Razlika između inačica stranice »Jozefina«

Dodano 111 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
m (poveznice)
[[Datoteka:Miljokaz Karlovac Jozefinska cesta.jpg|minijatura|Karlovački miljokaz na Korzu - početak Jozefinske ceste]]
[[Datoteka:Gradska vrata Senj 082011 roberta f.jpg|mini|Gradska vrata u Senju - ulaz u Senj i završetak Jozefine<ref>http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/674/</ref>]]
'''Jozefina''' ('''Jozefinska cesta''', '''Josipova cesta''', '''cesta Karlovac – Senj''') povijesna je [[cesta]] koja povezuje [[grad]] i luku [[Senj]] na obali [[Jadransko more|Jadranskoga mora]] s gradom [[Karlovac|Karlovcem]] u središnjoj Hrvatskoj, odnosno [[Hrvatsko primorje|sjeverno hrvatsko primorje]] i središnju Hrvatsku.
 
== Povijest trase ==
Još u antičkim vremenima okvirna trasa buduće ceste korištena je kao prometni pravac. U srednjemu vijeku zabilježen je put [[Zagreb]] – Karlovac – [[Modruš]] Potok – [[Kapela]] – Senj koji nije imao obilježja pravilno izgrađenoga puta te je moguće ponekad ovisno o vremenu i godišnjem dobu mijenjao trasu. Propadanjem gospodarskog i inog života kao posljedice [[TurciStogodišnji hrvatsko-turski rat|turskih]] provala]] dolazi i do opadanja prometa tim pravcem i zapuštanja postojećih putova.
 
Tek krajem [[17. stoljeće|17.]] i početkom [[18. stoljeće|18. stoljeća]] dolazi do gospodarskog oporavka i sporoga rasta trgovine. Jedna od glavnih zapreka trgovini bilo je nepostojanje uređenih putova: roba se na relaciji Senj – Karlovac prenosila na [[Konji|konjima]], budući da je pravac bio neprohodan za promet [[kola (zaprega)|kola]], a sam put je, ovisno o vremenskim prilikama trajao 5 do 7 dana. Također, nepostojanje uređenih cesta bila je stalna smetnja vojnoj komunikaciji te će upravo zapovjedništvo [[Vojna krajina|Vojne Krajine]] biti glavni inicijator budućega prometnoga povezivanja.
 
== Prvi pokušaj izgradnje (1759. – 1760.) ==
Krajiško zapovjedništvo u Karlovcu je sredinom 18. stoljeća ispitivalo je mogućnost izgradnje nove ceste od Karlovca, dolinom rijeke [[Mrežnica|Mrežnice]], do Kapele i dalje do Senja. Na poziv generala Patazzija u jesen [[1759.|1759.]] godine u Karlovcu je održana konferencija o gradnji nove ceste. Utvrđena je trasa buduće ceste te odlučeno da se "''sazovu knezovi iz svih mjesta kroz koja će prolaziti cesta kako bi se osigurala potrebna radna snaga i zaprežna vozila''".
 
Gradnja je krenula s karlovačke strane te je iduće godine izgrađena prva dionica ceste od Karlovca do '''Svetog Petra na Mrežnici''' (danas [[Duga Resa]]) u dužini od 10 kilometara. Daljnja izgradnja je stala zbog pomanjkanja financijskih sredstava.
 
== Struppijeva Jozefinska cesta (1775. – 1779.) ==
Sama trasa ceste počinje u Karlovcu te se preko Kapele, Brinja i Vratnika spuštala do Senja. U čast svog inicijatora dobila je nova cesta naziv ''Via Josephina'', tj. Jozefinska ili Josipova cesta.
 
Trasa ceste položena je tako da je prolazila naseljima i drugim istaknutim točkama, slijedeći uz to približno potez već korištenoga puta. Stoga je cesta imala mnogo izgubljenih padova i vrlo strmih odsjeka, prije svega na prijelazu preko Velike Kapele i na spustu s Vratnika[[Vratnik]]a u [[Senjska Draga|Senjsku Dragu]]. Maksimalni nagibi na navedenim sektorima dostižu na nekim mjestima 20% do 30%.
 
O održavanju Jozefine brinulo se 220 cestara, približno 2 po kilometru, koje je davala svaka graničarska regimenta za svoje područje. [[1873.]] godine pušteni su u promet i vojni transporti zaprežnim kolima, a s njima su radi lakšega odvijanja komunikacije otvorene poštanske stanice u kojima su se izmjenjivali konji. Redovni poštanski promet na relaciji [[Beč]] – Zagreb – Karlovac – Senj počeo se odvijati 1786. godine.
 
== Knežićeva Jozefinska cesta (1833. – 1845.) ==
Struppijeva cesta, izgrađena s ciljem povezivanja postojećih naselja što kraćim putem, uz težište na solidnosti i masivnost izvedbe, predstavljala je odlično i na daleko poznato cestograđevno remek-djelo, koje se u tadašnjoj literaturi pohvalno isticalo. Međutim, takva izvedba ceste koja je uključivala i velike nagibe nije bila u potpunosti prikladna za promet kola te je vojska nakon same gradnje kontinuirano težila unaprijediti je. Već krajem 18. stoljeća pod vodstvom podmaršala [[Filip Vukasović|Filipa Vukasovića]], budućega graditelja Lujzijanske ceste, izvršeni su novi radovi. [[1803.]] godine sastavljen je prijedlog gradnje posve nove ceste na istoj relaciji, no on nije zaživio zbog izbijanja [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]].
 
Završetkom modernije i propusnije Lujzijanske ceste od Karlovac do Rijeke 1811. godine došlo je do drastičnoga pada putničkoga i teretnoga prometa po Jozefini te povezano za time pada prometa Senjske luke. [[Dvorsko ratno vijeće]] u [[Beč]]u u sporazumu sa Krajiškim glavnim zapovjedništvom u Zagrebu podržalo je stoga izgradnju nova moderne cestaceste od Karlovca do Senja. Gradnja nove ceste izvršena je pod vodstvom graničarskog časnika Josipa Kajetana Knežića od [[1833.]] do [[1845.]] godine.
 
Trasa od Karlovca do Josipdola nije mijenjana, dok je od Josipdola napravljena nova trasa preko Velike Kapele na Vratnik i [[Senjska Draga|Senjsku Dragu]]. Sama cesta je bila nešto duža (115 km ), ali je po svojim prometnim karakteristikama bila znatno povoljnija. Maksimalni nagib ne prekoračuje 5 do 6%, što vrijedi i za današnje ceste.
155.232

uređivanja