Inačica od 24. rujna 2006. u 02:05 uredi Roman (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 1.265 edits m →‎Povijest ← Starija izmjena		Inačica od 24. rujna 2006. u 02:14 uredi ukloni ovu izmjenu Roman (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 1.265 edits m →‎Povijest Novija izmjena →
Redak 50: Nakon [[60 p.n.e.]] obalna područja dospijevaju pod [[Rimsko carstvo]] ([[Pompej]]). Ozbiljan protivnik im je bio [[Mitridat VI.]], vladar Ponta (121 p.n.e.-63 n.e.). Kasnije je anektirana i unutrašnjost, a oko 65. godine su provincije na nov način organizirane ([[Pont]] na sjeveru, Cilicija ([[Kilikija]]) na jugu i Sirija na istoku). Kraljevi Galacije, Kapadocije i Paflagonije su kao [[vazal]]i Rima i kao obrana prema susjedima zadržali svoje prijestolje. Sa [[August]]ovim "Rimskim mirom" počelo je oko početka nove ere razdoblje procvata ovih krajeva i trajalo sve do [[2. stoljeće\|2. stoljeća]] (carevi [[Trajan]] i [[~~Hadrian~~Hadrijan]]). Oko [[50]]. godine [[kršćanstvo]] se počinje širiti, u početku u gradu [[Perge]] a kasnije do glavnog grada [[~~Efezos~~Efez]]a i do [[Grčka\|Grčke]] (vidi [[Pavlova pisma]]). Nastala su prva biskupska sjedišta - među ostalim [[Mira]] u kojoj je oko 350-te djelovao sveti [[Nikola]], a i prvi [[koncil]]i su se održavali u Maloj Aziji. Godine 324., [[Carigrad]] je postao sjedište [[Bizant\|Istočnog Rimskog carstva]]. Nakon propasti [[Zapadno Rimsko carstvo\|Zapadnog Rimskog carstva]] Mala Azija ostaje za 700 do 1100 godina pod bizantskom vladavinom s velikim utjecajem na širu okolinu, primjerice sve do Rusije.

Mala Azija: razlika između inačica