socijalnih nevolja naroda. Nasuprot ranijem »"besplodnom [[partizan]]stvu«" propagira se »"koncentracija nacionalnih snaga i duhovnih energija«" u gospodarstvu, prosvjeti i politici. ==Oktroirani ustav i jačanje otpora== Line 37 ⟶ 36: [[Seljačko-demokratska koalicija]] početkom studenoga 1932. objavljuje tzv. [[Zagrebačke punktacije]], koje potpisuju i [[Ante Trumbić]] i [[Mile Budak]]. Zbog te je rezolucije [[Vladko Maček\|Maček]] osuđen na tri godine robije. Srbijanska oporba ([[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)\|Demokratska stranka]], [[~~Zemljoradnička~~Savez ~~stranka~~zemljoradnika]]) mijenja svoja politička opredjeljenja i prihvaća suradnju sa [[Seljačko-demokratska koalicija\|Seljačko-demokratskom koalicijom]] i [[federacija\|federalizam]] kao način rješavanja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. ==Kraj diktature== Godine [[1934]]. Kralj Aleksandar ubijen je u [[Marsejski atentat\|Marsejskom atentatu]]. Pod regentom [[Pavle Karađorđević\|Pavlom Karađorđevićem]] dolazi do popuštanja režima i raspisivanja izbora [[1935]]., na kojima nastupa ujedinjena opozicija. Iako je parlamentarizam ponovo uspostavljen, a uspostavom [[Banovina Hrvatska\|Banovine Hrvatske]] [[1939]]. napušten centralizam i ideologija integralnog jugoslavenstva, Oktroirani ustav je ostao na snazi sve do raspada Jugoslavije u [[~~Aprilski~~Travanjski rat\|~~Aprilskom~~Travanjskom ratu]] [[1941]]. [[Kategorija:Povijest Jugoslavije]]

Šestosiječanjska diktatura: razlika između inačica