Hrvoje Vukčić Hrvatinić: razlika između inačica

[[Datoteka:Coat of Arms of Hrvatinić.svg|mini|lijevo|100px|Grb plemićke obitelji Hrvatinić]]▼

[[Datoteka:Bosnia around 1412.png|mini|desno|Ozemlje nad kojim je gospodario Hrvoje Vukčić Hrvatinić u ranom 15. stoljeću]]▼

Hrvoje Hrvatinić bio je najstariji sin vojvode Vukca iz velikaške obitelji [[Hrvatinići|Hrvatinić]]. Majka mu je vjerojatno bila Katarina, sestra bosanskog bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II. Kotromanića]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. IX, str. 16.</ref> Spominje se prvi put u ispravi iz [[1376]]. godine kao [[knez]] i vjerni [[vitez (titula)|vitez]] hrvatsko-ugarskoga kralja [[Ludovik I.|Ludovika I. Anžuvinca]]. Godine [[1380]]. kralj [[Tvrtko I. Kotromanić]] dodijelio mu je naslov velikoga vojvode i darovao posjede u župi Lašvi. Nakon smrti kralja Ludovika I. sudjelovao u dinastičkim borbama kao protivnik kralja Sigismunda Luksemburgovca i bio pristaša [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskoga]], koji mu je povjerio na upravu banovine [[Dalmacija|Dalmaciju]] i [[Hrvatska|Hrvatsku]] ([[1391]]). Utjecao je na izbor kralja Ostoje za bosanskoga kralja ([[1398]].). Vjenčao se s [[Jelena Nelipčić|Jelenom Nelipčić]] [[1401]]. Igrala je značajnu ulogu u upravljanju muževim posjedima. Kao splitska vojvotkinja, Jelena je naredila izrađivanje rake [[Sveti Dujam|svetog Dujma]].▼

Nakon krunidbe u [[Zadar|Zadru]] za hrvatsko-ugarskoga kralja ([[1403]].), Ladislav Napuljski postavio je Hrvatinića za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Vrbaskoj banovini te ga imenovao hercegom splitskim, darovavši mu uz to otoke [[Brač]], [[Hvar]] i [[Korčula|Korčulu]]. Otada je Hrvoje nosio titulu ''herceg [[Split|Splita]], potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki ban Vrbaske banovine i knez Donjih kraja''. Kovao je vlastiti novac; »krstianin« Hval izradio je za nj [[Ćirilica|ćirilski]] iluminirani rukopis, poznat kao [[Hvalov zbornik]] (v. [[bosančica]]), a glagoljaš Butko prepisao —[[Hrvojev misal]]. Došavši u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje s prijestolja i izbor novog bosanskog kralja, Tvrtka II. Tvrtkovića ([[1404]].). U Bosni se potom pod vodstvom Hrvatinića i kralja Tvrtka II. stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Sigismunda Luksemburgovca Nakon Sigismundove vojne intervencije ([[1408]].) i pokolja bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Sigismundovu stranu. Pritom je zadržao dotadašnje časti, upravu nad Splitom i naslov hercega te upravu nad mnogim gradovima, medu njima i [[Požega|Požegom]]. No ugarskom pobjedom u Bosni počela je stvarno slabjeti moć Hrvatinića, osobito nakon ponovnog izbora Ostoje za bosanskog kralja. Nakon mnogih sukoba Sigismund je oduzeo Hrvoju župu Sanu, otoke Brač, Hvar i Korčulu, a Split uzeo pod svoju zaštitu. Hrvoje je tada zatražio pomoć nezadovoljnih bosanskih velikaša i [[Otomansko Carstvo|Osmanlija]]. Ugarska vojska bila je poražena u Lašvi [[1415]]., što je otvorilo put osmanskomu prodoru u Bosnu, a sljedeće je godine Hrvoje umro.▼

U romanu ''[[Obitelj vojvode Hrvoja]]'', pod književnim pseudonimom Narcis Jenko, fra [[Eugen Matić]], redovnik i književnik katoličkoga nadahnuća s nadimkom bosanski Šenoa u hrvatskoj književnosti vrlo realno je oslikao povijesna događanja, kao izvanredan poznavatelj bosanske srednjovjekovne povijesti i društveno-političkih prilika toga doba. Čitatelju su, uz osnovni povijesni sloj priče smještene u 15. st., ponuđene brojne epizode ispunjene ljubavnim intrigama i političkim spletkama. Njegov antiratni stav i tu je nedvojbeno iskazan kroz njegove junake, a cijeli je roman sklopljen i dosljedno usklađen po dijakronijskoj metodi vremenskog protjecanja i raznovrsnih sukoba i ratovanja.<ref name=obitelj>[http://verbum.hr/knjige/obitelj-vojvode-hrvoja-5021/ Verbum] Obitelj vojvode Hrvoja</ref>▼

{{izvori}}▼