Janko Bedeković: razlika između inačica

'''Janko Bedeković''' ([[Zagreb]], [[1885]]. - Zagreb, [[9. travnja]] [[1938]].), [[pravnik]], upravnik [[zagreb]]ačke [[Policija|policije]].

Podrijetlom je iz [[Turopolje|turopoljske]] plemićke obitelji<ref name="J.Horvat">Josip Horvat, ''Živjeti u Hrvatskoj 1900.-1941. (zapisci iz nepovrata)'', SNL, Zagreb, 1984., str. 309.</ref> Bedeković Kobilički koja se spominje već od polovice [[16. stoljeće|16. stoljeća]].

Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu gdje je završio i studij prava. Stupivši prije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] u redarstvenu službu kao inspektor. Početkom Prvoga svjetskog rata postao je poznat po svojim istupima "protiv političkih uhapšenika, navlastito [[Srbi|Srba]]".<ref name="Bosiljka Janjatović">[[Bosiljka Janjatović]], ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, [[fusnota]] 476, str. 233.-234.</ref><ref>Josip Horvat, ''Živjeti u Hrvatskoj 1900.-1941. (zapisci iz nepovrata)'', SNL, Zagreb, 1984., str. 309.: ''Na početku rata došao je na glas svojim istupima protiv političkih uhapšenika, navlastito Srba. Specijalitet mu je bio čupati bradu srpskim popovima. Bio je suradnik Manka Gagliardija, a prisan prijatelj s Dušanom Todorovićem, koji je premda sam Srbin, također uspješno gonio "veleizdajnike" (...)''</ref> Poslije Prvoga svjetskog rata postaje pouzdanik [[Karađorđevići|karađorđevićevskih]] vlasti te je postao i kotarskim predstojnikom u [[Sušak]]u i [[Crikvenica|Crikvenici]].<ref name="Bosiljka Janjatović"/> Tada se, [[1921.]] godine, istaknuo progonima i kažnjavanjem građana Crikvenice zbog izražavanja hrvatstva.<ref>Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, fusnota 48, str. 69.</ref> Unatoč svojoj prošlosti u novoj državi brzo je napredovao u karijeri. Bio je šef zagrebačke policije u dva navrata, prvi puta od kraja [[1924.]] do [[1926.]] godine a drugi puta od travnja [[1929.]] do [[1935.]] godine.<ref name="Bosiljka Janjatović"/> U razdoblju između [[1926.]] i [[1929.]] godine bio je u [[Beograd]]u u ministarstvu unutarnjih poslova.<ref name="Bosiljka Janjatović"/> Početkom travnja [[1929.]] godine postaje upravnik [[policija|policije]] u Zagrebu. Istaknuokada se istaknuo nemilosrdnim progonima svih politički nepodobnih osoba a osobito je bio okrutan prema [[Savez komunista Jugoslavije|komunistima]] i pripadnicima [[Ustaše|ustaškoga pokreta]], napose nakon proglašenja [[Šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjske diktature]] kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]]'''¹⁾'''.<ref name="Bosiljka Janjatović"/> Po svjedočanstvima vlastoručno je mučio svoje uhićenike na policiji.<ref>Josip Horvat, ''Živjeti u Hrvatskoj 1900.-1941. (zapisci iz nepovrata)'', SNL, Zagreb, 1984., str. 309.: ''Katkad bi se s društvenih priredbi znao oko ponoći izgubiti, vrativši se tek oko druge ure. Žene kojima je cjelivao ruke, jamačno nisu ni slutile da je kroz ta dva sata vlastoručno mučio svoje uhapšenike na policiji (...)''</ref><ref>{{en icon}} [http://www.studiacroatica.org/jcs/28/2806.htm James J. Sadkovich, ''The Use of Political Trials to Repress Croatian Dissent, 1929-1934''], Journal of Croatian Studies, XXVIII-XXIX, 1987-88 Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y., preuzeto 24. listopada 2012.</ref> Vodio je zagrebačku policiju u akciji protivu kojoj su ubijeni [[JankoMijo MišićOreški|Janka MišićaMijo]] i Slavko Oreški a [[MijoJanko OreškiMišić|MijeJanko Oreškogpl. Mišić]] je izvršio samoubojstvo<ref>Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 289.: ''U Samoboru su 27. srpnja 1929., kada su navodno prigodom uhićenja pružili otpor puno brojnijim policijskim snagama, koje su ih rano ujutro tog dana iznenada okružile, ubijeni Mijo Oreški, sekretar CK SKOJ-a te njegov brat Slavko. Janko pl. Mišić, član Biroa iste organizacije sam se ubio posljednjim metkom.''</ref>, u [[Samobor]]u [[27. srpnja]] [[1929.]] godine, te tom prilikom iskoristio zaplijenjene dokumente za veliki proces protiv komunista. Objavio je nekoliko brošura (''Zbirka zakona, naredaba i svih propisa državne uprave: po abedednom i vremenskom redu'', 1926.)<ref>{{en icon}} [http://books.google.com/books/about/Zbirka_zakona_naredaba_i_svih_propisa_dr.html?id=8YhFMgAACAAJ&redir_esc=y Google books], preuzeto 24. listopada 2012.</ref> a u tekstu ''"Kultura i narodno jedinstvo "'' otvoreno je zastupao unitarističku ideologiju. Poznat je po tome što je naredio ubojstvo hrvatskog povjesničara [[Milan Šufflay|Milana Šufflaya]]. Umro je u duševnojpsihijatrijskoj bolnici u Vrapču<ref name="Bosiljka Janjatović"/>, u Zagrebu, 1938. godine.

*'''¹⁾''' ''[[Josip Horvat]] ističe, da je kralj Aleksandar, kada je dr. Milivoj Dežman, dugogodišnji urednik zagrebačkog lista ''"[[Obzor (novine)|Obzor]]"'' u jednoj audijenciji spomenuo okrutnost J. Bedekovića, odgovorio - "Zahode čistiti ne mogu dati [[nadbiskup]]u [[Antun Bauer (biskup)|Baueru]]. Za prljave poslove moram imati ljude koji to razumedu".''<ref>Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, [[fusnota]] 476, str. 234.</ref>