Stjepan I., kralj Hrvatske: razlika između inačica

 

Za Stjepanove vladavine, [[Hrvati]] i [[Srbi]] u [[Duklja|Duklji]], [[Travunja|Travunji]] i [[Zahumlje|Zahumlju]] su se 1034. god. pokušali osloboditi bizantske vlasti pod vodstvom dukljanskog kneza [[Stjepan Vojislav|Stjepana Vojislava]]. U tome i uspjevaju, te je [[1042.]] god. Stjepan Vojislav osnovao samostalnu državu Duklju. Iste godine na vlast u Carigradu dolazi [[Konstantin IX. Monomah]] i bizantska politika prema Hrvatskoj se mijenja. Kako bi očuvao dijelove Dalmacije, car je imenovao hrvatskog [[ban]]a [[Stjepan Prasak|Stjepana Prasku]] za „carskog protospatora“ (počasni zapovjednik carske vojne ispostave). On je nominalno radio za Bizant i stolovao je u [[Zadar|Zadru]], ali je isposlovao da ostali gradovi dođu pod vlast kralja Stjepana I. U Zadru je, zajedno sa suprugom Marijom, darivao posjedima samostan sv. Krševana 1042. god.

 

Promjena se ponovno dogodila [[1046.]] god. kada je iz [[Mađarska|Ugarske]] morao bježati kralj [[Petar Mlečanin]], sin bivšeg mletačkog dužda [[Oton Orseolo|Otona Orseola]] i nećak kralja Stjepana I. Stjepan je potom provaljivao i ratovao po Ugarskoj, a na istok je proširio svoju vlast sve do [[Drina|Drine]]. Te prilike su iskoristili [[Mlečani]] kao razlog za ponovno opsjedanje dalmatinskih gradova. Mletački dužd [[Dominik Kontarini]] je poveo krvavi rat protiv Hrvatske u kojemu je [[1050.]] god. uspio osvojiti i Zadar.

 

Za vrijeme Stjepanove vladavine u južnoj [[Italija|Italiji]] je [[Robert Guiscard]] osnovao nezavisnu [[Povijest Italije#Srednji vijek|normansku državu]], što će kasnije imati utjecaja na hrvatske prilike za Petra Krešimira IV.

Stjepan I. je vladao do [[1058.]] god. kada vlast preuzima njegov stariji sin, [[Petar Krešimir IV.]]. Njegov mlađi sin bio je [[Častimir]] koji je opet bio otac kasnijeg kralja [[Stjepan II., hrvatski kralj|Stjepana II.]]