Aleksandar III., papa: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 21:
== Životopis ==
 
Rođen je u [[Siena|Sieni]]. U listopadu [[1150]]. papa [[Eugen III.]] proglasio ga je đakonom[[đakon]]om, da bi poslije postao [[kardinal]]. 1153. godine postao je papin savjetnik i bio je vođa kardinala, koji su bili protiv [[Barbarossa|Barbarosse]]. OnPregovarao je pregovarao za mirne odnose između [[Rim]]a i [[Kraljevina Sicilija|Kraljevine Sicilije]].
 
7. rujna 1159. izabran je za nasljednika pape [[Hadrijan IV.|Hadrijana IV.]] većinom glasova. Ostali kardinali su glasaliglasovali za svećenika Oktavijana koji je postao [[Viktor IV., protupapa Montecello|protupapa Viktor IV.]] (1159.–1164). Ovaj protupapa kao i njegovi nasljednici su imali carsku podršku, ali nakon poraza kod [[bitka kod Legnana 1176.|Legnana]] (1176.), [[Barbarossa]] je konačno priznao Aleksandra III. za papu.
 
Aleksandar III. je bio primoranprisiljen dva puta da odeotići iz Rima. Prvi put od 1162.-1165. kada je bio u [[Francuska|Francuskoj]], a drugi put 1167.-1178. kada je živio u gradovima [[Gaeta|Gaeti]], [[Benevento|Beneventu]], [[Anagni]]ju i [[VenecijaMletci]]ma.
 
Papa Aleksandar III. bio je prvi papa, koji je obraćao pažnju na misionarski rad istočno od [[Baltičko more|Baltičkog mora]].
 
Papa Aleksandar III. bio je prvi Papapapa koji je posjetio hrvatske krajeve, [[13. ožujka]], [[1177.]] godine. Posjetio je [[Palagruža|Palagružu]], [[Vis]], [[Zadar]] i [[Rab]]. U Zadru ga je dočekalo mnoštvo pjevajući hrvatske pjesme a u Rabu je posvetio [[rapska katedrala|katedralu]]. Taj posjet, tijekom kojega je u Zadru bio čak tri dana, dogodio se zbog nevere na njegovu putu do VenecijeMletcima gdje je sklopio sporazum s [[Fridrik I. Barbarossa|Fridrikom Barbarossom]].
 
Taj događaj je opisao kardinal [[Bozon]], iz papine pratnje, ovako:
 
{{citat|Napokon su … sretno pristali kod otoka koji se zove Palagruža... I za kratko vrijeme… iznenada se mornarima osmjehnulo željeno jugo i prilično ih oživilo za pokret. Drugi su dan oko podneva stigli na otok koji se zove Aleksa (Vis?)… i odande ploveći i uz druge dalmatinske otoke, iduću nedjelju, prije nego je izišlo sunce, zaslugom blaženoga Petra stigli u Zadar… I budući da još nikad nijedan rimski biskup nije ušao u sam grad… nastala je među svećenstvom i pukom opća radost i neopisivo veselje onih koji su hvalili i blagoslivljali Gospodina koji se po svom sinu Aleksandru, nasljedniku blaženoga Petra, udostojao posjetiti zadarsku crkvu. Stoga, pošto su mu po rimskom običaju pripremili bijeloga konja, u povorci su ga, uz gromko pjevanje hvala i pjesama na svom hrvatskom jeziku, vodili središtem grada do crkve blažene Anastazije.|[[Toma Arhiđakon]], [[Historia Salonitana]]}}